KOŠARKAŠKI klub Cibona jedan je od najvećih simbola grada Zagreba. Ne samo sportskih simbola. Bivši dvostruki uzastopni prvak Europe u Draženovo vrijeme bio je pokret te je za Zagrepčane, ali i velik dio Hrvatske predstavljao nemjerljivo više od običnog sportskog kluba.
Bivši prvak Europe dva je desetljeća talac političke mafije
Nažalost, od slavnog kluba danas su ostali samo ime, grb te trofejne zastave u Draženovom domu. Sve je ostalo prebrisano političkim kuplerajem gradskih moćnika, čiji je Cibona talac već više od dva desetljeća. Cibona se već devedesetih voljom političkih elita tog doba pretvorila u servis za pretprodaju igrača i poligon za izvlačenje novca. Rezultat je pao u drugi plan. Dolaskom pokojnog gradonačelnika Milana Bandića na vlast u Zagrebu Cibona je postala žrtva interesnih lobija pokojnog zagrebačkog šerifa i njegove klike, koja je žarila i palila punih dvadeset godina. Posljedice su katastrofalne. Dugove Cibone nitko ne može precizirati, klub je u financijskim dubiozama, a rezultatski je najgori od svog osnutka.
Skupština pala na samo tri imena
Cibona je sad u rukama samo petorice članova Skupštine, odnosno, da stvar sad bude tragičnija, samo u rukama tri čovjeka. Mladena Bušića kao predsjednika te Marina Rozića i Vjekoslava Šafranića. Dvojica članova su već dala ostavke, a to su Slavko Kojić i Zdenko Antunović.
Tko su ljudi koji žele ući u Cibonu i spasiti je?
Kaotično stanje u Ciboni iskoristila je grupacija ljudi koja se nudi Ciboni, a koja se skupljala nekoliko posljednjih mjeseci i čiji je cilj preporoditi klub drastičnim promjenama. Riječ je o sedam kandidata za članove Skupštine i o dvojici ljudi koji bi trebali raditi u Upravi te biti zaduženi za financije i sportsku strukturu. Njihov plan je u klub dovesti niz velikih i ozbiljnih sponzora i tako pokušati spasiti Cibonu od konačnog kraha te provesti proces tranzicije.
Kandidati za Skupštinu su odvjetnik Saša Pavličić Bekić, dosadašnji Disciplinski sudac ABA lige, veliki navijač Cibone i Dinama, kojeg se predlaže i za predsjednika kluba; poduzetnik Renato Radačić; Nikola Plečko, poduzetnik i karikaturist poznatiji pod nadimkom Nik Titanik; odvjetnik i stručnjak za sportsko pravo Marko Žunić; odvjetnik Damir Delišimunović; dr. Burim Muhaxhiri, anesteziolog u Klinici za tumore te dipl. oec. Marko Turković.
Posebno su interesantna dva imena potencijalno budućih članova Uprave, a to su Boran Glavaš i za struku zadužen Ivan Rudež, brat Damjana Rudeža, trener koji je itekako poznat i priznat u europskoj košarci kao stručnjak koji je slovačku košarku podigao na ozbiljan nivo.
Boran Glavaš, inače nekadašnji kadetski trener Cibone, koji je sredinom osamdesetih Jazine zamijenio Draženovim domom i zaljubio se u Cibonu, čovjek je koji bi zapravo trebao u Upravi voditi glavnu riječ, a već je ranije pokušao dovesti velike sponzore u Cibonu, no Bandić je taj plan stopirao.
Što se tiče Ace Petrovića, koji je jučer u hrvatskim medijima u kratkim crtama govorio o potencijalnim promjenama u Ciboni, doznajemo da on nije izravno involviran u tu priču, ali će svoj obol i pomoć dati u savjetničkoj ulozi te kao simpatizer čitave ideje. Na koncu, Petrović je prije pet godina uložio svojih 300 tisuća eura za spas Cibone.
Razgovarajući s nekima od njih, čuli smo da se redom radi o financijski neovisnim ljudima, redom izvan politike, koji iz ljubavi prema Ciboni žele pomoći posrnulom velikanu.
Što zapravo ta grupacija poslovnih ljudi, sportskih zanesenjaka želi postići?
