DEFINICIJA pojma "proces" u Hrvatskoj enciklopediji je: zakonomjeran slijed pojava i zbivanja, put i način kojim nešto biva; razvoj. U kontekstu književnosti, Proces je briljantna novela o nesretnoj sudbini Josefa K. genijalnog Franza Kafke. Ako govorimo o NBA ligi, pa i sportu uopće, Proces je razdoblje u kojem su Philadelphia 76ersi godinama planski gubili kako bi skupili što više visokih izbora na draftu, pa se s igračima koje su tako doveli spektakularno vratili na vrh. Godinama su rušili negativne rekorde, ali Proces je simbolizirao nadu. Prije nego što su uspjeli doći do vrha, ona se raspršila.
Proces u Philadelphiji počeo je 2013. godine. Neki će reći da je završio prije dvije godine, kad su trejdali Darija Šarića i Roberta Covingtona u Minnesotu za Jimmyja Butlera, neki smatraju da i dalje traje, ali u ponedjeljak je otkazom treneru Brettu Brownu, nakon što su Sixerse u prvom krugu doigravanja pomeli Boston Celticsi, definitivno završilo jedno njegovo veliko poglavlje. Sad se postavlja pitanje treba li ga nastaviti ili krenuti u sasvim novom smjeru.
Lani su imali savršenu priliku, zaustavila ih je lopta koja je četiri puta odskočila od obruča
Prošle je godine izgledalo da je Proces uspio. Sixersi su izgledali odlično, u sastavu su imali dva supertalentirana mlada igrača u Joelu Embiidu i Benu Simmonsu, a trejdovima su im pridodali još dva izvrsna igrača u Butleru i Tobiasu Harrisu, koji su uz jednog od najboljih šutera današnjice J.J.-a Redicka tvorili najimpresivniju startnu petorku cijele lige.
Doslovno su ih milimetri dijelili od finala Istoka, ali lopta koju je sa zvukom sirene na majstorici konferencijskog finala uputio Kawhi Leonard četiri je puta odskočila od obruča prije nego je prošla kroz njega. Sixersi su prošle sezone išli "all in" i zbog tih milimetara nisu uspjeli, a ova je sezona pokazala da je prošla bila ta u kojoj su propustili vlak koji vodi do NBA prstena.
Prošlog je ljeta uprava Sixersa napravila niz loših poteza zbog kojih je momčad nazadovala, a ozljeda zbog koje je Simmons prerano završio sezonu samo je pomogla u ostvarenju neizbježne sudbine, odnosno porazu od Celticsa, makar za čistih 4:0 ni njegov izostanak ne može biti opravdanje.
Za taj debakl prvi je platio trener Brett Brown, koji je vodio 76erse kroz cijeli Proces, od 2013. godine nadalje. Trpio je brojne poraze kroz prve četiri sezone, a zatim uz stasanje Embiida i Simmonsa počeo ubirati plodove koje je 2013. posadio. No onom glavnom, najslasnijem plodu, naslovu prvaka, nije se približio.
Kako je uopće došlo do Procesa i tko ga je pokrenuo?
Nakon što su propustili doigravanje u sezoni 2012./2013., trener Doug Collins podnio je ostavku, a uskoro je isto učinio i generalni menadžer Tony DiLeo. Umjesto njega klub je angažirao Sama Hinkieja, vizionara koji je radio u Houston Rocketsima. On se odlučio za drastični zaokret u filozofiji, rušenje momčadi do temelja i potpuno novi početak.
Osim angažmana Bretta Browna, trenera koji je godinama radio s legendarnim Greggom Popovichem u San Antoniju, prvi potez mu je bio trejd najboljeg igrača Jruea Holidaya za rookie centra Nerlensa Noela, za kojeg je bilo jasno da će zbog ozljede propustiti cijelu prvu sezonu. Jedanaestim je pickom odabrao playmakera Michaela Carter-Williamsa, prosječnog igrača koji se isticao u gomili ispodprosječnih i osvojio nagradu za novaka godine.
