FILIP BRADARIĆ vratio se u Hajduk pred sam kraj prijelaznog roka. Svoje je mjesto u momčadi Cagliarija izgubio povratkom Radje Nainggolana, a budući da želi igrati, pomoći Hajduku da se bori za vrh i na taj način se nametnuti izborniku, povratak kući bio je najbolja opcija.
U sezoni u kojoj je Rijeka osvojila naslov Bradarić je bio jedan od ključnih igrača, a sada svoja iskustva želi prenijeti i suigračima u Hajduku. U razgovoru s njim saznali smo kako vidi Hajduk danas u usporedbi sa svojim prethodnim igranjem za klub, govorio je o svojim bivšim trenerima, reprezentaciji te o tome može li se njegova momčad upustiti u borbu za naslov s Dinamom.
Znamo kakav si otišao, a kakav si se vratio?
Nikad bolji, nikad iskusniji, nikad s više želje. Izuzetno sam sretan jer sam ponovno tu, što sam u Splitu, u klubu u kojem sam prethodno proveo 15 godina. Od prvog dana kad sam saznao da neću biti u prvom planu u Cagliariju, pričalo se o posudbi, a prvo što sam rekao je to da me jedino zanima Hajduk. Znao sam da su bile male šanse da se vratim, ali napravio sam sve da dođem i stvarno sam sretan.
Koliko si bolji igrač nego kada si odlazio?
Mislim da sam puno bolji. Normalno, prošlo je puno godina, puno toga je iza mene, puno dobrih stvari, rezultata, velikih utakmica, iskustva... Sigurno da u odnosu na prije imam puno veće samopouzdanje, a i da sam bolji igrač.
Koliko je za to zaslužan Matjaž Kek? Jesi li bio bolji u Rijeci zato što te on bolje koristio ili jednostavno jer si tamo postao iskusniji?
Teško je sada govoriti o tome što je bilo. Što se tiče Keka, to je čovjek koji je od prvog dana stao iza mene i vodio me četiri godine. Napravio je od mene reprezentativca i na tome sam mu maksimalno zahvalan. U Rijeci sam ostvario velike stvari, ali prije svega je ekipa bila ta koja je pridonijela tome da iskočim. Suigrači su bili vrhunski, i na terenu i izvan njega.
Poklopilo se da je prva sljedeća utakmica protiv Rijeke. Što očekuješ, s kojim motivima ulaziš?
Ja imam ogroman motiv od prvog dana kad sam došao na Poljud. Najdraže mi je to što na svaki trening dolazim s puno želje i veselja. Utakmica na Rujevici će biti teška, tamo nitko nije favorit, ali mislim da Hajduk ima odličnu momčad. Imamo još dosta vremena da se posložimo za tu utakmicu, moramo ići tamo s ciljem koji uostalom imamo za svaku utakmicu - da idemo na pobjedu.
Očekivanja od tebe su velika, ali ti nisi napadač koji će se nazabijati golova i tako rješavati utakmice. Tvoja pozicija i uloga su drugačije, ti si zapravo važan kotačić u sustavu, ali ne možeš ništa bez ostatka momčadi. Koliku opasnost vidiš u tome da ti očekivanja ljudi naprave problem?
Da imam neki strah i da inače bježim od odgovornosti, ne bih došao tu, izabrao bih neki drugi klub. Znam da imam veliku odgovornost, zbog toga sam tu, želim biti onaj koji će puno toga dati i pomoći ovoj ekipi. Mislim da je ekipa kvalitetna, ima puno dobrih mladih igrača i s radom i pravom homogenom grupom može se puno napraviti.
Kada si shvatio da si u drugom planu u Cagliariju: kada su počele priče da dolazi Radja Nainggolan ili već prije toga?
Prije toga sam već imao ponudu od PAOK-a, ali predsjednik je rekao da nema šanse da me proda jer sam im važan igrač. Dogodila se tjedan dana kasnije priča s Nainggolanom koji dolazi na poziciju zadnjeg veznog, tu sam shvatio da više nisam u prvom planu. Čekala me klupa, ali meni je bilo najbitnije da igram.
Jesi li imao drugih opcija za posudbu?
Bilo je puno klubova i opcija, zadnja tri dana se spominjala i Španjolska, ali već sam tada bio siguran da želim doći u Hajduk. U Cagliariju su forsirali da idem tamo, ali drago mi je da je na kraju sve ispalo onako kako sam ja htio.