Prema planu koji su predali klubu kao službeni zahtjev za njihov ulazak u Cibonu, žele transformirati klub kao profesionalni. Cibona to nije. Saznajemo da je već početkom tjedna održan sastanak predstavnika te grupacije i predsjednika Bušića, na kojem su mu izložili svoj prijedlog, no ne znamo kakav je odgovor iz kluba.
Grupacija želi da Grad bude partner, da pomogne Ciboni koliko može, a ne da Cibona i dalje bude na jaslama Grada i poreznih obveznika. Zato je plan da se transformacijom kluba Grad rastereti svih tih velikih opterećenja kroz sljedeće dvije do četiri godine, odnosno da se ona svedu na najmanju moguću mjeru te da sponzori kluba budu ti koji će Cibonu dovesti ponovno tamo gdje pripada.
Skupština se bira tako da stari saziv Skupštine bira novi, što je apsurd sam po sebi. Skupština se mora izglasovati većinom glasova. Dakle, sad je na staroj Skupštini da prepozna želi li nove ljude u Ciboni ili žele zadržati status quo.
Za komentar smo nazvali Sašu Pavličića, koji je ostao iznenađen što je ovo procurilo u javnost i nije htio davati nikakve izjave, dok je Boran Glavaš pristao razgovarati.
''Depolitizacija i demokratizacija kluba su prioritet"
"O socios modelu možemo misliti što god želimo, no ljudi, primjerice, u Barceloni su pokazali da se klub može voditi i bez upliva politike, čiji utjecaj treba svesti ili na minimum ili ga posve izbaciti. Slično i ovaj tim razmišlja, njima je prvi cilj depolitizirati klub. Međutim, ljude koji su sad u klubu tamo je dovela upravo politika, pa ih politika mora i izbaciti. No, to ne znači da će jedna politička garnitura u Ciboni ponovno zamijeniti drugu. Naš cilj je da nitko tko ima bilo čiju stranačku iskaznicu nema što raditi u klubu. To je naš prvi uvjet", kazao nam je Glavaš, kojeg smo pitali je li o tome razgovarao s novim gradonačelnikom Tomaševićem.
''Nova gradska vlast nas je podržala''
"Novi gradonačelnik je jasno rekao da Grad više neće ni na koji način gradski novac bacati u klub koji godinama funkcionira kao bačva bez dna. Cibona je desetljećima pojam za to kako iz komiteta ubaciti uhljebe u klub, ljude koji veze sa sportom nemaju. Mi smo svoju ideju jasno iskomunicirali s ljudima koji su napravili sportski program nove gradske vlasti. Zanimalo nas je što će se dogoditi s klubom. U tom programu smo vidjeli da će oni uskratiti financiranje jer u klubu koji je gotovo sto posto bio financiran gradskim novcem ništa nije bilo transparentno, a, uz to, ni njihov koncept biranja Uprave nije legalan. Tu se pet istih ljudi bira među sobom i to je jedan perpetum mobile koji je nedopustiv. Vidjeli smo da je vrag odnio šalu i da bi moglo doći do gašenja Cibone. Prvi put u povijesti Cibone stvorio se jedan široki tim i nikome od nas koji planiramo ući u Cibonu nikad neće biti prva misao 'ja', nego samo i isključivo 'mi'. Taj tim je osposobljen da bi u svakom aspektu obavljao sve one poslove koje vodi moderan košarkaški klub. Možda izgleda malo nelogično, ali mi dolazimo tamo da bismo otišli. Dolazimo da bismo napravili tranziciju i da bismo klub otvorili mladim ljudima. Izgubili smo 15 godina generacija. Momci i cure od 15 do 30 godina nemaju pojma što je Cibona. Da bismo vratili ljubav mladih prema Ciboni, onda mlade i stručne ljude moramo vratiti u Cibonu. Ne govorim sad samo sa sportskog aspekta. Pričam o svim razinama stručnosti, koja je neophodna da bi neki klub bio u vrhu. Imamo toliko sjajnih mladih ljudi, stručnjaka u sportskom menadžmentu, koji nikad nisu primirisali klubu. Zašto? Zato što ih komitet nije poslao. Tu trebamo jako puno napraviti. U tom smislu imamo plan napraviti akademiju i povezati se s američkim sveučilištima."
