U HRVATSKOJ postoji opći konsenzus oko jako malo stvari. Jedna od njih je Matjaž Kek. Koga god pitali, od Rijeke i Zagreba do Splita, gotovo svatko će za sad već legendarnog Slovenca imati samo lijepe riječi.
S Kekom smo popili jako ugodnu kavu u sunčanom Mariboru u koji se Matjaž vratio nakon jako dugo vremena. Kako kaže, Rijeku je živio 365 dana godišnje gotovo sedam godina. Dobre volje i raspoložen za razgovor, Kek nam je na terasi hotela uz Dravu otkrio stvari o kojima dosad nije mogao ili nije smio pričati. Prvi put je priznao da je od Miškovića i ekipe tražio da žrtvuju Europu kako bi konsolidirali klub te da je svim silama želio udarati po sucima, ali mu klub to nije dopuštao.
Njegov odlazak iz Rijeke prošlog vikenda nakon poraza od Gorice nije bio toliko neočekivan, ali kad se dogodio, ipak je bio određeni šok. Jer Rijeka, pa i HNL, prije i poslije Keka nisu bili niti će ikada biti isti. Iako se nikad neće isticati u prvi plan, on je bio taj koji je prekinuo strašnu Dinamovu dominaciju i od Rijeke napravio ekipu koja je na Kantridi gazila Feyenoord te na Rujevici Milan, a njegova Rijeka bila je do Bjeličinog Dinama najozbiljnija hrvatska europska momčad u novijoj povijesti.
Tjedan dana ste bez Rijeke, kako provodite vrijeme?
Bilo je strašno intenzivno i neću lagati kad kažem da mi jako paše odmor. Ja sam Rijeku živio 365 dana, čak sam i na odmoru s Damirom Miškovićem pričao samo o nogometu. Sad mi je baš dobro. Ja praktički ovdje doma, u Mariboru, nisam bio šest godina. Malo pogubiš svoju generaciju, tražiš negdje prijatelje koji su se razišli, ali navikavam se. Jako puno se vozim na biciklu pa neke dijelove grada jedva prepoznajem.
Gdje je puklo, kako ste se odlučili na odlazak?
To odluku nisam donio impulzivno, preko noći. Već se duže vrijeme počelo događati puno stvari koje su imale negativan predznak. Ispali smo iz Europe, nisu se prodali neki igrači koji su to možda očekivali, negdje ti netko ne svira neki penal, promašuješ zicere... Bilo je toga i prije, ali uvijek sam imao osjećaj, koji se pokazao točnim, da ćemo se izvući iz problema. Ovaj put nisam imao taj osjećaj i to mi je bio dovoljan znak. Možda sam i ja tu negdje izgubio malo energije i shvatio sam da radim neke stvari koje inače ne bih radio i ta odluka bila je sasvim prirodna. Nakon Gorice sam nazvao Damira i rekao sam da idem. Nije bio sretan, ali je rekao da poštuje moju odluku i to je to. Mislim da se prevelika drama napravila oko tog mog odlaska. Meni je najdraže da smo se razišli prijateljski i bez ikakvih repova i nemam s tim nikakav problem. Presretan sam zbog načina na koji sam otišao, nije pala nijedna ružna riječ niti je za to bilo ikakvog razloga.
Je li negdje zapelo u odnosu s igračima, pričalo se da vas momčad bojkotira?
