JEDNA od glavnih sportskih tema tjedna je izostanak dočeka u Zagrebu za zlatne hrvatske vaterpoliste. Jučer smo objavili članak u kojem su nam objasnili zašto se to nije realizirao, a danas je Goran Đulić, predsjednik Upravnog vijeća ustanove za upravljanje sportskim objektima i koordinator za sport u platformi Možemo, napisao poduži Facebook status. U njemu se osvrnuo na priču oko vaterpolista, ali je pobrojao dosadašnje uspjehe aktualne gradske vlasti na tom polju. Tekst prenosimo u cijelosti.
Gadi li se ljevici sport?
"Gadi li se ljevici sport?
Protekla tri dana najveći skandal u državi nije Turudić ili optužba kako je pola saborske oporbe ustvari proruska peta kolona nego doček vaterpolista. O organizacijskoj ulozi vaterpolo saveza i činjenici da na Plesu nije bilo nikog iz Vlade u medijima se ne propitkuje.
No cijeli cirkus oko vaterpola je izvukao staru temu, a to je odnos aktualne gradske vlasti prema sportu i mitova o gradskoj ljevici koja ne voli sport odnosno pristupa mu se gađenjem. "Oni su bili oslobođeni tjelesnog" ili "Gle ga! Ne zna dobacit do koša!"
Dobar dio napada dolazi iz sportskih krugova, a na njih se nakaleme i ostali kojima sport nije core business. Ako se uzmu zadnje trideset i tri godine kao neka referentna točka, hrvatskim sportom, olimpijskim odborom, svim najvećim sportskim savezima drma jedna stranka (ista ona pravomoćna osuđena, koja svaki tjedan ima aferu zbog koje u ozbiljnijoj državi vjerojatno bi imala zabranu rada) te se stavi u kontekst super izborne godine, afera vaterpolo je šlagvort ljudima kojima jednostavno gradska vlast ne paše generalno pa fejkaju konsternaciju kako su jako ljuti jer nije bilo dočeka već samo prijem dan kasnije.
Izuzev dva-tri medija rijetko tko će općenito na temu sporta potegnuti pitanja zbog čega smo prvi u Europi po pretilosti među odraslima, zašto su najveći infrastrukturni zahvati napravljeni za Mediteranske igre i Univerzijadu, zbog čega u skoro svim najvećim loptačkim sportovima izuzev nogometa imamo jedan ili eventualno dva ozbiljna kluba dok je sve ostalo miš-maš rekreacije i amaterizma te otvaramo li temu kako su skoro sve individualne svjetske/europske/olimpijske medalje rezultat mahom odricanja roditelja, a ne sustava (uz čast iznimkama za pojedine sportove).
Sustav koji stvara rekreaciju kao široku bazu za vrhunski sport iz čega dolaze vrhunske skijašice, nogometaši, veslači itd. No vratimo se na temu ljevice i sporta, na primjeru zagrebačke gradske vlasti zadnje skoro tri godine kaj se dešavalo:
1. Kroz amandmane na gradskoj skupštini u Programu javnih potreba (20 milijuna eura težak) jača kontrola praćenja proračunskih sredstava, uvjeti za ulazak u klubove od gradskog značaja prošireni te nisu više zato što se neki klub zove tim imenom odnosno po Duhu Svetom određeni već svi klubovi imaju mogućnost ovisno o rezultatima konkurirati.
Nema više reketarenja i uvjetovanja od strane matičnih saveza prema klubovima smiju li se na natječaj prijaviti ili ne neovisno jesu li uspješni i zadovoljavaju kriterije.
Donesen je pravilnik o kriterijima financiranja koji dosad nije postojao, a definiranje satnice korištenja sportskih objekata radi se u zajedničkom aranžmanu Sportskog saveza Grada Zagreba i Ustanove za upravljanje sportskim objektima gdje dolazi do efektivnijeg i kvalitetnijeg korištenja sportskih objekata.
U prijevodu, nema bubanja hrpetine (plaćenih javnim novcem) sati od kojih se iskoristi jedva 15%, ali samo kako neki drugi klub ili sport ne uleti u termin ili se ilegalno u vlastiti termin naplaćuje podnajam. Također, ove godine s točnim postotnim okvirom osigurana su sredstva za snažno povećanje plaća trenera u zagrebačkom sportu.
Hanžekovićev memorijal je i dalje tu, WRC, svjetsko prvenstvo u hrvanju, europsko prvenstvo u judu, malonogometni turnir Kutija šibica...
Što je Možemo dosad postiglo?