Bila je to prva faza Procesa koji se bazirao na tankiranju i sakupljanju visokih pickova drafta, koji su trebali iznjedriti poneku buduću superzvijezdu na kojoj će temeljiti lov na naslov prvaka. Unatoč pogrešnim potezima i promašenim pickovima, kojih su se kasnije rješavali samo da ih se riješe, ta je filozofija u klub zaista dovela dva današnja superstara u Joelu Embiidu i Benu Simmonsu.
Nizali poraze i rušili rekorde
No Proces je bio dugačak i bolan. U prvoj sezoni Sixersi su imali omjer 19-63, u drugoj 18-64, a u trećoj katastrofalnih 10-72. Rušili su negativne rekorde, jednu su sezonu otvorili s 18 poraza, a u jednom trenutku su ih nanizali čak 28. Dobivali su visoke pickove na draftu i koristili ih za biranje igrača za koje se znalo da će propustiti jednu ili dvije sezone zbog ozljede (Noel, Embiid, Simmons) ili da će ostati do daljnjega u Europi (Šarić).
Osim u Roberta Covingtona, odličnog "3-and-D" igrača, kojeg je Hinkie otkrio u Razvojnoj ligi, Sixersi ni u koga drugoga nisu ulagali. Proces je značio sakupljanje imovine u obliku mladih igrača, pa ako izrastu u zvijezde, super, a u protivnom ih se može trejdovima pretvoriti u etablirane igrače.
No porazi su navijačima teško padali, a klinci su odrastali u gubitničkom okruženju i stvarali loše navike. Na kraju treće sezone Hinkie je, unatoč podijeljenim reakcijama javnosti, podnio ostavku.
I baš nakon toga stvari su krenule nabolje. Philadelphia je konačno dobila na draft lutriji i izabrala Bena Simmonsa, Embiid se konačno oporavio od ozljede stopala, a stigao je i Šarić. Embiid je na početku sezone pokazivao o kakvom se strašnom igraču radi te unatoč ograničenoj minutaži bilježio 20,2 koša, 7,8 skokova i 2,5 blokada, prije nego što mu je stradalo koljeno, zbog čega mu je prva sezona završila nakon samo 31 utakmice. Umjesto njega uskočio je Šarić, ali budući da je blistao samo u završnici sezone, a Embiidova je skraćena zbog nove ozljede, titulu rookieja godine odnio je Malcolm Brogdon iz Milwaukeeja.
Kad su konačno debitirali Embiid i Šarić, stvari su krenule nabolje
Iako je Simmons također svoju prvu sezonu propustio zbog ozljede, s Embiidom i Šarićem Sixersi su pokazali napredak i dobili 28 utakmica. Oporavak Simmonsa i Embiida te dokazivanje Šarića na NBA razini značili su da je konačno došlo vrijeme za pobjede. Nakon što su ih u prve četiri sezone bilježili u prosjeku manje od 20, u petoj su ih ostvarili čak 52 i kao treći na Istoku ušli u doigravanje, izbacili Miami u prvom krugu prije nego što su ispali od Bostona 4:1.
Simmons je proglašen novakom godine i činilo se da je Proces završen i da je došlo vrijeme za naplatu. Budućnost je mogla biti još svjetlija da Sixersi nisu zapeli za Markellea Fultza te za prvi izbor drafta 2017. Bostonu dali treći izbor te buduće pickove. Celticsi su trećim pickom izabrali Jaysona Tatuma, koji je od tada izrastao u veliku mladu zvijezdu, dok je Fultzu otkrivena misteriozna ozljeda ramena zbog koje je morao potpuno rekonstruirati šut. Nakon sezone i pol, u kojima je imao više propuštenih utakmica nego ubačaja iz igre, odrekli su ga se i poslali ga u Orlando.
Markelle Fultz i Jayson Tatum
To je bio jedan od razloga zašto je Proces propao. Igrači koje su birali visokim pickovima su stagnirali ili nazadovali, pa su ih se rješavali u trenucima kad su imali najnižu vrijednost. Prije Fultza, isto su učinili s Nerlensom Noelom i Jahlilom Okaforom.
Konačno, u sezoni 2018./2019. Sixersi su krenuli "all in" po naslov. Kad se otvorila prilika da iz Minnesote dovedu nezadovoljnog i kontroverznog Jimmyja Butlera, na sjever zemlje poslali su miljenika publike Šarića i sve boljeg Covingtona. Naknadno su u razmjeni šest igrača s Clippersima doveli krilnog igrača Tobiasa Harrisa, a ostali bez trojice dobrih šutera, među kojima i mladog Landryja Shameta.
