Madrid je izgubio jednog od najvećih. I od tada igra bolji nogomet

REAL MADRID izgubio je jednog od najvećih igrača svoje generacije. I otad igra mnogo bolji nogomet. 

Novo naličje Kraljevskog kluba

Novi Real, bez Cristiana Ronalda, njeguje igru kakvu je novi trener Julen Lopetegui godinama njegovao i brusio kroz mlade španjolske selekcije koje su pokorile Europu i svijet. Nije to više Real siline, beskonačnih centaršuteva i udaraca koji suparnika stavlja pod pritisak zahvaljujući abnormalnoj količini direktnih napada. Njegov Real je fluidan, sa svim igračima u posjedu koji sudjeluju u izgradnji napada, bilo direktno na lopti, bilo odvlačenjem suparnika i širenjem njegovih linija. Linije su povezanije, napadi strukturiraniji a tempo utakmice kontroliraniji. I premda je svaka osovina u kojoj je glavna poluga bio Cristiano Ronaldo idealna za "run 'n gun" nogomet, ovaj novi Real puno je primjereniji ostatku kadra. Modrić, Kroos, Isco, Asensio, pa i Benzema - sve su to profinjeni igrači koji vole dominirati utakmicom loptom u nogama i progresivno se primicati suparničkim vratima izbjegavajući duge pasove. Ne samo da im ta igra više odgovara s obzirom na tehničko-taktičke kvalitete, već je nemoguće ne primijetiti koliko u njoj uživaju.

Traženje viška i defenzivna dobit

Zidaneov Real bio je moćna mašina koja je pokorila Europu kao nitko dosad, ali joj je kronično nedostajalo mehanizama kojima mogu kontinuirano lomiti suparnike. Baš to ih je, uostalom, ostavilo na samo jednoj domaćoj tituli u sezonama najveće europske dominacije, izuzmemo li zlatne početke Kupa prvaka. Ovaj Real ima mnogo jasnije linije izgradnje napada. Ima Kroosa i Modrića koji zauzimaju bočne pozicije kako bi omogućili Marcelu i Carvajalu da se podignu jako visoko. Ima Isca kao lutajućeg igrača koji stalno nudi višak u blizini lopte. Ima Benzemu koji se povlači po loptu i time otvara Baleu prostor u dubini. Ima, konačno, i Balea i Asensija koji mogu djelovati i kao prodorna krila i kao ventili na krilnim pozicijama da razvuku suparnika. Konačno, ovakva, strpljivija i sustavnija igra Reala ima velikih defenzivnih benefita. 

Real je talentom uvijek mogao nadoknaditi manjak sustavne ideje u napadu. Ali u obrani je to bilo puno teže, posebno u postavama s barem dva igrača koji se u fazi obrane "gase". Poseban problem u tim trenucima bila je direktna Realova igra - dok bi Kroos i Modrić nastojali izgraditi napad, Ronaldo i Bale bi tražili brze lopte naprijed i okomite napade sa što manje dodavanja. Kada bi Real u tim situacijama izgubio loptu, ostajao bi raširen po cijelom terenu, bez dovoljno igrača postavljenih dovoljno blizu lopti da spriječe suparnikovu tranziciju. Sada, kada su udaljenosti među igračima manje, i greške se lakše ispravljaju. Jednostavno, mnogo je manja metraža koju Realovi igrači moraju pretrčati u vraćanju posjeda. Roma nije sam vrh svjetskog nogometa, ali bilo je impresivno koliko su nemoćni bili. U prvom poluvremenu doslovno nijednom nisu organizirano prešli centar terena. U drugom dijelu su rupe u Realovoj obrambenoj tranziciji postajale veće, što sugerira kako će trebati vremena dok se novi sustav ne implementira. Ali već sada je, barem u ideji, primjetan pomak i napredak.

Oslobođena velška zvijer

Ljudi su već zaboravili koliko je Gareth Bale, manjim dijelom zbog ozljeda, a većim dijelom zbog činjenice da teren dijeli s Cristianom Ronaldom, pakleno dobar igrač. Odlaskom Ronalda koji uz Messija "troši" najviše lopti na svijetu, fokus napada se pomaknuo prema Baleu kao prema novoj glavnoj zvijezdi, ali na drugačiji način nego Ronalda. Za razliku od Portugalca kojem se u igri moralo podrediti gotovo sve (što se, na kraju krajeva, pokazalo potpuno opravdanim) i koji je često silio pokušaje i udarce čime je prekidao posjed i tečnost igre, Baleova prednost je u njegovoj fleksibilnosti. Može se spustiti po loptu kako bi ju proslijedio dalje za beka, može tražiti izolaciju i dribling na krilu, može utrčavati u zonu "desetke" i može napadati prostor iza leđa suparničke obrane. Njegovi golovi i veliki uzlet koji je doživio došli su kao posljedica Realove igre, a ne kolateralna pojava, što je s Ronaldom često bio slučaj. Real u njemu ima igrača s dovoljno talenta da se iskristalizira kao prvo ime takve ekipe, ali profila koji nimalo ne guši ostale igrače.

 

Post-Ronaldo era uopće ne mora biti loša za Real, jer ćemo konačno vidjeti plafon svih igrača u rosteru. Dosad su oni, manje ili više, morali biti podređeni prvoj zvijezdi, a sada su napokon "prodisali" punim plućima. Dosad je Real krasila "zidaneovska", "laissez-faire" sloboda u igri. Nova sloboda proistječe iz ukidanja svih ograničenja i zaduženja u igri kojima je cilj bio omogućiti Ronaldu idealne uvjete za gol. A od te slobode najviše profitira upravo Gareth Bale, velška zvijer koja je u misiji podsjećanja svijeta zašto je bio najskuplji transfer svih vremena. 



Prognozirati rezultate novog Reala je veliko naklapanje, ali za neutralce je ionako bitnije nešto sasvim drugo - Real konačno igra logičan, sustavan i tečan nogomet.