DINAMO je imao dijametralno suprotno ljeto u odnosu na prošlo. Tada se promijenila čitava momčad i odradilo se 40-ak transfera, a sezona je počela relativno kasno jer je Dinamo imao izravan ulazak u Europa ligu. Sada je mijenjao puno manje, ali je sezona počela puno ranije. S obzirom na to da su mu te prve europske utakmice najvažnije u sezoni, bilo je potrebno i tempirati formu tako da momčad baš sada bude prava.
To je uvijek najteži izazov za Dinamove trenere, ali Mario Kovačević zasad po tom pitanju dobro plovi. Dion Drena Beljo nastavio je tamo gdje je stao prošle sezone, a Lukas Kačavenda s litice odlaska iz kluba vratio se do pregovora o novom ugovoru i statusa rubnog prvotimca. Uz njih, najbolja priča dosadašnjeg dijela sezone je Matteo Perez Vinlof. Dečko kojem treba dati da igra.
Što je Dinamov glavni problem u napadu?
Dinamov pozicijski nogomet u drugom dijelu prošle sezone došao je blizu svog vrhunca. Momčad je zabijala kako je znala i htjela te porušila sve golgeterske rekorde kluba kada je riječ o ligi 10. Osim individualne kvalitete, Kovačević je igračima dao idealan omjer taktičke discipline i individualne slobode, koji se pretočio u proljeće za pamćenje.
Naravno, u Europi je priča kudikamo drugačija. Momčadi su kvalitetnije nego u SHNL-u, a još važnije od toga, igraju fizički zahtjevan nogomet s puno više duela i u višem intenzitetu. Čak i u tim okvirima Dinamo je izgledao i više nego pristojno. U Thunu se ispromašivao, a u uzvratu je dao tri gola. Kauno ih je u dvije utakmice popio sedam, a Viking dva, uz ogromnu dozu sreće.
No, od početka sezone jasno je koji je ključni problem Dinama u napadu na ovoj razini nogometa: nema krila koja rade razliku. To je problem koji je tijekom prošle sezone djelomično uspio kompenzirati. Lisica i Valinčić na kombinatoriku i razumijevanje letjeli su kada su došli iz Istre, a Arber Hoxha na suprotnoj je strani imao epizode u kojima je bio najproduktivniji igrač ekipe.
Valinčić i Lisica nakon ozljede nisu isti i još uvijek su barem djelomično u fazi potpunog oporavka. Hoxha također nije u optimalnoj formi, kao ni Oršić, koji mu je oduzeo mjesto u početnom sastavu. U takvoj situaciji Dinamu je bilo nužno da dobije municiju odnekud, a dobio ju je s lijevog beka.
Vinlof može pomoći
Vinlof je na početku sezone jedan od najaktivnijih Dinamovih igrača u napadu, a koncepcijski i najvažniji. Dinamovih 4-3-3 protiv postavljene obrane ponekad je prerigidno. Bekovi koji se u tim situacijama pojavljuju kao igrači viška u zadnjoj trećini terena ključni su. Oni daju opciju viška u završnici, donose dinamiku i dolaze iz drugog plana te ih suparnici uglavnom slabije prate i markiraju.
Protiv Vikinga Vinlof je igrao točno onako kako se očekuje od Dinamova beka u ovakvoj postavci. Imao je situacijskih grešaka, i u postavljanju i u primopredaji lopte, ali se nije skrivao. Stalno je dolazio naprijed, protrčavao iza Oršićevih leđa ili se nudio u međuprostoru da utrči između suparničkog stopera i beka.
Kod prvog gola najprije je probio igrača i centrirao, a onda je pratio napad i iz druge lopte pucao prema golu, nakon čega je Beljo prsima unio loptu u mrežu. U obrani je također bio agresivan, nije dozvoljavao lopti da padne, iskakao je ispred fizički moćnijeg i puno višeg Heggheima te osvojio pet od sedam duela.
Bila je to njegova najbolja utakmica ove sezone, ali je i u prijašnjima dao naslutiti da bi konačno mogao napraviti iskorak koji se od njega očekuje. Aktivniji je u svim fazama igre, izgleda kao da se dobro osjeća na terenu i nakon manje od mjesec dana sezone već ima tri asistencije, čime je izjednačio čitav prošlosezonski učinak.
Mora igrati i mora mu se vjerovati. U suprotnom sve pada u vodu
Pitanje lijevog beka godinama je bilo nerješiva zagonetka za Dinamove uprave. Nijedan igrač koji je doveden za tu poziciju nije dugoročno ispunio zahtjeve niti se zadržao, a pozicija se uglavnom krpala od utakmice do utakmice. Kada je Dinamo prošlo ljeto kupio Vinlofa iz Bayerna za dva milijuna eura, svi su mislili da je to to.
No, Vinlof je imao nesreću da je pored sebe imao nabrijanog, u dijelovima sezone sjajnog i iskusnijeg Godu. Vinlof je u sezonu ušao kao starter, ali vrlo brzo Goda je postao čovjek Kovačevićeva povjerenja. Vinlof je lani startao 20 utakmica u prvenstvu, ali tek dvije u Europi. To je jako loše utjecalo na švedskog beka peruanskog podrijetla.
Vinlof je igrač i dječak koji emocionalno vrlo snažno reagira na to kada ga se gurne u drugi plan i izgubi samopouzdanje, a tada se sve mijenja. Problem nije i ne smije biti to što griješi. Problem nastaje kada se počne bojati pogreške. Tada više ne igra da bi nešto stvorio, nego da nešto ne bi pokvario.
Zato Vinlof mora igrati i mora osjetiti povjerenje. Jer čim počne igrati da ne pogriješi, umjesto da igra kako bi napravio razliku, nestaje sve ono zbog čega je poseban i što može dati ovoj ekipi. A može dati jako puno.
Veći dio sezone Dinamo upravo na krilima i bokovima ima najviše prostora za napredak. Osloboditi Vinlofa i dati mu da bude bezobrazan moglo bi riješiti barem dio problema koje momčad ima u tim zonama.