PRIJE malo više od petnaest godina oni kojima je plava boja pri srcu su se počeli dijeliti u dva tabora. Jedni su oni koji su htjeli čist i uspješan Dinamo, koji je otvoren svojim članovima i koji radi što god je moguće da se poveže sa svojom velikom zajednicom, ne samo u Zagrebu nego diljem Hrvatske i inozemstva.
Drugi su navijači Zdravka Mamića. Neostvarene ništarije koje su klub sa stogodišnjom poviješću poistovjetile s kriminalcem koji je taj isti klub pokrao, osramotio i od njega napravio obiteljski biznis. Nije ih teško prepoznati. Riječ je o uvijek istim plaćenim trolovima i anonimnim internetskim moronima koji su prije samo pola godine bili najžešći fanovi Ante Čačića, a danas ga mrze bez zadrške jer je otkazao poslušnost tipu koji je ukrao barem 280 milijuna kuna iz kluba.
Ista ta sorta ljudi u zadnjih mjesec dana neopisivo gušta u tome što Dinamo igra loše, muči se, a prema prognozi onih najpesimističnijih, čak je i kompromitirao svoje šanse da osvoji naslov prvaka. Pri tome javni virtualni prostor truju agresivnim tezama kako su za tu krizu krivi isključivo nova uprava i "ulazak ulice u klub".
Kolektivna dijagnoza
Naravno, riječ je o prvorazrednoj gluposti koja se u zabrinjavajućem opsegu ugostila u populaciji kojoj situacija u Dinamu nije odavno poznata i koja događanja u klubu ne prati toliko aktivno. Cijela priča izvana djeluje kao socijalni eksperiment, koji, a to više nije nepoznata ni tajna informacija, ima svoj izvor u jednoj domaćoj PR tvrtki. Navedeni slučaj isto je predmet USKOK-ove istrage.
Pomalo je zabrinjavajuće kao kolektivna dijagnoza da u 2023. godini postoji dio navijača Zdravka Mamića koji su uvjerili druge da oni uopće navijaju za Dinamo, a onda i da su oni brana ulasku UDBA-e, KOS-a i drugih neprijatelja u klub, čime se obrana međugorskog kriminalca i kukavice pretvara u obranu svehrvatskih vrijednosti. Da nije tužno, bilo bi smiješno.
Zamjena teza
Za razliku od vrlo apstraktnih žutih i crnih vragova kojima je takva sorta plašila javnost u trenutku kada su se pravi navijači Dinama borili za svoj glas u svojem klubu, sada je toj skupini kriza idealno sjela kako bi uzrok potražila u Dariju Šimiću koji je bio važan adut u borbi za prevlast u Maksimiru.
Ne, Šimić koji je tu manje od mjesec dana nije ni po kojoj logici kriv za ovo što se događa u Dinamu. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je trenutna podjela ovlasti u Dinamu vrlo neodređena, on nije birao momčad ni trenera niti je stavio potpis na jedan jedini posao koji je Dinamo završio.
Kriza nije uzrokovana ni "ulicom koja je ušla u klub" (naravno, "ulica" je pejorativni izraz jedino kad se odnosi na Dinamove navijače, a vrlo je poželjna kad klub vodi švercer traperica i ratni profiter). Sedam navijačkih povjerenika i masa od nekoliko tisuća ljudi koja im je dala povjerenje spasili su klub.
Pomogli su nesvjesnom i nesposobnom Barišiću da jednom zauvijek iz kluba izbaci političke, gospodarske i ine uhljebe i propalice koji su se godinama gostili na Dinamov račun. Činjenica da je period raznoraznih zorića, zovka, rožića i drugih prošlost je najveći Dinamov trofej ove sezone.
Ne, za ovo što se događa nije kriva nova uprava, nego tip kojem se klanjaju oni koji ne navijaju za Dinamo
Opravdano se postavlja pitanje tko je onda kriv za trenutno stanje, a odgovor na to pitanje je jednostavan i očit. U užem smislu, kriv je Čačić, koji trenutno obnaša dvije najvažnije funkcije u klubu.
Mjesecima se pisalo o tome da skraćuje rotaciju, da momčad ne izgleda dobro i da pojedini igrači ne napreduju očekivanim tempom, ali se svaka kritika odbijala dok god je rezultat bila ugodna prednost u odnosu na Hajduk.
U širem smislu, kriv je stari sastav uprave koji je direktno imenovao baš Mamić. On je na čelo kluba stavio upravu u sastavu Peras, Antolić, Peternel, od kojih nitko nema sportski pedigre niti se razumije u vođenje kluba u sportskom segmentu.
Krešimir Antolić, isti onaj koji se odmetnuo od čovjeka kojem je osam godina bio šegrt i potrčko, stavio je potpis na sramotno visok ugovor koji je Čačiću dao praktički neograničene ovlasti za vođenje prve momčadi i kadroviranje. A čak je i Antolić to radio, između ostalog, iz inata prema Mamiću koji je ulazne i izlazne transfere htio kontrolirati preko svog sportskog direktora.
Svaka sramota u Dinamu ima svoje ime i prezime, a ono nije ni služba ni ulica
Jednog dana, ako i kad se Dinamovi navijači izbore za transparentan statut koji će imati jasnu podjelu i hijerarhiju odgovornosti, neće biti moguće imenovati policajce i tajnice na ključne klupske pozicije pa gledati višemjesečni bratoubilački rat u kojem su jedina prava žrtva Dinamo i njegovi navijači.
U međuvremenu će oni koji su godinama gnojili i doveli klub u ovu fazu prstom spremno upirati u UDBA-e i sudbe. Svaka sramota u Dinamu ima svoje ime i prezime, a ono nije ni služba ni ulica.