DVIJE boksačke legende, vjerojatno najbolji teškaš svih vremena i možda najbolji poluteškaš u povijesti, odradile su solidan sparing i podsjetile nostalgičare na svoje velike mečeve i slavne dane 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Štoviše, bio je to odličan sparing uzmemo li u obzir da je riječ o sredovječnim muškarcima, koji su se u prošlim mjesecima morali itekako potruditi da dostignu formu i kondiciju čak i za jednu relativno bezazlenu ekshibiciju. Iz tijela dvojice 50-godišnjaka teško da se može izvući više od onoga što su nam Mike Tyson i Roy Jones Jr. ponudili u ringu Staples Centera u Los Angelesu.
Na trenutke, ali zaista samo na trenutke njihov je susret podsjećao na njihove istinske boksačke okršaje prije 30-ak godina. U rijetkim razmjenama udaraca upitne ubojitosti, dva ostarjela majstora pokazala su da se bljeskovi vrhunskog umijeća mogu zadržati još dugo nakon što kondicija iščezne. S druge strane, čini se da su obojica dobro pazila da ne pretjeraju, odnosno da televizijski gledatelji za plaćenih 49,99 dolara dobiju svojih manje ili više uzbudljivih osam rundi.
Tyson je pokazao puno više želje
I pravila su bila prilagođena dobi suparnika. Runde su trajale samo dvije minute, kao da se radi o ženskom meču, rukavice su bile teže od natjecateljskih, a ringovni je sudac Ray Corona imao naputak da koliko god je moguće sačuva boksače od nokauta, prolijevanja krvi i ozljeda. Tyson se u takvim okolnostima bolje snašao i pokazao bitno više od tri godine mlađeg Jonesa. Za razliku od svog suparnika, koji je boksao relativno nedavno i tjelesno nije bio toliko zapušten, Tyson u ringu nije bio 15 godina i tvrdi da je morao smršavjeti čak 45 kilograma. Pa ipak, pokazao je više želje i agresije od Jonesa, koji je borbu uglavnom proveo grleći suparnika ili dobro pazeći da bude na pandemijski prihvatljivih dva metra distance, što dalje od Tysonovih krošea.
Budući da meč nije bio natjecateljski, nije bilo ni pravih sudaca, a njihova radna mjesta preuzelo je troje nekadašnjih WBC-ovih svjetskih prvaka Christy Martin, Vinny Pazienza i Chad Dawson. Oni su dvoboj bodovali tako da završi neodlučeno. Pritom je potpuno nejasno kako je Pazienza uspio bodovati 80-76, dakle četiri runde dao je Jonesu, a ostale četiri procijenio kao neodlučene.
U konačnici, međutim, nije ni važno tko je zaista pobijedio, kad je riječ o ovakvim boksačkim eventima za koji mjesec toga će se ionako rijetki sjećati. Pamtit ćemo da su se u ringu obračunala dvojica nekadašnjih šampiona zajedničke dobi od 105 godina, da se ponešto zaradilo, da se starija televizijska publika dobro zabavila (mlađima je možda zanimljivija bila predborba youtubera Jakea Paula i bivšeg NBA košarkaša Natea Robinsona), a nitko nije stradao.
Bilo je to kao kad Mišo Kovač izađe na binu
S obzirom na to da je ovo bilo prvo izdanje nove serije boksačkih evenata pod nazivom Mike Tyson's Legends Only League te da ono što smo vidjeli u Staples Centeru nije bio podbačaj, sve ukazuje da nam predstoji još mečeva nekadašnjih boksačkih velikana i pokojeg celebrityja iz drugih sporta. Možda je George Foreman malo prestar, ali Vitalij Kličko, Lennox Lewis, Evander Holyfield, primjerice, mogli bi pronaći motivaciju da se pripreme za ovakve ekshibicije.
Jedan je engleski novinar ovih dana dobro primijetio da nam Tyson i Jones ne prodaju svoj subotnji meč, jer ljudi u 50-im godinama života ne mogu pružiti boks koji bi pobudio globalni interes, nego naše uspomene na njihove najbolje dane. Zato ovaj meč podsjeća na nastupe Miše Kovača potkraj karijere, kad bi izašao na scenu, otpjevao prvih nekoliko taktova, jer više nije ni mogao, i podignuo ruke. A deseci tisuća fanova pjevali su umjesto njega. Isto tako, dok su Tyson i Jones boksali u Los Angelesu, većina fanova u njima nije vidjela muškarce u dobi kad se čekaju prvi unuci, nego velike šampione i sportske legende uz čije su nezaboravne nastupe odrastali i zavoljeli boks.