NIKOLA JOKIĆ i u finalu Zapada nastavlja s apsurdnim izvedbama u NBA doigravanju, a Denver Nuggetsi nakon pobjede protiv LA Lakersa 108:103 imaju vodstvo 2:0 te ih samo još dvije pobjede dijele od velikog finala, a šest od ultimativnog cilja - šampionskog prstena.
Gledajući samo golu statistiku, Jokić je u 13 utakmica doigravanja ostvario sedam triple-doublea, uključujući posljednje četiri, a time i dvije u konferencijskom finalu protiv Lakersa. U jedinoj od posljednjih šest utakmica u kojoj nije ostvario trostruko-dvoznamenkasti učinak, zabio je 53 poena, što mu je rekord karijere. U play-offu je na prosjecima od 30.4 poena, 13.8 skokova i 10.2 asistencije, uz 55% šuta iz igre i 48% za tricu.
Gledajući ga na samom terenu, imponira lakoća kojom naizgled može u napadu učiniti sve što mu padne na pamet, izvrtjeti čuvara na mjestu i zabiti mu sa suprotne strane, pogoditi izvana prepoznatljivim visokim lukom lopte ili rasparati obranu dodavanjem bez gledanja preko cijelog terena.
Jezgra momčadi je napokon zdrava, a ostatak pažljivo probran
Ponestaje načina da se iskaže divljenje prema najubojitijem i najučinkovitijem napadačkom oružju u današnjoj košarci, ali unatoč apsolutnom zenitu svoje dosadašnje karijere, Jokić ostaje jednako prizemljen i svjestan da ovakve predstave ne bi bile moguće, kao i da Nuggetsi ne bi bili u ovoj poziciji, da nije okružen idealnim suigračima s kojima funkcionira u savršenom skladu.
Kad su zadnji put u play-offu bili kompletni, Nuggetsi su 2020. u bubbleu Disney Worlda također stigli do finala Zapada, ali tada su se Lakersi pokazali kao prevelika prepreka. Iduća dva play-offa zbog ozljede je propustio Jamal Murray, a lanjski i Michael Porter Jr. Bez nominalno drugog i trećeg najboljeg igrača, Jokić ni u MVP izdanjima nije mogao daleko.
Momčad je sad kompletna, zdrava, Jokić je u te tri godine postao još bolji, čvršći i konstantniji igrač, a ostatak momčadi prilagođen je njegovim jedinstvenim vještinama u heliocentričnom sustavu, u kojem se sve oko njega vrti kao oko Sunca.
Većina postavljenih akcija Nuggetsa svodi se na to da Jokić prima loptu na visokom postu, a suigrači svojim kretanjem razbijaju obranu te mu omogućuju da bira između napada leđnom tehnikom, koji su u načelu nezaustavljivi bez pomoćnog čuvara, izbacivanja lopte šuteru koji se otvorio ili podvaljivanja suigraču koji sa suprotne strane utrčava u reket.
Obrana nije jača strana Nuggetsa, posebno tranzicijska, ali bivši Laker Kentavious Caldwell-Pope rado će se prihvatiti čuvanja najboljih protivničkih vanjskih igrača, Aaron Gordon prednjači u "prljavim" poslovima, a obilatu pomoć u tom segmentu imaju i s klupe.
U rotaciji trenera Michaela Malonea za play-off je samo osam igrača, među kojima petorka iznosi daleko najveći teret, a Bruce Brown svojom svestranošću popunjava gotovo sve rupe.
S Jokićem igra cijelu karijeru i savršeno se razumiju, a sad je konačno zdrav
Jamal Murray je nakon Jokića igrač o kojem protivničke momčadi najviše moraju razmišljati. Još prije tri godine u bubbleu briljirao je protiv Utah Jazza, kad je u tri uzastopne utakmice nanizao 50, 42 i opet 50 poena, ali nakon ozljede, zbog koje je propustio sezonu i pol, mnogi su sumnjali da će se vratiti na istu razinu.
