MVP juniorske Eurolige i igrač Real Madrida Mario Nakić odlučio je da će nastupati u dresu reprezentacije Srbije, unatoč ponudama reprezentacija Hrvatske i Španjolske.
''Naravno. Prije tri dana sam pričao s Ivom i rekao mi je da ćemo se naći i razgovarati. Priznao mi je da Mario još nije ništa odlučio, ali da je ipak bliže igranju za Srbiju. Tamo se rodio, tamo mu je obitelj, prijatelji, za Hrvatsku ga vežu samo ljetovanja. U kontakt s njim stupili su Đorđević i Danilović i nagovaraju ga da se odluči za Srbiju. Rekao sam Stojku i Joki da se hitno moramo naći s momkom i napraviti sve što možemo da ipak odabere Hrvatsku'', kazao nam je izbornik Hrvatske Veljko Mršić prije nekoliko dana.
Izgleda da je ponuda Danilovića i Đorđevića bila uvjerljivija od one koju su pred Nakića iznijeli ljudi iz HKS-a.
Mario je inače sin proslavljenog hrvatskog košarkaša Ive Nakića.
Nakić je rođen prije 17 godina u Beogradu. Otac Ivo trostruki je prvak Europe. Dva puta se penjao na krov Europe s Cibonom (1985. i 1986.) i jednom s Partizanom (1992.). Upravo je ta titula osvojena u Istanbulu ratne 1992. Ivu Nakića pretvorila u jednu od najtragičnijih figura hrvatskog sporta. Nakić je Hrvat rođen u Rijeci, košarkaški se etablirao u Zagrebu, a onda je otišao u Beograd. Vukovar je već bio pao, trećina Hrvatske je bila okupirana, a rat je već plamtio i u BiH kad je Nakić u dresu Crno-belih podigao pehar europskog prvaka. Mnogi u Hrvatskoj mu to nisu oprostili. Nakić je u Hrvatskoj bio izdajnik, a u Beogradu neprijatelj. Odlučio se vratiti u Hrvatsku iste te 1992. Potpisao je za Cibonu, ali povratak nije bio najsretniji. Vlastiti navijači bi mu zviždali i vrijeđali ga kad bi primio loptu, a izvan dvorane nitko se s njim nije želio družiti.
U Beogradu neprijatelj, u Zagrebu izdajnik
''Prva dva mjeseca sjedio sam u Amadeusu. Nitko nije sa mnom htio popiti kavu. Dečki su u svlačionici prema meni bili super, no nakon treninga nisu se željeli družiti. No ne zamjeram im, danas smo si dobri'', prije nekoliko godina otkrio je Nakić pa je objasnio zašto nije napustio Beograd u trenutku kad je svima bilo jasno da se sprema krvava kupka:
''Zbog sankcija je Partizan kao domaćin igrao u Madridu. Odigrat ću tih par mjeseci i otići, rekao sam samome sebi. Imao sam 1991. ponudu da idem, no tamo sam dobio pravu priliku, napravio karijeru, pa sam htio biti korektan prema klubu. No i tamo sam nadrljao. Morao sam vratiti stan.''