MICKEY LOLICH, ljevoruki bacač koji je Detroit Tigerse vodio do naslova prvaka u World Seriesu 1968. godine, preminuo je u dobi od 85 godina. Lolich je u tom povijesnom finalu proglašen najkorisnijim igračem (MVP), a ostaje zapamćen kao jedan od najdominantnijih bacača svoje ere.
Lolich je rođen 12. rujna 1940. u Portlandu. Imao je hrvatske korijene, s obzirom na to da su njegovi djed i baka Mijo i Luca Lolić emigrirali iz Splita. Jedan je od najuspješnijih američkih sportaša hrvatskih korijena.
"Klub Detroit Tigers s velikom je tugom primio vijest o smrti Mickeyja Lolicha. Izražavamo najiskreniju sućut njegovoj obitelji i voljenima", stoji u službenom priopćenju kluba.
"Lolich je bio jedan od najboljih bacača u povijesti kluba, trostruki All-Star igrač koji je za Detroit bacao 13 sezona i postavio nekoliko momčadskih rekorda. Bio je član šampionske momčadi iz 1968. i MVP finala nakon što je ostvario tri pobjede uz ERA od 1.67. Pamtit ćemo ga kao jednog od najizdržljivijih i najdominantnijih ljevaka svoga vremena te kao stup bacačke postave Detroita više od jednog desetljeća", dodali su iz Tigersa.
Lolich je u Tigerse stigao 1958. kao 17-godišnjak. Nakon nekoliko godina u nižim ligama, u najjačoj američkoj bejzbolskoj ligi debitirao je 1963. godine. Već od iduće sezone započeo je impresivan niz od 12 godina zaredom u kojima je ostvario dvoznamenkasti broj pobjeda.
Godine 1968., nakon 23 godine čekanja, Tigersi su s omjerom pobjeda i poraza 103-59 ušli u doigravanje i borbu za naslov. Lolich, koji je u regularnoj sezoni imao omjer 17-9, zablistao je u finalnoj seriji, poznatoj kao "Fall Classic", protiv tadašnjih prvaka St. Louis Cardinalsa.
U drugoj utakmici finala, Lolich je odigrao cijeli susret i s devet strikeouta donio Tigersima izjednačenje u seriji. Ipak, Cardinalsi su poveli s 3-1, predvođeni sjajnim Bobom Gibsonom. No, uslijedio je preokret. Detroit je u posljednje tri utakmice bio u zaostatku tek šest izmjena (inninga), a Lolich je ostvario pobjede u petoj i odlučujućoj sedmoj utakmici, osiguravši Detroitu naslov prvaka. S tri pobjede, 21 strikeoutom i prosjekom od 1.67 dopuštenih bodova (ERA) u 27 odigranih izmjena, zasluženo je ponio titulu MVP-ja finala.
Lolich je i u godinama koje su slijedile bio na vrhunskoj razini. U sezonama 1971. i 1972. ostvario je 25, odnosno 22 pobjede, te je oba puta bio među tri najbolja kandidata za nagradu Cy Young, koja se dodjeljuje najboljem bacaču lige. U sezoni 1971. postavio je i osobni rekord s 308 strikeouta u 376 izmjena, što mu je donijelo peto mjesto u izboru za MVP-ja Američke lige.
Njegov boravak u Detroitu završio je uoči sezone 1976., kada je razmijenjen u New York Metse. Nakon jedne sezone objavio je kraj karijere, no vratio se bejzbolu 1978. i pridružio se San Diego Padresima. Tamo je uglavnom korišten kao zamjenski bacač (reliever) i u dvije sezone započeo je samo sedam utakmica.
Nakon sezone 1979. Lolich se konačno povukao u dobi od 39 godina. Od njega se oprostio i njegov dugogodišnji suigrač iz Detroita, Willie Horton. "Lolich je bio velik bacač, suigrač i pobjednik, ali za mene je bio i više od toga. Bio mi je poput brata više od 60 godina. Uspomene na njega čuvat ću duboko u srcu i nikada neću zaboraviti našu bliskost. Izražavam sućut njegovoj supruzi Joyce, njihovoj obitelji i svima koji su ga voljeli", poručio je Horton.