ČAK 66 godina prošlo je od utakmice Boston Celticsa i Syracuse Nationalsa, posljednje u NBA doigravanju u kojoj su se igrala četiri produžetka. Sinoć se povijest ponovila, Portland Trail Blazersi pobijedili su Denver 140:137, poveli 2:1 u seriji i stigli na dva koraka od finala Zapada. Pa iako Nikoli Jokiću i Nuggestima treba odati ogromno priznanje za sve što su i kako su učinili ove sezone, pravedno je da je takva utakmica otišla na stranu Blazersa zbog svega što su proživljavali u posljednjih dvadesetak godina.
>>>Jokić je odigrao meč života, ali je tragičar nevjerojatne drame NBA play-offa
Njihov udarni dvojac Portlanda, Damian Lillard i CJ McCollum, kombinirano je postigao 69 poena i u vjerojatno posljednjoj prilici potvrdio da ipak može zajedno. Da nema Stephena Curryja i Klaya Thompsona u Golden Stateu, govorili bismo o najboljem šuterskom tandemu lige, a i ovako su specifični po aktivnostima izvan terena. Lillard paralelno gura repersku karijeru i pod imenom Dame D.O.L.L.A. izdao je dva izuzetno hvaljena hip-hop albuma i glasi kao najbolji reper među NBA igračima. McCollum je jedini diplomirani novinar na NBA parketima i voditelj popularnog podcasta.
Portland ih obožava i oni obožavaju Portland, neprestano ponavljaju da se ne žele priključiti trendu odlazaka u supermomčadi, nego jednu takvu oformiti u Blazersima. Pa ipak, prije samo godinu dana sve su bile glasnije priče kako ih treba razdvojiti, kako im je maksimalni zajednički domet borba za doigravanja. A kritike nisu bile neopravdane.
Nekoliko mjeseci ranije u prvom krugu Zapada pomeli su ih Pelicansi, uz četiri slabe partije udarnog dvojca. Bilo je i više nego jasno kako jedan od njih, po mogućnosti McCollum, mora otići kako bi doveli pomoć na krilu, tog potencijalno trećeg člana nove trojke koju je Portland u teoriji trebao oformiti. Godinu dana kasnije, uz izostanak trećeg najvažnijeg igrača Jusufa Nurkića, na dvije su pobjede od ulaska u finale Zapada.
Zatvorski Blazersi
Nešto stariji ljubitelji NBA košarke sjećaju je početka 2000-ih kada je Portland imao puno talentiranih, ali i problematičnih igrača. Toliko problematičnih da su ih mediji preimenovali iz Trail Blazersa u Jail Blazerse.
Rasheed Wallace prije naslova s Detroitom prijetio je sucima, izazivao tučnjave i trošio talent u Portlandu. Isaiah Rider je divljao po aerodromima, pljuvao ljude i imao provokativne izjave kako "60 kilometara od Portlanda i dalje vješaju ljude na drveće". Damon Stoudamire pokušao je prošvercati 40 grama marihuane umotane u aluminijsku foliju, a Bonzi Wells je nokautirao navijača Portlanda nakon poraza uz komentar: "Nekada mi se zacrni pred očima." Ruben Patterson je bio najgori od svih, uz svoje ime ima optužbe za silovanje i fizičko nasilje, često nad suigračima. Upravo nakon jedne takve svađe na treningu, Zach Randolph je udario s leđa Pattersona i toliko se bojao osvete suigrača da se skrivao u kući Dalea Davisa četiri dana. A ni sam Randolph nije "cvijeće", skoro su ga upucali zbog skrivanja oružja u kući tijekom policijske racije.
Cijela priča o Jail Blazersima konačno je završila 2006. godine odabirom LaMarcusa Aldridgea i Brandona Roya na draftu. Godinu dana kasnije izabran je Greg Oden prvim pickom i Portland je dobio novu veliku trojku, tri talentirana, pristojna mladića koja su stala na kraj gangsterskoj reputaciji koju je klub imao cijelo desetljeće.
Ozljede im uništile dvije najveće zvijezde
No sport piše lijepe, ali i tužne priče. Greg Oden zbog ozljeda nikada nije pošteno zaigrao u NBA-u, pa su Roy i Aldridge ostali sami. Brandon Roy je tri sezone igrao na All Star razini, odvodio Portland u doigravanje, ali dalje od drugog kruga nisu mogli. Uskoro su i Roya počele uništavati ozljede, od 2010. je imao učestale probleme s koljenima, u kojima je potpuno ostao bez hrskavica, i s 27 morao u mirovinu, u najboljim i najpotentnijim igračkim godinama.
Novu šansu dobili su 2012. godine odabirom Damiana Lillarda na draftu. Od samog početka vidjelo se da je Lillard spreman za NBA, u čemu mu je pomoglo to što je ipak bio stariji od ostatka generacije na draftu. Četiri sezone provedene na sveučilištu izbrusile su mu igru do određene razine i samo je bilo pitanje koliki skok može napraviti u igri.
Od strijelca na poziciji playmakera Lillard se pretvorio u jednog od najboljih bekova lige. Odlaskom LaMarcusa Aldridgea u San Antonio morao je preuzeti teret prve opcije. Gledao je kako odlaze Wes Matthews i Nicolas Batum, ostavljajući ga s preplaćenim, beskorisnim igračima poput Evana Turnera, ali i novim partnerom, CJ-om McCollumom.
Trica sa sirenom s 10 metara za pobjedu i 50 poena
CJ je dvije sezone čekao priliku s klupe, pa eksplodirao u trećoj, postavši stalni starter i partner Lillardu u ubitačnom šuterskom bekovskom tandemu. Dva slična igrača, više combo tipovi nego klasični playmaker i bek šuter, gazili su kroz posljednje dvije regularne sezone, te su odveli Portland do trećeg mjesta zapadne konferencije, često naizmjenično odlučujući utakmice u posljednjim sekundama.
Godinu dana nakon metle od Pelicansa razbili su Oklahomu u prvom krugu. Favorizirane Thundere, predovđene odličnim Georgem i triple-double strojem Westbrookom, razotkrili su kao prenapuhanu momčad kojoj mediji daju epitete kakve ne zaslužuju. I sve to bez Jusufa Nurkića, trećeg najvažnijeg igrača momčadi. Lillard je bio na prosjeku od 33 poena u seriji, uz 10 ubačenih trica i 50 poena u petoj utakmici, koju je riješio tricom s 10 metara kroz uši Paula Georgea. Mogao je George danima kasnije tvrditi kako je to loš šut, ali Dame je bio toliko napucan samopouzdanjem da mu je trica s deset metara praktički polaganje.
Godinu dana nakon priče o raspuštanju ekipe i pokretanju novih Blazersa ušutkali su kritičare. Možda je to samo jednogodišnji bljesak i sljedeće godine ni ne uđu u doigravanje, ali vrijedilo je. Klub koji nije bio u konferencijskom finalu od sezone 1999./2000. i poraza od Lakersa u sedam utakmica zaslužio je malo sreće i slavlja. Nakon Jail Blazersa, raspada potencijalne šampionske ekipe oko Roya, Odena i Aldridgea, djelovalo je kao da će se raspasti i treća jezgra okupljena u 21. stoljeću.
Momčad koja je početkom sezone ostala bez vlasnika zbog iznenadne smrti Paula Allena skupila je glave i otišla u polufinale konferencije. Denver je predivna priča ove sezone, ali Portland je imao toliko nesreće posljednjih dvadesetak godina da jednostavno zaslužuju jednu pravu sezonu. Možda je to baš ova, sezona u kojoj su ih svi otpisali.