U ČETVRTAK je izašla And it was Beautiful: Marcelo Bielsa and the rebirth of Leeds United (I bilo je prekrasno: Marcelo Bielsa i ponovno rođenje Leeds Uniteda), nova knjiga The Athleticova autora Phila Haya.
Prenoseći priču o izvanrednom Bielsinu mandatu na Elland Roadu, knjiga istražuje ideje, metode i posebnosti koje stoje iza njegove nogometne revolucije i govori o iskoraku kluba iz Championshipa te njegovoj impresivnoj prvoj sezoni u Premier ligi.
U ovom ekskluzivnom odlomku prije predstavljanja knjige, koji je objavio The Athletic, nogometni direktor Leeds Uniteda Victor Orta objašnjava odluku o imenovanju Bielse trenerom 2018. godine i govori o tome zašto je bio siguran da će Bielsa biti pravi izbor.
Foto: Marcelo Bielsa i Victor Orta (Guliver)
U ljeto 1986. godine, dok su mi majka i otac bili zauzeti poslom, većinu sam praznika proveo sa svoja dva brata. Bili su stariji od mene, devet ili deset godina stariji. I znate kako je to kad imate 16 ili 17 godina i mlađi brat je uvijek s vama. Dosadan je, zar ne? U Španjolskoj imamo poznatu kartašku igru koja se zove mus pa sam ja pošao s njima dok su oni igrali s prijateljima. Nervirao sam ih uništavajući igru, radeći pogrešne stvari s kartama.
Bili smo na kiosku i vlasnik je vidio što se događa i dao mi kutiju s možda stotinjak paketa nogometnih sličica. Bilo mi je sedam godina i tada sam se prvi put susreo s nogometom. Na sličicama su bili igrači sa Svjetskog prvenstva 1986. godine. Pregledao sam ih sve i počeo s braćom raditi izazove. Izvukli bismo sličicu i izgovorili ime, a ja bih im pokušao reći za koju zemlju i koji klub igra. I tako je krenulo, Enzo Francescoli, Urugvaj i River Plate; Bum-Kun Cha, Južna Koreja i Bayer Leverkusen; Alemao, Brazil i kasnije Napoli. Igrao sam ovu igru i s njihovim prijateljima. Bio sam dobar u tome. "Vi birate kartu, a ja ću reći ovo, ovo i ovo". Tako sam zaslužio prihvaćanje starijih, a to je nešto što se sviđa svakom djetetu. Tada sam pomislio da bi nogomet mogao biti moja strast, nešto što ću voljeti.
Jesam li ja nogometni romantik? Apsolutno. Onog dana kad se probudim i ne osjetim strast prema nogometu, otići ću kući i raditi nešto drugo. Još uvijek sam poput mladog Victora Orte koji je odlazio po autograme u hotele u Madridu gdje su momčadi odsjedale. Mnogi od nas činili su to kad bi došao veliki klub iz Europe. To je bilo normalno. No, ponekad bih bio jedini kad bi došle manje momčadi.
Jednog je dana protiv Atletico Madrida došao igrati Racing Santander. U hotel sam došao samo ja. Neki od igrača Racing Santandera su me prepoznali (jer su me već vidjeli) i rekli su mi: “Victor, uvijek si ovdje. Vidimo te svaki put kad dođemo. Zašto?". Zato što sam imao album s fotografijama različitih nogometaša s mjestom za njihov autogram. Morao sam ih sve ispuniti pa bih čekao satima ako je potrebno. To mi je uljepšavalo dan. Ponekad i tjedan.
Potpuna strast prema nogometu ono je što mnogi vide u Marcelu Bielsi. I ja to vidim. Kad sam tek počeo učiti o Marcelu, on je bio referenca za mnoge stvari koje su se događale u nogometu. O tehničkim tajnicima i skautskim odjelima još se nije govorilo dok je on radio takve stvari u Newell's Old Boysima. Činilo se da je bio prvi u mnogočemu.
Znao sam da Bielsa nije imao veliku karijeru kao igrač. Ipak, on je jedan od najvećih svjetskih trenera. Dao mi je osjećaj o razini koju možeš dosegnuti, osjećaj da možeš doći ni iz čega. Imao sam prijatelja Pabla koji mi je uvijek slao novine iz Argentine. Jednom mi je rekao kako je prije nego što je Argentina igrala prijateljsku utakmicu protiv Nizozemske, Bielsa htio informacije iz posljednjih 20 utakmica koje je Nizozemska igrala. Nisam znao zašto, ali tko zna, možda je iz toga mogao saznati neke podatke.
Sve sam više počeo razmišljati o igri na taj način. Zatim je uslijedio sastanak u Sevilli. Pokušali su imenovati Marcela za glavnog trenera 2011. godine. Radio sam za klub, ali nisam bio na sastanku. Predsjednik Jose Maria del Nido i nogometni direktor Monchi bili su tamo i o tome su već govorili. Ono što se dogodilo nije tajna. Pripremio sam izvješće od možda 120 stranica sa svim podacima koje sam im mogao dati. Predsjednik je mogao reći Marcelu: "Ovo ja znam o vama".
Marcelo je pripremio izvješće o Sevilli na tisuću stranica. Tisuću stranica! "A ovo ja znam o vama". Predsjednik i Monchi razgovarali su o njemu nakon toga i bili su impresionirani. Zaista, jako ih se dojmio.
Do tada sam bio profesionalno angažiran u nogometu, ali razdoblje koje me prvo fasciniralo kad je riječ o Bielsi bilo je Svjetsko prvenstvo 2002. U Španjolskoj su se mogle gledati sve utakmice besplatno, pa sam gledao cijelu kvalifikacijsku rundu. Argentina je bila vodeća u svojoj skupini i imala je otprilike 15 bodova više od Brazila. Bili su nevjerojatni.
