PRIJE nekoliko dana Damir Markota i Cibona su se sporazumno razišli. Markotinom odlasku iz kluba prethodio je njegov sukob s trenerom Jovanovićem.
Popularni Šveđo u podcastu SportKluba dao je svoje viđenje događaja.
''Je, bilo je povišenih tonova između mene i trenera i to je očito presudilo. Takvih žustrih rasprava ima stalno u momčadskim sportovima i zaista nisam mislio da ću zbog tog dobiti otpusno pismo. Klub je stao na stranu trenera i zajedno sa sportskim direktorom Rozićem odlučio da se riješe igrača koji je toliko toga donio klubu.''
Igrao si zajedno s Rozićem, dijelio svlačionicu, a sada je sportski direktor. Kakvo mišljenje imaš o njemu kao igraču, ali i sportskom direktoru?
On je čovjek s najviše nastupa u povijesti Cibone, po mnogima je ostavio veliki trag kao igrač, po meni ne toliki koliki sam ja ostavio, ali dobro. Kao sportski direktor se mora još dokazati. Činjenica da je od početka sezone otišlo već sedam-osam igrača govori dovoljno o Roziću kao sportskom direktoru. Ponavljam, on odlučuje o dolasku i odlasku igrača i za njega ja nisam više bio u planovima Cibone. Sigurno da nisam mislio da ću na ovakav način otići iz Cibone, ali ne žalim za time. Cibona je moj klub, pružio mi je sve kad sam s 14 godina kao klinac došao iz Švedske. Ja sam njima pomogao puno puta, od odlaska u NBA za dobru odštetu pa do osvajanja titule prvaka države 2019. kada smo pomeli Cedevitu u finalu 4:0 i kada sam bio MVP. Puno puta sam odlazio, puno puta se vraćao, bio sam u Ciboni kada smo igrali Euroligu, ali i kada smo bili puno slabiji, tako da sam sve okusio. Ovako nešto ne može poremetiti moju ljubav prema Ciboni.
Postoji li šansa i za šestim povratkom u Cibonu ili je to sada ipak to?
Mislim da mogu reći da se više neću vraćati kao igrač. 35 godina mi je na leđima i povratak u Cibonu je eventualno moguć nakon što završim igračku karijeru, ali ni to mi se u ovoj situaciji ne čini preizgledno. Planiram se posvetiti sebi, zaliječiti tu tetivu koja me malo muči i naći klub. Sada, u kojem rangu - vidjet ćemo. Dovoljno sam toga napravio u karijeri da se ne moram više nikome dokazivati.
Je li osvajanje titule 2019. s Cibonom jedan od vaših najdražih trenutaka u karijeri i bez obzira na nedavne događaje?
Moram priznati da je, pogotovo zbog načina na koji smo pobijedili Cedevitu koja je imala 10 puta veći budžet i što sam odigrao fantastično te uzeo nagradu za MVP-ja. Godinu ranije sam osvojio naslov s Cedevitom, ali ne može se to mjeriti s Cibonom. U najdraže trenutke karijere mi apsolutno spada i Europsko prvenstvo 2013. kada nam je za dlaku izbjegla medalja u Sloveniji. Igrali smo odličnu košarku, uživali na i van terena i zauvijek ću pamtiti punu Arenu Stožice u tom polufinalu protiv Litve koje smo nažalost izgubili.
NA OVOM LINKU POGLEDAJTE CIJELI PODCAST