JOPET se nisu spremili. Citat iz serije najpoznatijih telefonskih razgovora u hrvatskoj nacionalnoj baštini, onih koji su vođeni između nekoć najpoznatijeg nogometnog menadžera Siniše Šoše i njegova mezimca Žorža Obilinovića, ovdje je idealan lajtmotiv da se njime opiše Hajduk.
Bijeli su bili na korak od toga da u Poljsku odnesu minimalnu prednost u utakmici desetljeća, onoj koja bi ih mogla uvesti u prvu ligašku fazu nekog eurokupa nakon 16 godina. Ipak, kombinacijom gluposti Adriona Pajazitija i već opjevane hajdučke luzerštine, u završnici je pao gol kojim je zamah opet otišao na stranu Poljaka.
I koliko god se pisalo o Hajdukovoj nesreći, ukletosti ili bizarnostima u euronatjecanjima, izvor dobrog dijela problema potpuno je jasan. Hajduku nedostaje igrač u sredini terena. Jopet se nije spremio.
Problemi s balansom
Garcia je u klubu godinu dana. Hajduk je u tom razdoblju doživio veliki napredak u odnosu na mandat Gennara Gattusa u igri s loptom. Hajduk puno mirnije otvara napad, napredovanje s loptom puno je lakše, prostor se lakše otvara, a u zadnju trećinu ulazi se organizirano. Hajduk je u prošlosezonskom SHNL-u stvorio čak 112 velikih prilika, pet više od nenormalno raspoloženog Dinama.
S druge strane, problemi u igri bez lopte jednako su vidljivi i jednako često dolaze na naplatu. Hajduk je u prvih deset utakmica sezone primio već 15 golova, a jedino mu Gorica nije u jednoj utakmici dala barem dva gola. Sličan smo trend u ključnim utakmicama vidjeli i prošle sezone.
Hajduk je ispao iz Europe tako što je primio tri gola u Tirani. U četiri prvenstvena ogleda s Dinamom primio je sedam golova, kao i protiv Rijeke. Momčad s Rujevice dala mu je i tri gola u šokantnom izbacivanju iz Kupa. Tko god ima dovoljno kvalitete da izigra prvu liniju Hajdukova presinga, uvodi momčad Gonzala Garcije u probleme. I tu nastaju problemi.
Bolno očit problem
Dio poteškoća proizlazi iz sustavnog rizika. Ekipa koja želi pritiskati visoko i brzo osvajati loptu,mora platiti cijenu toga da će nekoliko puta po utakmici biti uhvaćena na krivoj nozi i da će ostaviti puno prostora iza svojih leđa. Hajdukov je problem što se to događa prečesto.
U kadrovskom smislu pitanje je već godinama neriješeno iako je uzrok jasan, Hajduk nema šesticu, igrača koji bi davao balans momčadi, koji bi služio kao korektor veznih igrača koji iskaču u presingu i koji bi krpao rupe koje nastaju u posjedu kako bi suparniku umanjio šansu za razvijanje brze kontre.
Garcia u srcu vezne linije ove sezone koristi Pajazitija i Pukštasa kao par koji bi zajedničkim snagama u teoriji mogao zamijeniti doprinos jednog pravog defenzivnog veznog, ali u praksi ni to ne prolazi.
Pukštas je igrač koji stalno ide naprijed, ulazi u završnicu iz drugog plana i nema strpljenja ni u napadu ni u obrani igrati kao šestica. Pajaziti je u organizaciji napada iskoristiv na toj poziciji, ali ne može pokrivati širok prostor.
Crveni karton protiv Rakowa nije samo trenutak dekoncentracije ni gluposti, nego i simptom toga da uglavnom kasni jer nema naviku razmišljati o tome kako najbolje osigurati strukturu u slučaju da Hajduk izgubi loptu.
Neshvatljiva Hajdukova politika
Tu su poziciju zadnjih sezona krpali i Niko Sigur i Filip Krovinović i Hugo Guillamon i brojni drugi igrači. Zadnja "prava" šestica koja je ispunjavala sve zahtjeve bio je Mihael Žaper, a to je bilo prije duge, preduge tri godine.
Kada je doživio ozljedu početkom 2024., momčad je zbog toga patila, ali postupanje s njim ni nakon toga nije pretjerano jasno. Bio je na posudbi u slovenskom Radomlju i Lokomotivi, a uoči ove sezone vraćen je u Hajduk. Iako se najavljivalo da bi mu mogla biti pružena nova šansa, zasad nema nijednu odigranu minutu.
Potencijalno rješenje mogao je biti Albert Del Moral, koji je najavljen kao profil igrača kakav Hajduku nedostaje. No on ni nakon dva mjeseca nije starter. Ako je problem u fizičkoj spremi, onda se događa nešto bizarno. Ako je problem u tome što nije profil igrača kakvog je Garcia tražio, onda komunikacija između trenera i sportskog direktora po ključnom pitanju ne valja.
Zna se koliko Hajduku znači Europa. Klupski dužnosnici to naglašavaju u svakom intervjuu, pa čak i previše, do razine da snižavaju vrijednost svojih igrača. Ni nakon mjesec dana sezone i dosad tri odigrana pretkola Hajduk nije pokazao da je naučio lekciju. Rakow nije bolja momčad niti je bauk. Hajduk i dalje ima sasvim solidne šanse za prolazak dalje, ali ovakvo sportsko upravljanje je neozbiljno.