Ma, to su gluposti. Pa ja sam ih gledao na treninzima svaki dan. Vidiš da su u nekom grču, strahu, da su nesigurni. Mene poraz od Sarpsborga nije pokolebao, ali neke možda je jer su se već vidjeli u Europi, odnosno u izlogu, i sigurno su razočarani jer se nisu prodali. Da smo mi bili u top izdanju, sigurno bismo prošli. Ali nismo. Na pripremama smo dobro izgledali, ali sam na utakmici protiv Luton Towna vidio nešto što me zabrinulo. Imali smo jako puno problema s duelima. To sam rekao igračima, a nekima to nije najbolje leglo. Odmah sam shvatio da ću imati problema ako to ne uspijem popraviti. Utakmica protiv Gorice nije bila presudna, ali tamo se u drugom poluvremenu vidjelo da smo bili prestrašeni i nesigurni i ja sam osjetio da se nešto mora promijeniti. Ja sam trener, ja snosim odgovornost za rezultat i ja sam odlučio prvi potegnuti. Možda su i očekivanja bila prevelika. Neke izjave i stavovi ljudi odozgo su bili drukčiji od mojih. Nisam želio postati problem klubu koji me jako zadužio. Sve smo se dogovorili u minuti.
Miškovićev projekt Rijeke bio je prvi takav u Hrvatskoj, no nije išlo bez prodaje igrača. U vaših pet i pol godina prodano je oko 100 igrača. Je li to bio pravi put?
Preuzeti klub od stranog investitora je bio jako rizičan i jako hrabar Damirov potez. Mislim da ljudi uopće ne shvaćaju koliko je to bilo teško. Treba biti jako oprezan sa stranim investitorima, pa mi smo njih doslovno morali pitati možemo li kupiti WC papir! On je od Rijeke napravio ozbiljan klub, no sigurno je neke stvari mogao drukčije. Od prvog dana je bilo jasno da nećemo uvijek moći naći dobre igrače i jako brzo ih prodati za veći iznos. Ja sam njemu i ljudima iz kluba u jednom momentu rekao da bolje da riskiraju tri ili četiri godine bez Europe, ali da stabiliziraju klub i momčad jer je to dugoročno bolje rješenje. Nisu me slušali iako je jako teško zatvoriti budžet svake godine bez da nekoga prodaš. To je realnost. Kamp je plaćen 25 milijuna nečega. Da je dio tog novca investiran u momčad, bio bi konkurentniji na duže vrijeme. No Rijeku se mora gledati iz puno šire perspektive jer je Damir klub preuzeo u jako teškim okolnostima. Otišao je s Kantride i preuzeo je klub od stranaca. Ljudi to jako olako zaboravljaju, a to je vrlo teška situacija. Pa na onoj utakmici protiv Maribora na Kantridi su se probudile sve te emocije i nostalgija. A to su jako zajebane stvari i ne možeš se praviti kao da ne postoje.
Rekli su vam da ne volite baš mlade igrače…
Ajde, recite mi, kakva bih ja budala bio kad ne bih želio dobrog, mladog igrača u momčadi? Ali - nema ih! Pa ne možeš staviti mladog igrača u prvu momčad Rijeke i očekivati čuda od njega, odmah bi izgorio. Klub je odlučio da nećemo imati drugu momčad u nižim ligama i ne možeš onda očekivati da će iz nove umjetne trave samo tako izrasti neki igrač za prvu ekipu. Osim toga, zadržati vrhunskog talenta je teško svakom klubu, a pogotovo Rijeci.
Hoćete li se jednog dana vratiti u Rijeku?
Ne volim te nogometne frazetine i floskule, ali nikad ne reci nikad. U ovom trenutku uopće ne mogu razmišljati o tome niti želim. U Maribor sam se vraćao nekoliko puta i nikad neću moći sakriti svoju privrženost Rijeci. Ja sam uvijek bio dio slovenske reprezentacije, koju sam odveo ne Svjetsko prvenstvo, i tako se osjećam kad je Rijeka u pitanju. No ne mogu vam sad dati odgovor na to pitanje.
Biste li ikada vodili Dinamo ili Hajduk?
Joško Jeličić je rekao da će mi odmah doći poziv s Poljuda... S Dinamom nisam nikad bio u kontaktu, a Hajduk me zvao godinu ili dvije prije nego što sam došao u Rijeku. Sportski direktor je tada bio onaj Nižetić. Mislim da bi takav moj potez, nakon što sam bio u Rijeci, izazvao jako puno bure i reakcija i ja sam preusko vezan za Rijeku da bih razmišljao o najvećim konkurentima. Da me zovu za dvije ili tri godine, tražio bih neka druga rješenja.