"Je li to bio bubble Murray ili zdravi Murray?" pitala ga je ekipa iz Inside the NBA nakon što je zabio 34 poena u prvoj utakmici serije protiv Phoenixa. "Zdravi Murray, ne znam koliko još puta vam se svima moram dokazivati da biste vjerovali u moju igru i moje zdravlje", odgovorio je, već ljutit zbog insinuacija da izvan izolacijskih uvjeta ne može pružati vrhunske partije.
A zapravo, u ovom play-offu ima još bolje brojke nego u bubbleu. Iako su mu šuterski postoci i prosjek asistencija nešto slabiji, u svim je ostalim segmentima bolji, a posebno imponiraju udvostručenje ukradenih lopti te osjetno smanjenje izgubljenih.
Murray postiže samo tri poena manje od Jokića, ali njegovo vrijeme dolazi u četvrtoj četvrtini. Već je četiri puta u karijeri u play-offu premašio 20 poena u tom periodu, standardni je "closer" Nuggetsa i jedan od najboljih u ligi, podjednako ubojit s loptom u rukama ili kad se uz pomoć blokova i Jokićevih pravovremenih dodavanja otvara na šut za tri poena ili s 4-5 metara.
U ovom play-offu još nije eksplodirao s 50 poena, ali je na jednoj utakmici Minnesoti ubacio 40, a sinoćnjih 37 protiv Lakersa označilo je šesti put u 13 utakmica da je premašio 30. Jokić ga je u više navrata nazvao najboljim igračem Nuggetsa, što posebnu težinu ima kad dolazi od dvostrukog MVP-a.
Kanađaninu je 26 godina i cijelu profesionalnu karijeru proveo je u Nuggetsima odrastajući s Jokićem, s kojim se savršeno razumije i dokazuje koliko je simbioza dvojice najboljih igrača važna za momčadski uspjeh.
Tri od posljednjih šest sezona propustio zbog operacija leđa
Osim Murraya, prošle je sezone Denveru nedostajao i Michael Porter Jr., treći strijelac ekipe i treći od četvorice preostalih igrača iz bubblea 2020., uz nekorištenog Slovenca Vlatka Čančara. On u doigravanju zabija gotovo tri poena manje nego u uvodnom dijelu sezone, ali i dalje neumoljivo kažnjava protivnike koji ga ostave samog dok su fokusirani na Jokića i Murraya.
U play-offu pogađa 42% trica, a posebno je opasan iz kuteva, ali i dovoljno hitar da čuvara ostavi na krivoj nozi i utrči pod koš i pospremi Jokerov pas. Nikad nije bio vrhunski defenzivac, ponajviše jer mu se dogodi da "zaspe" ili se pogubi u rotacijama, ali s 208 cm i dugačkim rukama pokriva dovoljno prostora da otežava prodore i dodavanja pod koš.
Poput Murraya, i on ima stalnu potrebu za dokazivanjem, kako igračkim tako i da je zdrav. Bio je jedan od najboljih srednjoškolskih igrača Amerike, ali je u prvoj utakmici na sveučilištu teško ozlijedio leđa i propustio ostatak sezone. Iako ga se smatralo talentom vrijednim čak i prvog izbora na draftu, strah od posljedica takve ozljede odvratio je mnoge momčadi.
Tako je i dalje bio slobodan kad su Nuggetsi odlučili riskirati i odabrati ga 14. pickom, ali činilo se da su pogriješili kad su mjesec dana kasnije objavili da Porter mora na novu operaciju zbog koje će izgubiti i prvu profesionalnu sezonu. Nakon dvije godine neigranja, očekivano, u prvoj sezoni nije impresionirao, ali je zabljesnuo baš u bubbleu, kad je s 37 poena donio Denveru prvu pobjedu u nastavku pandemijske sezone.
U sezoni 2020./21. zabijao je 19.0 poena uz 7.3 skoka, 54% šuta iz igre i 45% za tricu, što je ohrabrilo Nuggetse da mu daju maksimalno produljenje ugovora od 172 milijuna dolara za pet godina, samo da bi se na početku iduće sezone opet ozlijedio i morao na novu operaciju leđa.
