NEGIRANJE, ljutnja, pogodba, depresija i prihvaćanje. Hajdukovi navijači su prošli kroz sve faze žalovanja u ovoj polusezoni, a posljednja je aktivna od prošlog vikenda i poraza na Rujevici. Više se nitko ne nada ničemu od Hajduka u ovoj sezoni, ne samo u rezultatskom smislu, tako da poraz od Osijeka (1:2) na Poljudu nikoga nije iznenadio niti izazvao neku veliku dramu.
Hajduk je već prežaljen i broje se kola do kraja sezone. Valjda Bijeli nisu dovoljno nesposobni da s plus deset i plus jedanaest bodova u odnosu na Osijek i Lokomotivu uspiju u preostalih šest kola ugroziti i ulazak u Europu pa tako sezonu opet aktivirati u još negativnijem smislu. Valjda. Ono što smo na Poljudu gledali je mlaćenje mrtvog magarca i peti poraz Hajduka u nizu. To im se nije dogodilo od 1980. godine.
Kulisa utakmice je odavala dojam da se radi o nekom pripremnom dvoboju i podsjetilo nas na dane korone kada se igralo bez gledatelja. Nekako se i ta kazna Hajduku čini besmislenom jer je nogomet bez publike baš tmurna situacija. Hajduk je zaslužio kaznu u svakom smislu, ali u budućnosti bi se moglo razmisliti o kažnjavanju koje će najviše pogoditi one koji su je izazvali, npr. žešća novčana kazna i zabrana gostovanja navijačkoj skupini.
Bolnica na kraju grada
Komentar neke igre Hajduka u ovoj fazi postaje besmislen. Momčad vodi trener Jure Ivanković koji to sigurno neće biti iduće sezone, a tko će biti, nitko ne zna. Nema tko ni znati jer predsjednika nema, a sportski direktor odrađuje posljednje dane u klubu. Na Poljudu nema trunke optimizma osim lažnog optimizma. Težak i tužan kraj sezone koja je trebala biti vrhunac rasta, a hoće li biti takva i iduća ovisi prije svega o Nadzornom odboru kluba, koji je povukao neke poteze i sada je na njemu odgovornost i obveza da što prije stabilizira klub.
Kada vidimo da su protiv Osijeka startali Aleksandar Trajkovski i Vadis Odjidja-Ofoe koji su većinu sezone bili zacementirani na dnu klupe, onda je jasno u kakvoj situaciji je Hajduk. Banalno rečeno, više nema tko igrati od silnih ozljeda i grebe se po dnu kante da se sastavi momčad za utakmicu. Šlag na torti je ozljeda Fahda Moufija na zagrijavanju, a onda i ozljeda Šimuna Hrgovića za vrijeme utakmice.
Čini se da ozlijeđenim igračima nema kraja i očito je potrebna duboka analiza, kad je bude imao tko provesti, što se ove sezone dogodilo da je Hajduk bio konstantno bolnica na kraju grada. Protiv Osijeka u zapisniku nije bilo Ivana Lučića, Lovre Kalinića, Daria Melnjaka, Ferra, Dine Mikanovića, Zvonimira Šarlije, Mihaela Žapera, Yassinea Benrahoua, Filipa Čuića i Marka Livaje. Uz njih, ozlijedili su se Moufi i Hrgović. 12 igrača nije bilo na dispoziciji za utakmicu.
Od onih koji jesu bili u zapisniku, mladi vratar Borna Buljan se tek vratio nakon ozljede i debitirao za prvu momčad, Filip Uremović je prošlo kolo morao izaći jer nije do kraja zaliječio ozljedu koljena, Ivan Perišić se polako vraća nakon teške ozljede, a ostale sitne ozljede i neke kronične probleme igrača nema smisla ni spominjati više. Nema kluba na svijetu kojem se ovakav broj ozljeda može dogoditi, a da rezultat ne pati. Samo su za taj zaključak potrebne hladne glave, a ne mentalitet da se sve sruši i otjera pa će se opet nešto ispočetka graditi.
Osijek je uzeo ponuđeno, a Hajduk je nudio puno
Utakmica je bila tipična za Hajduk u ovoj polusezoni. Sam ulazak je bio solidan, a vezna linija u sastavu Odjidja-Ofoe, Filip Krovinović i Rokas Pukštas je bila iznenađujuće stabilna. U sredinu je često ulazio i Niko Sigur s desnog beka pa bi Pukštas otišao široko i duplirao desnu stranu s Josipom Brekalom. Nekoliko puta na početku utakmice su ti igrači lijepo otvarali akcije Hajduka, a u 17. minuti je Odjidja-Ofoe jako dobro dubinskom dugom loptom uposlio Trajkovskog, koji ipak nije uspio zabiti.
Dvije minute kasnije je Osijek poveo iz svoje prve prilike, a odličnom udarcu Antona Matkovića je prethodila poluaktivna obrana nakon što je Roko Jurišić oduzeo loptu na centru i neometan došao do kaznenog prostora Hajduka. Udarac je bio sjajan, ali situaciju je Hajduk poklonio.
Bijeli su se ipak uspjeli stabilizirati, a nakon što je u 29. minuti Brekalo prvi put od dolaska u klub pokazao da zna proći po strani umjesto da se samo zabija u sredinu, Hajduk se preko Trajkovskog vratio u utakmicu. Nije se igralo ništa posebno ni s jedne strane, ali nakon ponovo poluaktivne igre u obrani Hajduka i tragikomične pogreške Krovinovića u 42. minuti, Ramon Mierez zabija za, pokazat će se kasnije, konačan rezultat.
Nakon hrpe izmjena u drugom poluvremenu, pozicije igrača su se izmiješale i sve niti su se pogubile. Međutim, ulaskom Perišića i Kalinića, Hajduk je bio daleko opasnija momčad, stvorio je nekoliko vrlo izglednih prilika, ali do gola nije uspio doći. Zaista se može reći da na kraju nisu imali sreće da barem izbjegnu poraz, ali kada izgubiš pet utakmica u nizu, sreća vjerojatno nema veze ni s čim. Slijedi gostovanje u Koprivnici, a tko će igrati, odredit će zdravstveni bilten. Ionako nema nikoga u klubu da uputi privremenog trenera na koje igrače klub ne računa iduće sezone.