Sigurno je bilo raznih kontakata otkako ste dali otkaz. Tko vas je zvao?
Zovu neki ljudi, ti menadžeri koje ja uopće ne poznajem. Kažu ja sam taj i taj, a ja im odgovaram da im ne mogu pomoći jer ne znam tko su. Nikad nisam bio u tom menadžerskom miljeu i stvarno ne znam te ljude. Nemam menadžera i razgovaram izravno s ljudima iz kluba. Bilo je nekih kontakata, ali zasad najviše iz Azije. Oni, iskreno, barataju enormnim ciframa i ponudama. Na sreću, nisam u situaciji da moram letjeti za prvom dobrom ponudom tako da novac neće biti primaran kad ću tražiti novi posao. Nema tog lijeka koji će mene izliječiti od nogometa. Brzo ću se ja napuniti energijom i tražiti nove izazove. Dva dana nakon Gorice sam se uhvatio na terasi kako crtam neke treninge. "Matjaž, pa boga ti dragoga ni dva dana nisu prošla...". To sam si rekao. Neću tražiti neku novu Rijeku jer ona je jedna i jedina, ali bez nogometa ne mogu.
Biste li vodili Zvezdu ili Partizan?
Sa Zvezdom su me jednom povezivali, ali to nije imalo veze s realnošću. Moram priznati da ste me zatekli jer nisam o tome razmišljao. To su veliki klubovi koji su jako puno značili u prošlosti, ali ovako ću reći: Ne bih želio da nekom svojom nepromišljenom odlukom razočaram jako puno ljudi koji su mi omogućili nezaboravne godine na Kvarneru.
Za vrijeme vaše "vladavine" u HNL-u Dinamo i Hajduk su promijenili ukupno 19 trenera. Hoće li i oni nešto naučiti iz Kekove ere?
Jedini način da se dođe do pravog rezultata je pustiti trenera da radi i dati mu povjerenje. Za to se unutar kluba mora postaviti jasan sistem i hijerarhija koja se mora poštovati, kao u Rijeci. Bez toga nemaš nikakve šanse. Naravno, ni bez uvjeta koje je Damir meni osigurao u smislu treniranja i infrastrukture. Samo tako se može pojaviti neki novi Kek ili Zekić.
Ili Bjelica. Kako vam izgleda njegov Dinamo?
Meni je bio gušt gledati ovosezonske Dinamove europske utakmice. Nenad radi odličan posao, vratio je navijače na stadion, a kad je Dinamo u pitanju, to je jako teško. Napravio je kvalitetnu selekciju, ima jasnu viziju, cilj i organizaciju rada i na momčad je prenio svoju energiju. Iskreno, kad se sve ovo malo smiri, zamolit ću ga da dođem pogledati koji njegov trening jer je potpuno jasno da je za ovaj Dinamo jako zaslužan trener. Vidi se njegova ruka i karakteristike igrača koje je doveo dale su mi misliti. Ja se pet i pol godina nisam imao vremena ni prilike usavršavati i učiti, a u najvažnijim sam trenerskim godinama. Jako mi je drago da je netko bio toliko pametan da mu da otvorene ruke i mogućnost da radi svoj posao.
Taj netko je onaj kojeg više nema oko Dinama?
Ne bih povratak navijača povezivao s Mamićevim odlaskom. Koliko on još ima upliva u klub, ja ne znam, ali Dinamo je pokazao da može jako dobro funkcionirati i bez njega. One man show danas u nogometu više ne funkcionira. Doduše, njegovu ulogu u stvaranju ovog Dinama ne možemo zanemariti, ali mi je jako drago da klub ide naprijed bez njega. Najveće zasluge tu ima trener koji je i navijačima vratio vjeru u momčad. Mislim da Dinamo ide u europsko proljeće.