Jesi li si se odrekao nešto novca svojim dolaskom u Hajduk? Getafe je bio spreman sve platiti...
S njima sam imao duge razgovore, ali ja sam izrazio svoju želju. S Hajdukom smo se dogovorili u pet minuta, a kasnije je bilo sve na meni, da dogovorim s Cagliarijem hoće li me pustiti. Financije su najmanje bitne, ne želim o tome pričati. Ne želim da ispadne da sam se nečega odrekao kako bih na tome kupio poene. Ja sam došao ovamo izrazito svojom željom i osjetio sam nešto u sebi što mi je govorilo da moram doći tu.
Znači li taj brzi dogovor i da si izgladio nesporazume s predsjednikom Brbićem?
Prošlo je puno godina od toga, ja nikome ne zamjeram ništa, to su normalne stvari. Te relacije predsjednik - direktor - igrač nisu lake, to su stvari koje se događaju u nogometu, poslu, svakodnevnom životu. Najbitnije je da sam ja napokon ponovno tu. Mi smo sada u dobrim odnosima i nema nikakvih problema.
Želja ti je da s Hajdukom napraviš nešto što će se pamtiti...
Naravno, Hajduk zadnjih godina nikako ne može napraviti iskorak. Sigurno da nije lako, Dinamo svake godine stvara odličnu momčad, igra u Europi, ali ja sam došao napraviti nešto. Da nemam takav cilj, ne bih se ni vraćao. Rekao sam prije nekoliko dana da je moj cilj osvojiti naslov s Hajdukom, mislim da je to cilj svakog navijača Hajduka. Mene su od malena učili da je Hajduk najbolji klub u Hrvatskoj i da uvijek moramo težiti tome da budemo prvaci. Ne želim se zavaravati nečim drugim. Ako se to ne dogodi, čestitat ćemo onome tko je ispred nas.
Koliko je to realno?
Realno ili nerealno, teško je o tome pričati. Ne želim spominjati neke druge klubove u Hrvatskoj, najbolje je da razmišljamo samo o sebi. Svakoga dana pokušavamo napraviti korak naprijed. Najbitnije je da smo u svlačionici jedna prava homogena grupa koja će to znati prenijeti na teren.
Kako je Rijeka u tome uspjela, pomaže li to iskustvo?
To je uspjelo zato što je to bila prava ekipa, koja se držala zajedno i na terenu i izvan njega. Svakom problemu smo zajednički pronalazili rješenje. To je ono što ja želim prenijeti ovdje u ovu svlačionicu. Ima puno mladih momaka koji su također željni dokazivanja. Ima i nekoliko iskusnih, ali ne toliko puno. Caktaš je jedan od njih, u odličnim smo odnosima i mislim da nas dvojica možemo itekako pomoći.
Je li tvoja uloga da budeš kapetan iz sjene ili se jednog dana vidiš i s kapetanskom trakom?
Velika je odgovornost biti kapetan Hajduka, također i velika čast. Ja sam došao tu iz druge zemlje, nije na meni da o tome razmišljam. Na meni je da sve ono iskustvo koje imam prenesem na suigrače. Tko će biti kapetan, ostavit ćemo svlačionici i stručnom stožeru da odluče.
Kako te trener Burić vidi u igri?
Odradili smo već jedan razgovor, pričali smo malo o svemu, više kao uvodni razgovor, a s vremenom ćemo pričati detaljnije. U veznoj liniji sada ima puno dobrih igrača, treba to i posložiti, nije ni njemu lako. On ima svoj sistem, ne mogu se ja tu miješati, ali ću se prilagoditi svemu i dati svoj maksimum.
Koliko je Hajduk danas drugačiji u usporedbi s danima kad si odlazio?
Razlika je velika. Tek sam tri dana tu, ali razlika je jasna. Možemo se zavaravati koliko hoćemo, ali nogomet je danas takav da ako nemaš novaca, ne možeš ništa napraviti. Prije su igrači odlazili za sitne novce, sada odlaze za 6-7 milijuna eura. Mislim da je klub stvarno stao na zdrave noge, da se počelo puno pametnije raditi i vjerujem da klub samo može ići prema naprijed.
A što se igrača tiče?
Kad sam ja bio tu, bilo je dosta starijih igrača. Sada su tu mlađi, dosta ih je i u reprezentaciji, tek sam stigao i dosta ih nisam još ni upoznao. Ovo što trenutno vidim je sjajno, momci su odlični, prvi dojam nije mogao biti bolji. Najbitnije je da se stvori prava grupa, da imamo zajedništvo. Napravit ću sve da se što više družimo, da budemo zajedno i mislim da je to ogroman plus za dalje.