Nakon toliko patnji, sad ponovno dokazuje da, unatoč svemu, može biti ako ne ključni igrač, onda barem izuzetno važan dio vrhunske momčadi koja se bori za naslov prvaka, i za sada na račun Jokićevih dodavanja apsolutno uspijeva.
Uz Jokića je pronašao svoju pravu svrhu
Bandi iz bubblea u veljače iduće godine priključio se Aaron Gordon, dvostruki opljačkani finalist natjecanja u zakucavanjima, koji je godinama trunuo u Orlandu kao žrtva prenapučenosti visoke linije i inzistiranja trenera da ga pretvore u vanjskog igrača.
U Orlandu je morao igrati poziciju trojke, dalje od koša, s loptom u rukama, kreirati za sebe i po mogućnosti za druge. Imao je solidne brojke, u najboljoj sezoni postizao 17.6 poena, ali prilično neučinkovito jer u ozbiljnoj ulozi nikad nije premašio 45% šuta iz igre ni 35% za tricu.
U Denveru su mu brojke pale, ali se igrački preporodio i pronašao ulogu koja mu savršeno odgovara. Igra puno bliže košu, često na "dunker spotu", a najviše profitira izvlačenjem na šut u kutove i utrčavanjima u rupe u obrani na Jokićeva proigravanja. Ofenzivno mu je uloga slična Porterovoj, samo što se više orijentira na reket i ganjanje napadačkih skokova.
Igrajući bez lopte i živeći od Jokićevih pasova, Gordon je izgubio na prosjeku koševa, ali je znatno popravio učinkovitost, koja mu je od dolaska u Denver 54% iz igre. Zato se Gordonov doprinos ne može doživjeti kroz osnovne statistike, jer postavljanjem blokova i pravilnim kretanjem u obrani donosi puno više nego što one pokazuju.
No, jedna od brojki koja posebno upada u oko u kontekstu aktualne serije s LA Lakersima je ona koja pokazuje da je kroz karijeru, kao primarni čuvar, LeBrona Jamesa ograničio na mizernih 39% efektivnog šuta, što je najbolji učinak koji na njemu ima ijedan igrač u posljednjih 10 godina.
Savršeni peti dio slagalice
Kad su se prije tri godine Nuggetsi sastali s Lakersima u bubbleu, Kentavious Caldwell-Pope bio je na drugoj strani i postao jedan od neopjevanih junaka šampionskog pohoda franšize iz Los Angelesa. S 10.7 poena bio je treći najbolji strijelac Lakersa u tom doigravanju, uvijek spreman pogoditi veliki šut i učiniti ogroman posao u obrani na protivničkoj vanjskoj liniji.
No godinu dana kasnije Lakersi su ga se odrekli kako bi doveli Russella Westbrooka, od čega su se oporavili tek ove veljače. U slabom Washingtonu imao je dobru sezonu, nakon koje su ga Nuggetsi doveli u zamjenu za dugogodišnjeg startera Willa Bartona i pričuvnog playa Montea Morrisa, koji je Murrayevim oporavkom postao suvišan.
I taj je trejd bio pun pogodak jer se KCP svojom obranom i pouzdanim vanjskim šutom pokazao kao nadogradnja u odnosu na Bartona i postao posljednji djelić petorke koja ove sezone hara NBA ligom. Za njega se rijetko crtaju akcije, ali poput Gordona i Portera, radi ogroman posao kretanjem bez lopte, a svako toliko će zabljesnuti i biti "X faktor" u pobjedi, kao u posljednjoj utakmici serije s Phoenixom ili prvoj protiv Lakersa, kad je zabio po 21 poen.
Smeđe-zelena klupa
Preostala tri igrača o osnovnoj rotaciji Michaela Malonea su Bruce Brown, Christian Braun i Jeff Green. Među njima je posebno važan Brown, koji se unatoč visini od samo 193 cm ne boji zaigrati na bilo kojoj od pet pozicija, pa tako ni preuzeti protivničke centre.
