IGOR TUDOR više nije trener Tottenhama. Samo 44 dana trajala je avantura hrvatskog trenera u sjevernom Londonu. Nije uspio zapaliti žar koji bi momčad i klub trgnuo iz letargije i panične borbe za opstankom u Premier ligi. Iako u sportskom smislu ovu epizodu neće pamtiti baš ni po čemu dobrom, Tudor je osvojio simpatije i poštovanje na Otoku jer se odrekao otpremnine.
Njegov odlazak iz još jednog kluba, petog u malo manje od četiri godine, pokrenuo je raspravu o njegovim trenerskim kvalitetama. Kada bi dijagnoza Tudorove profesionalne karijere morala stati u jednu rečenicu, najtočnije bi glasila napisana na sljedeći način: Tudor ima apsolutno sve da bude trenerski velikan, ali on to ne želi biti.
Hrvatska trenerska scena doživjela je veliki procvat u zadnjih nekoliko sezona. Zlatko Dalić niže čudesne uspjehe s reprezentacijom, ali na klupskom planu konkurencija je još ozbiljnija. Nikad Hrvatska nije imala toliko trenera u ligama Petice.
Tamo su bili (ili su i dalje) Nenad Bjelica, Ivan Jurić, Slaven Bilić, stepenicu ispod njih bio je Ivan Leko, dok su Niko Kovač i Tudor vodili već po nekoliko velikana. Nakon dugo vremena ne postoji nacionalni konsenzus oko toga tko je najbolji hrvatski trener.
Usporedbe trenera spadaju među najkompleksnije i najkontroverznije nogometne teme, a odgovor na pitanje iz prethodne rečenice ovisit će o tome na koji kriterij stavljate najveći naglasak. Kad je riječ o čistoj esenciji igre, nitko od nabrojanih trenera ne može s Tudorom u istu rečenicu. Kao ni velik broj onih koji su u Europi puno cijenjeniji.
Gdje god je došao, Tudor je imao ideju. Pokazao ju je i u Hajduku kada je u prvom mandatu s hrpom golobradih mladića izgradio momčad koja igra koliko-toliko pristojan nogomet, a njegova presica uoči uzvrata protiv Šahtara iz Karagandyja spada u antologiju.
Do u tančine je objasnio što je bio problem u prvoj utakmici (u kojoj je Hajduk poražen), objasnio je svoje odluke vezano uz tu utakmicu i uzvrat te s velikim uvjerenjem ponudio argumente zašto će Hajduk proći. Bila je u njegovu izlaganju i neporeciva doza kur*evitosti kakvu svi cijene kod ljudi koji bi trebali biti lideri.
Kao sjajan bivši igrač, imao je otvoren prozor u inozemne klubove, ali je tu pokazao svoju prvu veliku manu – da ne zna voditi svoju karijeru. Prerano je preskočio stepenicu i odabrao PAOK i Galatasaray kao financijski, navijački i nogometno izazovne sredine, ali i one koje su poznate po tome da brzo sažvaču i ispljunu i puno iskusnije trenere.
Nakon drugog i na kraju potpuno bespotrebnog mandata u Hajduku, Tudor je opet tražio izazove u inozemstvu. Možda o njemu najbolje govore dvije činjenice. Prva je da je vodio pet klubova lige Petice, od čega su četiri velikana. Druga je ta da je promijenio pet klubova u četiri godine.
Tottenham je bio klasični "ako prođe, prođe" manevar kojim si je Tudor htio odškrinuti vrata u najbogatiju i najglamurozniju svjetsku ligu, ali bez 70% ekipe i vremena stvar je djelovala unaprijed osuđena na propast.
I u Marseilleu i u Hellas Veroni i u Laziju Tudor je znao odmah napraviti razliku, a njegove momčadi igrale su sjajan i atraktivan nogomet s puno rizika i odgovornosti u igri, s hibridima uloga kakve možemo vidjeti od svega par trenera na svijetu. Talijanski i francuski klubovi, navijači i mediji bili su zaljubljeni u hrvatskog stručnjaka, ali je ta ljubav trajala prekratko.
I tu priča o Tudoru otprilike završava. Nije spreman napraviti ni minimum adaptacije, bilo na terenu, bilo izvan njega. Za njega postoji samo jedan način kako se trenira, igra i razmišlja o nogometu. Onoga trenutka kada brod malo skrene sa zacrtanog kursa, rastanak je pitanje vremena.
U široj slici i projekciji Tudorove karijere, dolazak u Tottenham koji se nalazi u ovakvom stanju bio je potpuno iracionalna odluka. Jedna od onih koja ga bespotrebno gura u klatež profesionalnih skupljača otpremnina. Takve ozbiljni klubovi izbjegavaju u najširem luku bez obzira na potencijal.
Tudor vjerojatno ne bi bio Tudor kada ne bi prihvaćao takve izazove i kada ne bi gledao dalje iza prvog ugla na putu. Zato nikad neće ući u klasu trenera u koju znanjem pripada. Ostat će upamćen točno onakav kakav jest. Veliki nogometni um i kreativac, ali i potpuno neprilagođeni čudak.