U karijeri nisi imao puno trenera, što je dosta iznenađujuće za Hajduk i Rijeku, koliko je to utjecalo na tebe?
Ja bih bio najsretniji da do kraja sezone ostane isti trener jer bi to značilo da sve dobro funkcionira. U Rijeci je sve funkcioniralo, trenera nisu micali, dali su mu maksimalnu podršku i povjerenje. Split je dosta specifičan jer se odmah traži rezultat, a ako ga nemaš, teško je da se nekoga može istrpjeti. Ja se nadam da ćemo s trenerom Burićem imati dobre rezultate i da neće biti razloga za bilo kakvu priču o nečem drugom.
Koliki ti je motiv bio povratak u Hrvatsku, odnosno nekamo gdje ćeš igrati, u kontekstu reprezentacije?
Meni je najbitnije bilo da igram jer ako ne igraš, nema te nigdje. Niti možeš u reprezentaciju niti igdje drugo napraviti nešto. U cijeloj svojoj karijeri nikad mi nije bio problem nekamo ići, ni u treću pa kasnije ni u drugu ligu. Od malena sam shvatio da moram ići korak po korak, samo sam želio igrati i dokazivati se.
Kakav si trenutno kondicijski, hoćeš li biti spreman za Rijeku?
Bit ću spreman, želja je u meni prevelika, a i prošao sam pripreme. Imao sam malu ozljedu u zadnjim danima u Italiji pa nisam trenirao nekoliko dana jer sam bio na odlasku.
Sljedeće utakmice reprezentacije preskačeš, nakon toga Mađarska dolazi u Split...
Na meni je da radim i da se na terenu pokažem u najboljem svjetlu, a na izborniku je da odluči koga će zvati. Tko bude u najboljoj formi, igrat će, ali ja se nadam da ću se vratiti.
Andrijašević se vratio u Rijeku, jeste li se čuli?
Da, da, čuli smo se. Franko je za bilo koji klub u HNL-u ogromno pojačanje, tako će biti i u Rijeci. Ja mu želim svu sreću, to je njegov put, a ja sam tu.
Jesi li još u kontaktu s drugim igračima iz Rijeke?
S puno igrača sam u kontaktu. Kao što sam rekao, bili smo strašna grupa i normalno da ćeš s takvim momcima ostati u dobrim odnosima cijeli život.
Kakvo primanje očekuješ od publike u Rijeci?
Iskreno, ne znam. Puno me ljudi to pita, ali ja ne razmišljam o tome. Moj stav je da bi bilo nekorektno da kažem bilo šta protiv tog kluba i tih ljudi. Od prvog dana su me prihvatili, dobio sam i kapetansku traku, što je velika stvar, pogotovo kad si iz Splita. Ja ću doći sada gore odraditi svoje najbolje što mogu, a njihova reakcija će biti onakva kako se tada budu osjećali. Ja u to ne mogu ulaziti.
Ti ni u Splitu nisi dobio nekakav poseban zvižduk.
Situacija je bila takva da nikome nije bilo drago što sam otišao. Svi koji me poznaju znali su za moje stavove.
Tvoj stav se znao čim si lani došao slaviti u Split?
Split je moj grad, znam tu puno ljudi, jasno je da želim tu doći.
Što ti je najviše falilo?
Ne znam, sve mi je falilo. Lijepi su i Rijeka i Cagliari, ali Split je Split. Svatko tko je rođen u Splitu reći će da mu je najljepše tu, kamo god da ode.
Tvoja rečenica na dočeku na Rivi ostala je zapamćena, je li to bilo spontano ili?
Bilo je slavlje, veselje, bilo je spontano. Bitno je da to nije samo moj stav, svi drugi igrači žele igrati u Splitu. Željni su atmosfere na Poljudu, splitske publike, svi znaju da to nigdje ne mogu doživjeti i uvijek govore o tome s velikim respektom.
Čudno je da si baš ti to rekao, nitko od starijih suigrača nije bio spreman to reći...
Ja ne mogu ulaziti u to, svatko ima svoje razloge. Kad si igrač, onda je puno stvari drugačije, nije lako. Moraš biti najviše posvećen nogometu, klubu koji te plaća. Svima drugima okolo je najlakše pričati.