DINAMO je porazio Saburtalo 2:0 i time si širom otvorio vrata idućeg pretkola. Modri nisu pružili naročito dojmljivu partiju, ali to je u ovoj fazi sezone teško očekivati. Ipak, utakmica je otvorila bitno kadrovsko-taktičko pitanje na koje Bjelica mora dati odgovor.
>>> SABURTALO - DINAMO 0:2 Oršić slomio Gruzijce, Modri nadomak prolaska
Jednostavan domaćin za najdosadnije poluvrijeme u povijesti
Teško je očekivati da će Dinamo odigrati dosadnije poluvrijeme nego što je bilo prvo poluvrijeme protiv Gruzijaca. Saburtalo je na Dinamovu visoku obranu na čovjeka odgovorio spuštanjem Kokhreidzea kao trećeg veznog igrača i nakrcavanjem sredine terena igračima, u kojem su imali dovoljan višak da otupe Dinamov presing.
Jednom kada su preživjeli inicijalni pritisak, plan je bio jednostavan - usko postavljena krila tjerala su Dinamovu obranu da se skuplja, a ostatak momčadi da se povlači, što im je omogućio posjed na suparnikovoj strani terena, gdje su mogli držati loptu protiv strpljivog Dinamovog bloka.
Bila je to idealna postavka za centaršuteve s poludistance, ali su Oršić i Hajrović defenzivno odigrali izrazito odgovornu i aktivnu utakmicu i na vrijeme su duplirali bokove.
Neobične rotacije između bekova, krila i veznjaka možda bi stvorile neki problem Dinamu da je Saburtalo mogao brže prenijeti loptu na suprotnu stranu.
Kompaktna Dinamova vezna linija oduzela im je tu mogućnost i zato smo gledali utakmicu izrazito niskog tempa i sporih izmjena posjeda. Ali domaćin nije bio jedini koji je imao problema u fazi napada.
Dinamova razlomljenost
Dinamo je imao jedan vrlo očit problem u napadu, a to je previsoko postavljena prednja linija koja se sastojala od četiri igrača u odnosu na zadnju liniju i Ademija.
S obzirom na to da je i domaćin igrao pritisak "na čovjeka", Dinamo bez driblinga nije mogao u takvoj postavci doći do viška, ali to bi ionako bila suluda ideja - što zbog rizika, što zbog činjenice da nijedna ekipa višak ne bi trebala stvarati driblingom braniča.
Ostaje pomalo nejasno zašto se Ademi nije češće spuštao između dva stopera - time su se Dinamovi stoperi raširili, bekovi dobili slobodu da odu naprijed, a Dinamo konačno dobio impuls u napadu i geometriju koja mu je omogućavala smislenu izgradnju napada.
Dva gola mnogo su veći profit od onoga što je Dinamo pokazao i uložio i više se radi o izoliranim incidentima, nego o kontinuiranom načinu probijanja suparničkih linija.
Posebno je neobično da Dinamo protiv inferiornog suparnika koji je u prvom dijelu imao malo manje od 65 % posjeda i igrao je duboko u njihovom polju nije stvorio nijednu šansu, iako je Bjeličin Dinamo u Europi momčad bazirana na tranziciji i kontranapadu. Ali premda golovi djeluju slučajno, jedan detalj ipak je pomogao Dinamu da prelomi suparnika.
Gojakove kretnje kao okidač za bolji nastavak
Dinamo je u drugom dijelu bio dovoljno bolji nego u prvom da mirno slavi. Ključnu ulogu u tome je odigrao Gojak, iako ga gotovo nismo vidjeli na lopti. Naime, on je svojim nižim pozicioniranjem navlačio suparničkog igrača na sebe, da bi se odmah potom brzo digao tik do Gavranovića kao drugi napadač.
To je donijelo povlačenje cijelog suparničkog veznog reda, pa je Hajrović povlačenjem u dubinu konačno mogao u miru primati loptu na suparničkih 35 metara na relativno sustavan i stalan način. Pokazatelj je to da je dovoljno sasvim malo sustavnih rješenja da Dinamo dođe u priliku ući u zadnju trećinu terena.
A tamo je njegova kvaliteta, barem za ovaj rang natjecanja, nešto s čim se suparnici izrazito teško mogu nositi.
Na kraju je Dinamo uvjerljivo slavio i lagano je u mislima već u idućem krugu, ali ova utakmica dala je Bjelici za razmišljati o barem jednom pitanju.
Isplati li se igra s tri krila?
I treću utakmicu zaredom, Bjelica je startao s dva desna krila u ekipi - Hajrovićem koji okupira svoju prirodnu poziciju te Kadziorom koji mijenja Olma na poziciji bočnog veznog igrača.
Ostavimo čak po strani činjenicu da su obojica ionako krilni igrači koji se vole zabadati u sredinu i tražiti loptu u sličnim zonama. Ostavimo po strani i činjenicu da zbog toga nerijetko smetaju jedan drugome, da Dinamo ne može efikasno koristiti prostor na lijevoj strani napada i da ofenzivne mogućnosti Pinta teško mogu doći do izražaja, utakmica u Gruziji pokazala je potencijalno puno veći problem.
A to je nedostatak veznog igrača.
Gojak je vrhunski duel-igrač, ali nije playmaker i puno bliže igra suparničkom golu nego što povezuje redove. Ademi ionako ima previše posla u obrani i dubokoj izgradnji napada i ne može preuzeti tu ulogu. Dinamo nasušno fali netko tko će umjesto Olma povezati redove. Nikola Moro tu se nudi kao najlogičniji izbor.
Dojam je da bi Dinamova igra u napadu tako dobila na stabilnosti i bila manje razlomljena na dva dijela te bi imao opciju više u fazi izgradnje napada. Ovaj dvomeč trebao bi na Maksimiru biti odrađivanje posla, ali ono najbitnije ionako je pred Dinamom, a to su iduća dva pretkola.
Ako Olmo uistinu ostane na Maksimiru, tada Bjelica neće imati prevelikih dilema kako riješiti ovo kadrovsko pitanje. Ako Olmo ipak otiđe prema Zapadu, to je nešto gdje Bjelica ima najviše prostora za razmisliti i reagirati. I to već jučer, jer u Dinamu se mrtvi ionako broje u kolovozu.