GALATASARAY - HAJDUK

Hajduk igra protiv vojske od 30 milijuna ljudi i batinaša iz kebabdžinice

Foto: Gulliver / Getty Images

AVRUPA FATIHI ili Osvajač Europe. To je jedan od nadimaka Galatasaraya, najvećeg turskog kluba s vojskom od 30 milijuna fanatičnih navijača, kod kojeg danas od 20 sati Hajduk igra jedinu utakmicu trećeg pretkola Europa lige. 

Osvajač Europe

Galatasaray, koji je 22 puta bio prvak Turske i 18 puta osvojio kup, ima pravo nositi spomenuti nadimak i to radi posebno ponosno. Jedini je turski klub koji je podigao pehar u europskom kupu. To mu je uspjelo 2000. u Kupu Uefa. Momčad pod vodstvom Fatiha Terima, koji će biti na klupi i protiv Hajduka i koji je savršeno kombinirao mladost i iskustvo, Turke i strance - Hakana Sukura, Arifa Erdema, Hasana Sasa, Claudia Taffarela, Gheorghea Hagija i imenjaka mu Popescua, tada je uzela četverostruku krunu: tursko prvenstvo i kup, Kup Uefa i europski Superkup.

Kako je Car naslijedio Tudora?

Kako bi Galatasaray vratio na turski vrh i opet ga učinio europski konkurentnim, Terim ga je prije tri godine preuzeo po četvrti put. Vrijedi podsjetiti kako se vratio u klub svog života, koga je pri tome naslijedio i kako je uopće Fatih (Osvajač), kojeg Turci zovu Imparator (Car), tada bio dostupan. Zanimljivo je jer ima poveznice s Hajdukom, Hrvatskom i svjedoči tko je i kakav je Galatasarayev najveći igrač. 

Deset mjeseci Igor Tudor izdržao je kao trener Galatasaraya. Smijenjen je u studenom 2017. Ispadanje od švedskog Östersundsa u pretkolu Europa Lige, zatim debakli od gradskih rivala i konkurenata za naslov Bašakšehira (1:5) i Bešiktaša (0:3) doveli su ga na rub, preko kojeg je gurnut porazom kod Malatyaspora (1:2), pa ga je zamijenio Fatih Terim.
 
Njemu je to bio čak četvrti put da postaje trener Galatasaraya. Međutim, slavni Imparator ne bi dobio još jednu gažu u klubu njegovog života da pet mjeseci ranije nije dobio otkaz kao izbornik. I to zato što je prebio vlasnika kebabdžinice i razbio mu ugostiteljski objekt. 

Preko Bilića je došao do najvećeg uspjeha turskog nogometa

Od 67 godina života, Terim je 20 proveo u Galatasarayu, a 11 na klupi kluba za koji je igrao kao branič. U igračkim danima bio je uspješan, ali ni blizu kao trener. S Galatom je tako osvojio osam naslova prvaka i tri kupa. Međutim, Osvajač je postao Car 2000. Tada je Galatasaray vodio do osvajanja Kupa UEFA-e, jedinog europskog trofeja nekog turskog kluba, što je činjenica koju navijači Galate ne prestaju ponavljati pred Europom i nabijati na nos turskim konkurentima. Kao izbornik, Terim je Tursku 1996. vodio na prvo EP, a 12 godina kasnije preko Bilićeve Hrvatske, autor prvog, došao je i do drugog najvećeg uspjeha u povijesti turskog nogometa, polufinala Eura.

Usprkos svim tim epohalnim podvizima, prije tri godine, u 11. godini na čelu turske reprezentacije prisilno je morao prekinuti treći izbornički mandat. Turci su mu žestoko zamjerili očajan nastup na Euru 2016. Osobito nisu mogli oprostiti ono što je Turska tada pokazala protiv Hrvatske, a to je nedostatak njenog zaštitnog znaka - fanatične borbenosti.

Terim je dobio još jednu priliku zbog ogromnih zasluga iz prošlosti. Ali, kvalifikacije za SP 2018 i loši rezultati protiv svih izravnih konkurenata osim Hrvatske (1:1 na Maksimiru), gdje su ga čak tri stative spasile od poraza, značile su da je gotov. Čekao se samo još jedan njegov krivi potez, koji je on napravio. I to kako. I to gdje. Bog je definitivno pao na tjeme u pečenjari. 

Dobio je otkaz u reprezentaciji zbog manjka borbenosti. Pokazao ju je u pečenjari
 

Terimov zet Ahmet Baran Çetin otvorio je pečenjarnicu pored prodavaonice kebaba. Između njegove i radnje konkurenta podigao je pregradu, što se nije svidjelo prvom susjedu, kebabdžiji Selahattinu Aydogduu koji je tražio da je makne. Navikao da mu punac rješava probleme, Çetin se požalio Terimu, a ovaj je nazvao Aydogdua i izderao se: "Da si isti tren dopustio izgradnju pregrade. Nemoj da ti ja tamo dođem!" Aydogdu nije ni najmanje ostao impresioniran pozivom ni tonom kojim mu se obratio jedan od najvećih Turaka nakon Ataturka i odbrusio mu je, navode svjedoci: "Dođeš li u moj lokal, jebat ću ti mater!" Kako bi bio siguran da ga je Terim razumio, to je ponovio nekoliko puta.

