DINAMO je nakon teške muke i pobjede u Makedoniji protiv Shkupija (1:0) ipak prošao u treće pretkolo Lige prvaka, a samim time osigurao i najmanje grupnu fazu Konferencijske lige. Time je prvi cilj za europsku sezonu ostvaren, ali ovo je daleko od kvalitete partija na koje nas je hrvatski prvak navikao u Europi.
Ante Čačić ponovno je donosio odluke koje je teško objasniti i dokučiti. Osim u deset minuta nastavka u kojima je Dinamo mogao i trebao utrpati par komada domaćinu i time definitivno prelomiti meč, igra je ponovno bila negledljiva, spora i predvidljiva.
Sljedeći protivnik je Ludogorec, a on bi prema svim najavama trebao biti ravnopravniji takmac Dinamu po pitanju kvalitete. Možda već u ovom pretkolu ne bude dovoljna čista igračka kvaliteta koja nije povezana u smislenu cjelinu. A ona sasvim sigurno neće biti dovoljna za ponavljanje uspjeha iz posljednjih par sezona.
Što Čačić želi od Ljubičića?
Čim je Robert Ljubičić potpisao za Dinamo, pisali smo o tome kako je riječ o vrlo profinjenom veznjaku kojem je možda i najveći plus igri svestranost i prilagodljivost, ali u međuvremenu ga je Dinamov trener sasvim redefinirao kao igrača.
Ljubičić na boku je kvalitetno prijelazno i/ili vatrogasno rješenje, ali iz ove perspektive nema smisla da bude prvi izbor na lijevom beku. Ne samo da se tamo gube neke od njegovih najboljih kvaliteta poput duge lopte i agresivnog presinga na igrača, nego se javljaju i problemi koje imaju drugi bekovi, oni zbog čijih je grešaka i stavljen na tu poziciju.
Makedonci su i drugu utakmicu zaredom uvlačili Ljubičića prema sredini terena, a onda dijagonalom napadali prostor iza njegovih leđa. Na taj način su tri ili četiri puta stvorili višak po boku, a u tim ključnim trenucima vidjelo se da hrvatsko-austrijski veznjak nema kretnje ni osjećaj za prostor čovjeka koji je navikao igrati uz liniju.
Ako su Bočkaj i Štefulj toliko daleko od onoga što Čačić želi, onda Dinamo mora priznati da je promašio sa svih šest lijevih bekova koje je doveo u posljednje dvije sezone i potrošio par milijuna eura te dovesti novog. Nadati se da će Ljubičić u par utakmica bitno napredovati na novoj poziciji bez da mu se pruži adekvatna zaštita u obrani ne djeluje kao sigurna oklada.
Čačić moli suca da svira kraj dok mu ekipa skapava na terenu
Čačić je u ovoj utakmici svih 90 minuta na klupi ostavio najboljeg golgetera ekipe Josipa Drmića, iako je dvomeč odlučen samo jednim pogotkom razlike. Odluka je jasna samo ako Drmić nije bio dovoljno zdrav da zaigra, što ćemo vidjeti za par dana u HNL-u.
Jedna od onih stvari koja se najviše zamjerala Čačiću još otkad je bio izbornik je činjenica da slabo, prekasno ili nikako ne reagira na događanja na terenu izmjenama igrača. U Makedoniji nas je podsjetio koliko frustrirajuće to može biti.
Utakmica u Skoplju bila je Dinamova peta u malo više od dva tjedna, a igrala se na plus 33 stupnja. Prvu izmjenu Čačić je napravio na poluvremenu, a na iduću je čekao čak 80. minutu. Zadnje dvije napravio je u sudačkoj nadoknadi.
Istovremeno ga je kadar snimio kako glasno protestira kod suca tražeći da svira kraj, iako je sam svoju ekipu iscijedio do krajnjih granica. Na klupi je imao neiskorištenu momčad koja bi se potukla za naslov u HNL-u: Bočkaja, Tolića, Drmića, Marina, Štefulja, dva golmana te Gojaka i Moharramija koji su odigrali po dvije minute.
Potez koji odaje koliko se loše snalazi na licu mjesta
Ipak, nijedna zamjena ne govori koliko je Čačić na momente pogubljen i neusklađen s događajima na terenu kao izmjena koja je stigla već u nadoknadi drugog poluvremena, kada je Amer Gojak zamijenio Oršića.
U tom trenutku rezultat je i dalje 0:1, a Shkupi je u ostatku nadoknade imao prekid u kojem je dugom loptom tražio poljubac sreće i produžetke. Da je kojim slučajem do njih došao, Dinamo bi narednih pola sata igrao bez svojeg najboljeg igrača.
Ako je Oršiću susret bio veliko opterećenje, a s obzirom na njegove kretnje i energiju to se nije moglo zaključiti, onda ga je Čačić mogao ranije zamijeniti i uvesti igrača koji s taktičkog aspekta ili defenzivne stabilnosti nudi nešto više.
Međutim, ako ga je ostavio na terenu čitavu utakmicu, kakvog smisla ga ima vaditi prije zadnjeg napada koji može produžiti susret za 30 minuta? Čačić nije umjesto Oršića uveo dodatnog skakača, nego Gojaka koji na tom polju ne daje ništa više od Oršića.
Šanse da takva odluka ipak košta Dinamo nije bila velika, ali to je primjer greške kakva se na ovom nivou jednostavno ne smije događati i svjedoči o slaboj pripremi susreta, a onda i lošim odlukama na licu mjesta. Kao što smo pisali i nakon prvog susreta, Dinamo i Čačić moraju mnogo bolje od ovog.