Brazil je osvojio Svjetsko prvenstvo, ali ja sam navijao za Argentinu. Pratio sam Olimpijske igre kao stručni komentator kad je Argentina 2004. osvojila zlato. U jednoj utakmici pobijedili su Srbiju i Crnu Goru 6:0. Kakva energija! U glavi mi se sve više rađala misao: "Zamislite razinu rada ovog čovjeka, čak i kad se ispadne u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva".
Moje je mišljenje bilo da bi Marcelo mogao doći u Europu kao klupski trener. Smatrao sam da bi njegov nogomet ovdje funkcionirao. Ali ako me pitate zašto sam vjerovao da će biti savršen za Leeds United prije tri godine, moje je mišljenje da je englesko okruženje zaista povoljno za trenere. Kad ste trener u Engleskoj, igrači dolaze k vama i možete im reći: "Skočite s mosta". I oni će skočiti, a kad se nađu u hladnoj vodi, pitat će vas zašto ste htjeli da skoče.
Moja razmišljanja o latinoameričkom nogometu je da kad kažete: "Skoči s mosta", igrači zastanu i prvo pitaju zašto. Ne skaču tek tako u vodu. Što god je Marcelo tražio, znao sam da će igrači ovdje pokušati izvesti. Imali bi povjerenja u ovog nevjerojatnog trenera.
Ono ljeto kad je došao u Leeds bilo je nakon prve godine projekta Andree Radrizzanija u klubu. Projekt po meni nije bio loš, ali ta nas je godina nečemu naučila. Rekao sam Andrei da Leeds United nema kapacitet podržati srednjoročni projekt, jer se povijesni pritisak za napredovanjem u viši rang ne može smiriti. Ne možemo biti srednjoročni projekt u Championshipu. Ostali klubovi mogu, ali ne i mi. Dakle, ili ćemo promijeniti klub ili ćemo promijeniti projekt.
Tada sam imao ponudu za drugi posao u Španjolskoj. Večerao sam s Andreom, dosta smo razgovarali i prepirali se na argumentirani način. Smatrao sam da smo za smanjenje razlike u ligi morali provesti dobro ulaganje u vrhunskog trenera. Možda i izvan našeg proračuna. Dan kasnije sjedili smo u autu i vodili onaj čuveni razgovor kad me Andrea zamolio da mu kažem svoje favorite. Izvješće koje sam napravio u Sevilli o Marcelu još je bilo na tvrdom disku, pa sam ga ažurirao i predstavio Andrei i našem izvršnom direktoru Angusu Kinnearu. "O njemu govorim, evo zbog čega bi mogao biti nevjerojatan", rekao sam njima dvojici.
Marcelu nije bilo lako ponuditi Championship. Smatrao sam da je Leeds dobro okruženje za njega, ali osjećao sam da će odbiti, da će imati neku bolju ponudu. Zato je pred nas stavio izazov - sastati se s njim u Buenos Airesu. Ako smo dovoljno hrabri otputovati u Buenos Aires kako bismo ga upoznali, to je znak da smo ozbiljni. Morali smo dokazati da jesmo. Bio sam uzbuđen na letu, ali bilo je i luđih trenutaka.
Kad smo sletjeli, nazvao sam Marcela, ali bez odgovora. Razgovarali smo dan ranije i bio sam zabrinut da sam rekao nešto pogrešno, nešto što ga je uznemirilo. Predsjednik je samo zbog njega doputovao iz Europe, pa sam bio nervozan. U hotelu sam pitao momka na recepciji koju smo sobu za sastanke dobili. Još se savršeno sjećam imena: Salon Tilos.
Otvorio sam vrata očekujući ni sam ne znam što. Iskreno, bilo je poput NASA-e. Uokolo je bilo raspoređeno pet računala. Pred nama je bila velika ploča s imenima svih naših igrača. Marcelo je bio tamo, spreman za početak. Prvo sam pomislio: "Pomozi nam!". Nakon drugog sastanka s Angusom i sa mnom, mislio sam da je sve riješeno.
Mislio sam da će nam Marcelo postati trener. Ali znao sam da će neki ljudi u nogometu reći Andrei: "Ti si lud, lud, lud". Kad smo sletjeli, razgovarao sam s njim i rekao mu da moramo biti hrabri i imati strasti. "Daj mi ovu odgovornost i sve ću preuzeti, na dobar i loš način. Ako ne uspije, otpusti me. Otpusti me i nađi novog nogometnog direktora. Neka mi to bude posljednja prilika. Ali do tada, budi hrabar".
Andrea će vam reći da je imao najmanje 20 poruka u kojima piše: "Što to radiš?". Ali prije nego što pogriješimo, imajmo prvo strasti. Angus mi je puno pomogao u ovim raspravama. Ne trebam objašnjavati kakav je uspjeh Marcelo postigao u Leedsu. Dopustit ću da to govori samo za sebe. No, ono što smo učinili bilo je promjena strategije u pravo vrijeme.
Ono što me najviše činilo ponosnim u vezi s Leedsom bio je način na koji su se svi u klubu osjećali uključenima i relevantnima dok smo pokušavali izboriti Premier ligu. Od Mandy u prodaji ulaznica do Patricka Bamforda koji je zabijao golove, svi su imali isti osjećaj za ono što radimo. Svatko je dao svoj doprinos. Imam prijatelja, Alberta Garciju, golmana Rayo Vallecana koji je u karijeri četiri puta izborio viši rang natjecanja. Nikad neću zaboraviti nešto što mi je jednom rekao: "Uprava i klupska administracija pomažu u proboju u viši rang, a ne samo igrači".
Učinite to posvuda u klubu i stvar će uspjeti. Mi smo svakako uspjeli s Marcelom.