Što mislite o Zdravku Mamiću?
Za mene je to jako teško pitanje. Njegov utjecaj na Dinamo i hrvatski nogomet, i pozitivni i negativni, nemoguće je ignorirati. No smatram da je s vremenom otišao predaleko i da je pretjerao. Jako puno toga će pokazati i reći ovi procesi koji se protiv njega vode, a njih ne bih komentirao. Osobno, on mi je uvijek bio jako velika inspiracija u pripremi ekipe i utakmica, pokazati mu na terenu da smo bolji. Velika satisfakcija bilo mi je kad je došao, stisnuo ruku i rekao ''čestitam''. Priznao je da smo bili bolji od njih. Znao sam ja njemu odgovoriti kad bi tamo urlao na Rujevici iz lože. Ovo ostalo... I znam i ne znam, i doživio sam i nisam doživio, ali hrvatski nogomet mora se okrenuti prema naprijed.
Kako gledate na kaos u koji je upao Hajduk?
Kako će se oni izvući iz ove situacije nije moja briga, ali jak Hajduk je nužan za hrvatski nogomet. I za Dinamo, i za Rijeku. Nadam se da će uskoro naći neki dobar put, a kakav model upravljanja bi bio najbolji, stvarno ne znam niti me se tiče. Činjenica je da ih se pritišće sa svih strana. Dinamo je sjajan, Rijeka je dobra, Gorica je iznenađenje samo onima koji je nisu pratili. Tu je i Lokomotiva koja radi sjajan posao, ali još živi pod tim teretom Dinama. Liga je dobila na kvaliteti, ali ta cijela priča kao da prolazi pokraj Hajduka. Previše ih je zaokupila ta neka njihova borba i bilo bi im puno pametnije da se vrate svojim temeljima i riješe probleme koje imaju. No jako je puno posla pred njima.
Često ste znali "zamaskirano" kritizirati suđenje u HNL-u. Jeste li se ikada osjećali baš zakinutim?
Pa, bilo je puno grešaka. Dogovor u klubu je bio da ne komentiramo suđenje, ali ja se s tim nisam slagao. Što? Suci su pod pritiskom, a mi treneri i igrači kao nismo? Zašto bismo šutjeli? Teško je ne komentirati kad si dolje na terenu i vidiš što se događa. Ja sam želio svim silama udariti na suce, ali klub nije dao. Ne mislim da se sudi tendenciozno, Bože moj, pa svi griješimo. No dok se ne presjeku ti neki repovi iz prošlosti kojih smo svi svjesni, neće biti dobro. Vuče se to nepovjerenje u sudačku organizaciju, to odbija i gledatelje i stvara jako lošu sliku. Nekad se i suci jako loše ponašaju. Evo, nama Strukan sudi u Maksimiru protiv Dinama i odsudi sjajno. Baš europski. Za dva tjedna nas čovjek zakolje protiv Lokomotive. Igrači u svlačionici nakon utakmice odmah gledaju mobitele, snimke i poruke. Svi vide da nije bio ofsajd, a on kaže da je bio. Onako, bahato. To nije u redu. Mogao je reći pogriješio sam i ja mu ne bih ništa rekao, ali ne možeš ovako. Ja sam za VAR u HNL-u, ali zato da on pomaže sucima, a ne da upire prstom u njihove pogreške.
Malo ćemo i o reprezentaciji. Hrvatska je u Rusiji napravila fantastičan rezultat, ali kao da se malo teško navikava na činjenicu da više nije samo "opasna Hrvatska" nego druga reprezentacija na svijetu i sigurno je drukčije doživljavaju ostale reprezentacije?
