IVAN Gudelj jedan je od omiljenih i prema opisima suvremenika možda i najsvestranijih igrača u Hajdukovoj povijesti. Karijera fizički moćnog i tehnički potkovanog veznjaka završila je već u 27. godini zbog bolesti, ali i dvjestotinjak seniorskih nastupa koje je prikupio isključivo u Hajdukovom dresu bilo je dovoljno za stjecanje statusa klupske legende i osvajanje jednog jugoslavenskog prvenstva i dva Kupa.
Gudelj živi u Splitu i pomno prati hrvatski nogomet te sudjeluje u akcijama Našeg Hajduka. Za razgovor o Bijelima uvijek je raspoložen pa je tako bilo i nakon subotnjeg derbija na Poljudu, s kojeg je Dinamo otišao neporažen spriječivši Hajduk da potpuno uhvati zaostatak u borbi za vrh.
U razgovoru za Index rekao je da je na derbiju bio zadovoljan jedino publikom te je iznio svoje viđenje o šansi Hajduka da osvoji prvi naslov prvaka nakon 2005., ali i pozvao na odgovornost predsjednika Jakobušića u slučaju neuspjeha. Objasnio je i zašto svim srcem podržava udrugu Naš Hajduk.
Kako komentirate derbi, može li Dinamo biti zadovoljniji bodom?
Može. Remi im je više odgovarao. Što se tiče same igre to je bilo siromašno, Hajduk je dvadesetak minuta imao neku dominaciju, krenuo agresivno i pritiskao zadnju liniju, želio je nešto. Dinamo je to kasnije primirio, iako su ima falila dva vrhunska igrača kao što su Ademi i Ivanušec.
Ali utakmica je bila bez ritma, bez izrazitih šansi s obje strane osim Oršićeve stative. Šteta jer su derbiji posebne utakmice s posebnim nabojem. Ja bih rekao da je na derbiju publika bila za deset, a izvedba na terenu značajno slabija.
Kako vidite Hajdukove šanse uoči posljednjih deset kola?
Hajduk je imao period odličnih rezultata, ali pritisak se sada povećava, to vidimo i na primjeru Osijeka i Rijeke koji nisu iskoristili priliku da preskoče Dinamo. Pritisak osjećaju svi. Hajduk ima dosta derbija do kraja i jednostavno ih mora dobiti. Svaki igrač koji nosi sveti Hajdukov dres mora shvatiti da je to privilegij i razumjeti privrženost navijača.
U posljednje vrijeme ste više puta bili dosta kritični prema rukovodstvu Hajduka i govorili ste da mora otići ako ne bude titule. Mislite li i dalje tako?
Ja to gledam ovako. Jako sam emotivno vezan za Hajduk. Navijam i želim da Hajduk bude prvi kako bih doživio euforiju tih posebnih navijača. Netko tko ne navija za Hajduk bi uživao da dođe na tu feštu u Split.
Hajduk ima dobru, skupu i za našu ligu staru momčad. Nije stara ako pogledate s koliko godina Modrić igra, ali stara za tržište, za klubove koji žive od proizvodnje igrača. To nisu klubovi koji kupuju gotove igrače, nego su osuđeni na proizvodnju. Bilo bi idealno da ih ne moraš prodavati, ali u današnje vrijeme moraš, zakon tržišta je takav.
U svakom slučaju predsjednik i ljudi koji su zaduženi za struku moraju odgovarati, mislim da bi trebali otići u slučaju da ne osvojimo titulu. Ja to gledam iz perspektive odgovornosti. Ako ne budemo prvi, imat ćemo sezonu u kojoj nisi osvojio titulu i ispao si od Tobola. Previše trenera je promijenjeno pod Jakobušićem. Nakon loših rezultata nekog trenera treba odgovarati i onaj koji ga je doveo.
Znači da ste istovremeno i za kontinuitet?
Za svaki potez, za svaku odluku, mjerilo je rezultat. Apsolutno ništa drugo. Ja jesam za kontinuitet, ali ako nešto ne štima o tome treba pričati. Ja ove sezone ne vidim ijednog mladog igrača koji se afirmirao. Ljubičić je super-talentiran, a ne igra, Biuk ne napreduje.