Glavaša smo tražili zatim da nam u što kraćim i preciznijim crtama objasni što ova grupacija nudi drugačije u odnosu na ono što je do sada bilo i kako planira ostvariti svoje ciljeve, odnosno vratiti Cibonu u vrh europske košarke.
''Klub koji je skakao po vrhu Europe danas je filijala Baru i Laktašima. Zbog toga nitko nije odgovarao"
"Cibona danas izgleda kao 'one man band', uz koji postoji nekakva pasivna Skupština, koja ima pet članova koji se ne sastaju. Nevjerojatno je da Cibona nema NO, a ima jednog čovjeka koji vodi klub. Pa tko njega nadzire? Kome on odgovara? U pet godina direktor kluba je spržio 80 milijuna kuna i nikome nije odgovarao ni za jednu kunu. Najprije treba postaviti Skupštinu s 11 članova i da ti članovi budu iz svih struktura, od navijača, sponzora do neovisnih stručnjaka. Prvi korak mora biti depolitizacija, a drugi demokratizacija. Zatim, u nekom idućem periodu, koji nikako ne smije biti predug, potrebno je omasoviti članstvo, da bi se potom krenulo prema socios sistemu 'jedan član, jedan glas'. A onda neka se na natječaj jave svi koji to žele, i ovi koji sad vode klub i oni koji su prije njih vodili klub, ako misle da mogu nešto napraviti. Dođite na natječaj, ljudi, javite se, pokažite svoje programe i dokažite da ste najbolji, a ne da komitet kaže da ste najbolji. Upravo je komitet bio taj koji je takvim upravljanjem od Cibone, kluba koji je skakao po krovu Europe i koji je maltretirao Real u Madridu, napravio provinciju, i to ne Madridu, Barceloni ili Milanu, nego Baru i Laktašima. I onda kažu da je to dobro. Taj koji je za to krivac treba ići na psihijatriju, a, što se mene tiče, i na policiju."
Cibona se nalazi u nebuloznim dugovima, za koje nitko sa sigurnošću ne može reći koliki su. Glavaša smo pitali što očekuje po pitanju financija ako njegov tim uđe u klub.
''Revizija može dovesti i do hapšenja''
"Što se tiče organizacije i sportskih rezultata, nama je savršeno jasno da ulazimo u klub koji je spaljena zemlja. Naravno, ne znamo još hoćemo li uopće ući u klub, ali pokazali smo namjeru i dali smo svoju ponudu. Što se tiče financija u klubu, očekujemo tamo vidjeti katastrofu, ali o tome je suvišno pričati dok ne napravimo dubinsko snimanje i kompletnu reviziju svih poslovanja. Ta revizija će sve izbaciti van, pa možda čak i neke stvari koje vode u zatvor. Mi nismo policija, mi ne stavljamo lisice i ne hapsimo, ali, s obzirom na način rada u Ciboni posljednjih godina, kad netko klub koji je dvostruki prvak Europe pretvori u trafficking klub, onda je sve jasno. Znate li što je trafficking? To je trgovina ljudima. Jesu li u pitanju izbjeglice, prostitutke ili mladi igrači, na kraju se sve svodi na isto. Nekoliko ljudi tu ima interes, neki treneri, menadžeri i funkcionari tu imaju interes. To može biti legitimno, ali ne u Ciboni. Da bi bilo legitimno, napravi svoj klub pa se igraj na svom igralištu. No, ako ti uzmeš dvostrukog prvaka Europe, ako uzmeš Draženov dom da bi se tu bavio svojim sitnim traffickingom, onda za to moraš odgovarati. Slučaj Gnjidić je prelio čašu. Ovo govorim kao navijač, ali sad ćemo ići gledati svaki ugovor u klubu. Kome je u interesu da najperspektivniji mladi igrač odlazi u Bar? Ne odlazi u Real ili Milano, on odlazi u Bar, kojem smo mi postali provincija i filijala. Onda iz kluba kažu da je to super i da oni sjajno rade svoj posao. Nisam siguran je li to za ludnicu ili za zatvor, ali tu je negdje."