Ako je netko mislio da neće biti tako, onda se grdno prevario. Nadam se da ljudi ne očekuju da će Hrvatska sad stalno igrati finala. To bi bilo kobno. Ovu pozitivu oko reprezentacije treba upravo iskoristiti da se pripremi teren da neće uvijek biti tako dobrih rezultata jer to nije realno. Ne treba sad odmah misliti da Hrvatska ne smije izgubiti utakmicu ni paničariti nakon svakog lošeg rezultata, ali s hipotekom drugog mjesta se treba naučiti živjeti. Reprezentaciji je vraćen nacionalni ponos i tu je Dalić napravio strašan posao. Ovo Svjetsko prvenstvo pokazalo je da nema više individualaca i da pobjeđuje samo momčad, tu je on strašno jak. Čujem neke priče da su se provukli kroz nokaut fazu. Pa baš u tim trenucima se vidi izuzetna mentalna moć momčadi koja je preživjela sve one penale i produžetke. Koliko znam, i oni su sastavni dio nogometa.
Reprezentacija je među najboljima na svijetu, no radi li HNS dovoljno za domaći nogomet koji bi mu trebao biti prioritet?
S ovim novim travnjacima se napravilo strašno puno. Potpuno drugi nogomet se sad igra u HNL-u. No ne može se na tome stati i sad je i na vama medijima da ih stalno vučete za jaja i inzistirate da se popravi i ostala infrastruktura. Sad je pravi trenutak za to. No mora biti zajedništva. Ne može to sam ni HNS, ni država, ni grad, ni klub. Svi moraju zajedno raditi jer nema drugog načina. I kad ljudi vide da se trude i da im je stalo, onda neće biti na svakoj utakmici "HNS pederi" i slično. Ne znam zašto su se dosad toliko zatvarali u sebe i pustili ligu da se sama o sebi brine. Iskreno, mislim da je sad situacija puno bolja, a ove devijacije oko saveza me se ne tiču i to me nemojte pitati.
Jeste li za kažnjavanje klubova i reprezentacija pražnjenjem stadiona zbog divljanja navijača?
To nema nikakvog smisla. Je li vama utakmica Hrvatske i Engleske bila gledljiva? Nije. Apsolutno sam za kažnjavanje tih divljaka, ali ne na ovaj način jer ovako gubi nogomet. Pa na Rujevici je i Engleska bila kažnjena jer kome se igra u onom ambijentu? Zašto bi Rijeka igrala na praznom Poljudu zbog divljanja Torcide? Neka se klubovima i reprezentacijama oduzme domaćinstvo tih utakmica i neka igraju u gostima. To je najbolje rješenje. Neka Hajduk dođe umjesto na prazan Poljud, na punu Rujevicu. Plati troškove puta, izgubi novac od prodaje ulaznica. Isto je s HNS-om. Najbolje bi bilo da je Hrvatska ovu utakmicu igrala na, recimo, Anfieldu, jer ono nikome nije bio domaći teren. Ovo što UEFA radi nema smisla.
Tko je za vas najbolji igrač na svijetu?
Ne razumijem one kojima Luka Modrić ove godine nije najbolji na svijetu. Kad zbrojiš jedan i jedan samo Luka iskače. Ne samo zbog rezultata nego i zbog onoga što nogomet danas jest. Meni je jako važno kako se igrač ponaša na terenu. Suprostaviti se protivnicima na način na koji je on to napravio na Svjetskom prvenstvu i kako je igrao za mene je nevjerojatan. Tako mi je dobro leglo da su Messi i Ronaldo, koji su apsolutni vrh, ovaj put u drugom planu.
Koga biste radije imali u momčadi: Messija ili Ronalda?
Modrića. Nikad nisam bio preveliki fan megazvijezda. U mlađim danima sam najviše volio Franca Baresija, a danas najviše volim vezne igrače jer su oni srce ekipe. Kad god sam imao dobar par veznih igrača, poput Bradarića i Mišića, rezultat je bio pravi. Uvijek sam više razmišljao o vezi nego o napadu. Iako, Messi i Ronaldo su danas najvažniji ljudi u nogometu. To valjda ne moram naglašavati.