Bijesni Terim odmah je doletio s nekoliko gorila i napao Aydogduovu kebabdžinicu. Pretukli su gazdu i porazbijali mu inventar. Ovo je bilo previše, neoprostivo čak i za Terima, i turski nogometni savez dao mu je otkaz te ubrzo angažirao novog izbornika Mirceu Lucescua. Oduševljeni navijači Turske nakon toga su pored Aydogduove kebabdžinice podigli njegov spomenik u "natprirodnoj veličini". Žrtva Terimovih batina na džinovskom kipu dobila je i ogroman medaljon, na kojem je pisalo "Posvećeno Selahattinu Aydogduu, čovjeku koji je promijenio sudbinu turskog nogometa."

Otac Terima, Galatasaraya i ozbiljnog turskog nogometa je Nijemac

Fatih Terim je, prije nego što je doživio privremeni pad trenerske i uzlet razbijačke forme, doista promijenio sudbinu turskog nogometa i Galatasaraya. Međutim, čovjek koji je turski nogomet postavio na europsku kartu, barem onu koja mapira dalje od prvih par kola euro-kupova, i koji je Terimov trenerski otac, je Nijemac. Jupp Derwall, koji je s Njemačkom osvojio Euro 1980., a dvije godine kasnije igrao finale SP-a, šokirao je svjetsku nogometnu javnost kada je 1984. odbio bundesligaške velikane kako bi preuzeo Galatasaray. Klub iz tada kontinentalno neugledne lige, pravog "bolesnika na Bosporu" nogometne Europe, čiji klubovi nisu ništa uspijevali u euro-kupovima i koji je prvak zadnji put bio 1973. pod Derwallovim za Turke revolucionarnim (zapravo modernim) metodama počeo je izrastati u europsku silu. 

Spektakularno je popravio sve što je ostavio Tudor, pa opet pao

Osvojio je prvi turski naslov nakon 14 godina i trasirao put za prvi europski uspjeh Galatasaraya i turskog nogometa uopće, polufinale Kupa prvaka 1989. te za prvi europski trofej 11 godina kasnije, koji je osvojio njegov učenik i "sin" Terim. Međutim, Terimovi uspjesi ne završavaju samo u daljoj prošlosti i ne staju na početku milenija. Samo do kraja sezone 2017./2018. spektakularno je popravio sve što je ostalo iza Tudora i osvojio turski naslov, a iduće godine i duplu krunu. Kako je onda došlo do toga da se posrnuli turski velikan potuca u ranim fazama neatraktivnijeg od dva europska kupa s palim hrvatskim velikanom? 

Hajdukovom treneru Hariju Vukasu i bivšem pomoćnom treneru Galatasaraya, koji je nakon prolaska u treće pretkolo izjavio kako bi tamo želio igrati protiv tog kluba, želja se ispunila zato što je Galatasaray prošlu sezonu u Turskoj završio tek na šestom mjestu. Imao je 13 bodova manje od prvaka Istanbul Bašakšehirspora. U kupu je ispao već u četvrtfinalu. Skupinu Lige prvaka u konkurenciji Reala, PSG-a i Club Bruggea završio je na zadnjem mjestu, s dva boda i gol-razlikom 1:14.

Nema tu više Haghija, Sukura i ekipe, ali Osvajač i Car se opet diže

Prema Transfermarktu najvrjedniji igrači Galatasaraya su lijevi bočni Marcelo Saracchi, procijenjen na 8 milijuna eura, i desni bočni Omar Elabdellaoui (6), dok desno krilo Sofiane Feghouli, lijevo krilo Emre Kilinc i stoper Marcao vrijede po 5,5 milijuna eura. U momčadi Galate je i legendarni kolumbijski golgeter Falcao, koji je u 34. godini procijenjen na 4,2 milijuna eura. Galata je utočište je i Ardi Turanu, nekadašnjem nacionalnom heroju koji je posljednjih godina potpuno zastranio

Međutim, čini se da Hajduk nalijeće Galatasarayu u najgorem trenutku za Bile, kada je Terimov poslovični vrtuljak amplitude žestoko na uzlaznoj putanji. Na otvaranju sezone, u prvom prvenstvenom kolu, pobijedio je Gaziantep 3:1, zatim je istim rezultatom prošao kod Neftčija u drugom pretkolu Europa lige, da bi u nedjelju u derbiju slavio protiv aktualnog prvaka Bašakšehira 2:0. Bivši pomoćni trener Galatasaraya i aktualni trener Hajduka sigurno zna da je Terimova momčad pri tome imala čak 57 udaraca na gol u ove samo tri utakmice. Vječni Falcao zabio je tri gola, njegov zamjenik Mbaye Diagne dva, a krilne napasti Kilinc, Belhanda i Feghouli, koji su u odličnoj formi.

Oni nisu Haghi, Sukur, Sas, Popescu i ekipa, ali Hajduk definitivno nije imao sreće sa ždrijebom. Zato što Galatasaray, pa makar protiv Hajduka počeo u kombiniranom sastavu, ima poseban motiv. U Europi, kojom je taj klub opsjednut, nije napravio ništa već šest godina, a ovo je, sudeći po startu, njegova sezona. 

Pročitajte više