"OVO JE skroz drukčije od Torina. Pao mi je kamen sa srca, jedan veliki težak kamen i ovo je sasvim druga priča. U Torinu je moja medalja bila iznenađenje, a ovdje sam došao u ulozi favorita. Svi su gledali u mene, osjećao sam težinu na leđima. I zato je ova medalja teška, puno teža nego ona iz Torina", sve je u nekoliko riječi pokušao objasniti Ivica Kostelić, nakon što je na Medals Plazi u Whistleru oko vrata stavio svoje drugo veliko srebro.
> Presretni Kostelić: Nakon spusta sam znao da dolazi moje vrijeme
> Video: Ivica Kostelić - od rekordne pobjede u Aspenu do obrane srebra u Vancouveru
Kada je nakon slaloma ušao u cilj i vidio da drži prvo mjesto, preplavila ga je erupcija oduševljenja.
"Nema ljepšeg momenta u sportu nego kada shvatite da ste ostvarili rezultat kakav ste priželjkivali. Upravo zato legao sam u cilju kako bih uživao i zauvijek pamtio ovaj osjećaj. Hrvati su opet pokazali da znaju braniti medalju."
Spust je bio dugačak, duži je samo onaj u Wengenu. Zato je Ante Kostelić pripremio stazu za prave slalomaše, s maksimalnim brojem vrata i nekoliko zamki... Vodeći nakon spusta, vlasnik zlatne SuperG medalje, Aksel Lund Svindal nije izdržao do kraja, a na postolje se doslovno ugurao Silvan Zurbriggen, jedini kojega se Ivica pošteno bojao.
"Znao sam da moram odraditi vožnju kontroliranog rizika. Solidnu vožnju, bez pogrešaka, ali opet ne previše sigurno. Znao sam da će biti dosta za borbu za medalju, ali dakako, nisam znao hoće li biti dosta i za medalju."
A sad - slalom
Nije više trebalo puno toga dodati. Kada je uzeo medalju, otpustio je sav pritisak, zaboravio na sve ozljede. I sada još jači i samopouzdaniji čeka nastup u slalomu.
"Siguran sam da ću skijati dobro, jer više nemam opterećenja. U slalomu moj je cilj medalja."
No, situacija se nakon superkombinacije mijenja. Ivica sada opasno prijeti i u veleslalomu, disciplini na kojoj je posebno radio uoči ove sezone. Prije svega, Kostelići će ipak uživati u noći koja dolazi. U Vancouveru je obitelj pospremila svoje osmo olimpijsko odličje.
"Kada sam došao do oca, rekao mi je samo: Sada ti više nemam što reći, sve smo već rekli jedan drugome. To su trenuci u kojima su riječi nepotrebne, to je kao s onim ulaskom u cilj..."
Oduvijek su skijaši s posebnim emocijama čekali nastupe na Olimpijskim igrama. Iako je činjenica da Svjetski kup iziskuje veći napor i daje kompletnija mjerila, s olimpijskom medaljom ništa se ne može mjeriti.
"Nije se niti Bode Miller veselio bez veze. I on zna koliko je velika medalja s Igara. I bronca je stepenica više od svega drugog. Olimpijska medalja ima prizvuk koji ruši sve drugo."