Prve dvije NBA sezone 26-godišnji bivši pick druge runde drafta proveo je u Detroitu, da bi 2020. prešao u Brooklyn u razmjeni za današnju Realovu, a bivšu Cedevitinu zvijezdu Džanana Musu. Tamo se u momčadi krcatoj aktualnim i bivšim All-Starovima nametnuo kao jedan od najpouzdanijih ljudi u rotaciji.
Bio je zamišljen kao jedan od igrača s klupe specijaliziran za obrambene zadatke, ali je u sezonama prepunima izostanaka popunjavao sve rupe koje je trebalo zakrpati i na kraju startao na više od pola utakmica u dvije sezone.
No u kaotičnom ljetu koje je obilježila neizvjesnost oko budućnosti Kevina Duranta i Kyrieja Irvinga, pustili su ga da ode nakon što mu je istekao ugovor, a Nuggetsi su za samo 13 milijuna raspodijeljenih na dvije godine dobili jednog od ključnih igrača u pohodu na naslov.
U nedostatku visine, njegova najveća fizička prednost je izniman raspon ruku od 205 cm, koji koristi za ometanje linija dodavanja i učinkovitiju obranu šuta, čak i dok stoji dalje od svog igrača i blokira mu prodor prema reketu.
Ni za njega se, dakako, ne crtaju akcije, ali zbog svestranosti pronalazi razne načine da dođe do koša, a posebno je opasan u tranziciji, bilo da s loptom poput topovske kugle juri sredinom parketa ili da bez nje hita u kut na otvoreni šut. Uvijek će doći do 10-15 poena, a kad mu se otvori, može i do 25 kao u petoj utakmici protiv Phoenixa.
Njegov prezimenjak po fonetici Christian 22-godišnji je rookie koji je u prvoj sezoni porušio stereotipe o bijelim bekovima koji znaju samo šutirati i premekani su u obrani. Ovaj uvijek uredno počešljani mladić nije osobit šuter, ali je zato zvijer u obrani koja zaraznom energijom proganja igrače koji su mu dodijeljeni u svakoj sekundi svog kratkog boravka na parketu.
Kroz sezonu je igrao 15 minuta po utakmici, pa iako mu je u doigravanju minutaža pala na 12, za razliku od mnogih drugih suigrača, ostao je u skraćenoj rotaciji od samo osam ljudi. Osim u jednoj utakmici protiv Minnesote, u play-offu nikako nije prelazio pet poena, ali to ni nije njegov posao.
Rotaciju zaokružuje momčadski "djedica", 36-godišnji Jeff Green, koji je karijeru započeo još 2007. uz Kevina Duranta u Seattleu pa lutao ligom, a 2018. se naviše približio šampionskom prstenu uz LeBrona Jamesa u Clevelandu, koji nije imao šanse protiv moćnih Warriorsa.
Ovo mu je druga sezona u Denveru, a u doigravanju ima nezahvalnu ulogu jer je kao jedini visoki igrač na klupi odgovoran za centarske minute dok je Jokić na predahu, što su u pravilu najteži trenuci za Nuggetse.
U ovoj fazi karijere Uncle Jeff je vrjedniji kao veteran sa smirujućim efektom na momčad, a kao igrač je "stretch" četvorka kojoj je osnovni zadatak postavljati blokove i širiti reket izvlačenjem na vanjski šut, odnosno ne smetati Murrayu koji je u minutama bez Jokića fokusna točka napada.
Nije osobito pouzdan šuter, pa ga protivnici često koncepcijski ignoriraju, ali kad u takvim slučajevima pogodi dvije zaredom, psihički lomi protivnike, baš kao i kad ih iznenadi pravovremenom blokadom. No čak i ako ničim nije doprinio, ali rezultat nije patio dok je bio u igri, on je svoj posao obavio.
Baš kao što je posao odlično obavila cijela momčad, na čelu s trenerom Michaelom Maloneom, koji djeluje kao da ima rješenje za svaku prilagodbu kojom protivnici pokušavaju odgovoriti. Možda zato Jokić tako smireno plovi kroz play-off, znajući da ima suigrače kojima može vjerovati i trenera koji na sve zna reagirati. A takve ekipe obično završavaju s prstenom.