Petorka Simmons - Redick - Butler - Harris - Embiid bila je fizički najmoćnija u cijeloj ligi, a Sixersi su u doigravanje ponovno ušli s trećeg mjesta. Djelovali su spremno da odu do kraja, ili barem do finala s moćnim Golden State Warriorsima, ali ispriječili su se Raptorsi i Kawhi Leonard, koji ih je u majstorici izbacio jednim od najlegendarnijih šuteva u povijesti košarke.
Dali su ogroman novac Harrisu i Horfordu, kojih će se sad teško riješiti
Uoči ove sezone zbog financijskih ograničenja nametnutog salary capom bilo je jasno da Philadelphia ne može zadržati u Butlera i Harrisa. Butler je legitimna zvijezda i bio bi logičan izbor za zadržavanje, ali nisu vjerovali da ga se može kontrolirati. Kad je to čuo, odlučio je otići u Miami, a ostao im je Harris, kojem su dali petogodišnji ugovor vrijedan čak 180 milijuna dolara, okruglih 100 više nego što su mu nekoliko mjeseci ranije nudili Clippersi.
Osim toga, iz Bostona su doveli iskusnog centra Ala Horforda jer je Embiidu bilo draže igrati s njim nego protiv njega, te njemu dali 97 milijuna za četiri godine, ali zato su se odrekli najboljeg šutera Redicka. Naposljetku su dobili momčad s katastrofalnom kemijom i ogromnim problemima sa "spacingom". Simmons ni nakon tri sezone nije naučio šutirati, što bi donijelo obilje novih napadačkih mogućnosti. Embiid se i dalje više voli izvlačiti iz reketa nego dominirati pod košem kao što zna, a posebno je loše djelovao kad je na parketu bio u centarskom tandemu s Horfordom, kod kojeg se počelo osjećati da su mu 34 godine. Harris je dobar igrač, ali u ovom trenutku vjerojatno najpreplaćeniji u cijeloj ligi.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Ozljeda koljena Bena Simmonsa pred početak doigravanja u Orlandu zapravo je stigla kao dobro opravdanje za debakl koji će uslijediti u seriji protiv Celticsa, ali jasno je da ni s njim Philadelphia ne bi bila favorit, iako bi vjerojatno izbjegla metlu. Njeni problemi bili su ipak puno dublji.
Brown je dobio otkaz jer nije uspio uvjeriti svoje dvije najveće zvijezde da se razvijaju u željenom smjeru. Nije imao autoritet u svlačionici i igrači nisu znali ni koga treba slušati ni koja im je uloga. Sve je to dovelo do kaosa koji je završio vrlo ružno.
Zasad neće razdvajati Simmonsa i Embiida, ali nemaju puno opcija
Još nije jasno je li generalni menadžer Elton Brand, koji je tu ulogu dobio praktički odmah nakon završetka igračke karijere, sljedeći na redu za otpis. Izvjesno je da Sixersi još neće rastavljati tandem Simmons-Embiid, nego tražiti novog trenera koji će ih bolje koristiti. No u svakom će ih slučaju morati okružiti šuterima koje u kadru nemaju. A ugovori Harrisa i Horforda trenutno su najnepoželjniji u cijeloj ligi te ih se neće moći riješiti bez da trejd zaslade nekim mladim igračem ili budućim izborom drafta.
Nakon tri godine mučnog tankiranja, dvije godine pokazivanja potencijala i jedne u kojoj su došli do vrhunca, uslijedila je ova u kojoj su Sixersi brutalno prizemljeni i moraju tražiti način za oporavak, koji zbog spomenutih ugovora neće biti nimalo lagan.
Proces je završio. Možda je formalno bio gotov već kad su Šarića i Covingtona pretvorili u Butlera i definitivno želju za što bržim uspjehom pretpostavili generičkom napretku, ali u ovom doigravanju se pokazalo da su godine tankiranja bile uzalud. Nisu na dnu na kakvom su bili tijekom prvih godina Procesa, ali nisu ni u poziciji da se vrate na vrh. Proces je davao nadu. Ona se sad raspala.