Ja pričam o odgovornosti. Ja sam uvijek za kontinuitet, ne samo trenerske struke nego i rukovodstva. Moram citirati Biću Mladinića, znao je reći: Za stvaranje igrača potrebno je 8-10 godina, za stvaranje trenera i sportskog funkcionera isto toliko.
Ima mi nekih nelogičnosti u kadroviranju Hajduka. Na nekim pozicijama ima previše igrača, obzirom koliko utakmica ima. Ne možeš svakome dat minutažu. Mladi kojima bi mogla rasti cijena ispaštaju. Volio bih da imamo kontinuitet, ali treba i odgovarati za krive odluke.
Ono što je rečeno kad se izlagala Strategija je meni smiješno, da ćemo biti prvaci dva puta u šest godina. Što je s ostale četiri godine? Hajduk se svake godine mora boriti za titulu, drugačije je neozbiljno. Rukovodstvo je legalno i demokratski izabrano, to je super, ali kad si izabran onda i odgovaraš.
Na odgovornost su često pozivali navijači koji vam toliko znače. Ove sezonu probijaju rekorde u članstvu i pretplati. Vi ste za otkup dionica kluba u sklopu akcije "Za sva vrimena" donirali 7500 kuna i upisali svoje ime u tematski park na Poljudu. Koliko je važna navijačka mobilizacija?
Udrugu Naš Hajduk apsolutno podržavam. To su pošteni momci koji su došli iz navijačkog puka, iz Torcide. Mladi ljudi koje sam upoznao na raznim okupljanjima. Ja sam i član kluba. Sudjelovao sam u akciji "Za sva vrimena" jer sam dio povijesti kao igrač. Super mi je ideja da postoji tematski park kao spomenik navijačima. Želio sam da i moje ime bude među njima upisano.
Jednostavno, to je nešto posebno. Ogroman dio mog života. Navijači su silna i najveća energetska pokretačka snaga ovog divnog kluba. Bez toga on ne bi bio poseban. To čine navijači. To ne smije nitko dirati. Treba odvojiti ljude koji vode klub od ljudi iz Udruge koji su omogućili da ovi gore budu izabrani. U odabiru ljudi može se pogriješiti.
Neću o politici, ali izabiru se i političari pa podliježu promjenama. Dobijete prigodu i morate je iskoristiti. Mene je izabralo za trenera Hajduka, nisam imao rezultate i jebiga, morao sam ići. Ja to prihvaćam, to je tako.
Izabran si, odgovaraš. Rukovoditelji moraju odgovarati navijačima diljem svijeta. Hajduk navijače ima svuda. Ja sam sad bio u Užicu u Srbiji na promociji knjige. Možeš li zamisliti koliko hajdukovaca tamo ima dan danas? Ma da ti ne pričam...
Ove godine hajdukovce čekaju novi izbori za Nadzorni odbor, možda je to prilika za pozitivne promjene koje zazivate?
Trebamo izabrati nadzornike za koje mislimo da su najbolji, a onda će im rezultat biti mjerilo. Možemo se voljeti i biti prijatelji, ali samo to je mjerilo. Hajduk sa skupocjenom i za ovu ligu starom momčadi jednostavno mora do rezultata. Hajdukova publika je posebna. Moram to govoriti jer tako osjećam. Na poseban način obožava i voli svoj klub i zaslužuje rezultate.
Ponavljam, u Užicu ima hajdukovaca, jebote, pa to je nevjerojatno! Poklonili su mi sliku nastalu nakon Drugog svjetskog rata, kada je Hajduk prvi put gostovao kod Slobode iz Užica pa su legendarnom Frani Matošiću poklonili pušku. To je sve naša povijest. Ne možeš ju izbrisati. Hajduk postoji od 1911. godine. Mislim da slika treba biti u vitrinama Hajduka, poklonit ću je klubu ili obitelji Matošić.