2. Ustanova za upravljanje sportskim objektima (USO)
Tzv. sportski holding nekad je bio sjajna sinekura za nerealizirane političke kadrove, a danas je zdrava sredina koja ispunjava ulogu zbog čega je formirana. U dvije i pol godine je provedena sistematizacija (16 rukovodećih mjesta smanjeno na 6, samo na toj razini ušparano 300 tisuća eura) za 430-ak radnika, povećane plaće na najnižim razinama, plaće smanjene za one poslove koji su bili nerealno plaćeni i jasno definirana radna mjesta na objektima pod USO (Ustanova obuhvaća skoro trideset objekata kao što su Jarun, Bundek, Hipodrom, svi gradski bazeni, Sljeme, Svetice, Kranjča, Cibona, Dom sportova...). Isto tako unutar USO u ovom mandatu:
- uveden red na Hipodromu nakon desetljeća totalnog bezvlašća
- zapošljavanja isključivo deficitarnih kadrova
- dug od skoro pet milijuna eura smanjen na 1,3 milijun eura u dvije godine
- ulaganja zadnje dvije godine u energetsku obnovu ŠD Peščenica, novi parket u dvoranama u Dubravi i Pešći, nova teniska podloga na TC Maksimir, popravak krovišta na SD Sutinska vrela i SD Trešnjevka, kontinuirano uređenje okoliša i unapređenje uvjeta na Jarunu (nove kućice u planu, sanitarni čvorovi, zabrana ulaska automobila...)
- u 2024. godini osigurana sredstva su za uvođenje klimatizacije u KC Dražen Petrović i u Domu odbojke (nitko se nije sjetio u skoro četrdeset godina kako ne bi škodila klima), promjena amonijačnog postrojenja i rashladnog sustava na klizalištu Velesajam, rekonstrukcija malog bazena na Šalati, sanacija i ugradnja novog sustava kloriranja na Šalati i zimskom plivalištu Mladost, sanacija štala na Hipodromu od važnijih ulaganja.
Najveći dio navedenih objekata nije taknut osim malo farbanja skoro četrdeset godina, odnosno od razdoblja dok je bila aktualna pjesma:
"Tu smo, nek se zna, stanari istog grada,
Zagreb, mladost, pjesma, Univerzijada!"
3. Kapitalci za 2024. godinu:
- bazen Špansko natječaj za izvođača u tijeku
- rekonstrukcija Doma sportova ove godine po planu odabir izvođača,
- početak sanacije sjedežnice na Crvenom spustu
- realizacija izvedbenog projekta i odabir izvođača radova za Kranjčevićevu
- ugovorena izrada Studije izvodljivosti i elaborat zaštite okoliša za uklanjanje i zbrinjavanje sedimenta iz jezera Jarun
- uređenje Ciboninog košarkaškog igrališta na Tuškancu
- priprema međunarodnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja za stadion Maksimir za potrebe vanjskog investitora
Čišća situacija u Dinamu i Ciboni
4. Od političkih rezultata gradske vlasti zadnje tri godine od atraktivnih tema vrijedi izdvojiti:
- Dinamo od Mamićeve kasice-prasice za dva tjedna ima demokratske izbore. Prvi put u povijesti.
- Cibona od kluba koji je trebao biti likvidiran, zahvaljujući "potezanjima za rukav" stranih investitora koliko je Cibona važna od strane vlasti odnosno kako je Cibona jedan od simbola grada, s depolitiziranom upravom ide se u provođenje procesa preoblikovanja kluba u športsko dioničko društvo
- Maksimir - danas se potpisuje ugovor s Crkvom kako bi se napokon riješila višedesetljetna imovinsko-pravna situacija za potrebe raspisivanja natječaja za izgradnju novog stadiona
- dvorana Vrbik od ove godine pod kontrolom Grada te kreće u cjelovitu obnovu nakon više od desetljeća uzurpiranja,
- dvije najveće dvorane (Ledena i Dvojka) Doma sportova preimenovane su u dvorane po legendama zagrebačkog sporta Mirku Novoselu i Dragutinu Šurbeku
Gore su navedeni neki od problema koji su se godinama sistemski ignorirali, nešto što je riješeno ili je u trenutnom postupku, a dosta tog se na prvu nisam stigao ni sjetiti. Tko god bio došao ili ostao nakon lokalnih izbora iduće godine imat će clean start za razliku od 2021. godine.
Ostalo je još puno toga za odraditi (npr. sve ove kapitalce u najavi ne bi škodilo sagraditi što prije, osobno najdraži projekt mi je Kranjča); sudski problem Zagrebella, imovinsko-pravne zavrzlame u sklopu Mladosti na Savi, aktivacija penjačke stijene u Žičari i još puno toga kaj se moglo odraditi no još nije.
Sumirano, ako se ljevici gadi sport, što reći onda na izjavu prije nekih desetak dana od strane ministrice sporta i turizma kako je Vlada ove godine osigurala rekordnih 100 milijuna eura za sport, dok je Grad Zagreb u svom proračunu za 2024. osigurao 62 milijuna eura, a tu nisu uključeni Kranjčevićeva, Dom sportova i bazen Špansko?
Očito nekima smeta što se ulaže više u sportsku infrastrukturu, sadržajno, efektivno i odgovorno troši javni novac, a ne ide se na sportske bakanalije i tuđe minuse. Na kraju odgovor na pitanje iz prve rečenice o tome pristupa li ljevica sportu s prstom na nosu ("smrdi, smrdi, užasno smrdi") - ne, upravo suprotno. Sport je jedan od najbitnijih segmenata našeg društva, no jedno je populizam i demagogija, a drugo je stvaranje temelja i sustava kojim se sport diže u cjelini na viši nivo, a onda kao refleksija toga zdrava i kvalitetnija sredina.