Olić i Pranjić nisu uspjeli: Hrvatska ostaje na pet igrača koji su osvajali Ligu prvaka

IVICA OLIĆ i Danijel Pranjić pridružili su se Hrvatima koji su bili na korak od osvajanja Lige prvaka. U 18 godina dugoj eri Lige prvaka pet je Hrvata osvajalo LP: Zvonimir Boban, Davor Šuker, Alen Bokšić, Igor Bišćan i Dario Šimić.

Bayern je bio u finalu, no nije uspio slaviti pored Intera i raspoloženog Diega Milita. Olić je igrao 74 minute, dok Danijel Pranjić nije ulazio u igru. Dva Hrvata iz Bayerna su 12. i 13. naš igrač koji je nastupao u finalu LP-a. Pritom smo u statistiku uvrstili igrače koji su bili u klubu dok je igrao finale, bez obzira jesu li bili na travnjaku, klupi ili tribinama.

2005. Bišćan nije ulazio, a Šimić nije bio na popisu

Aktualni prvak Barcelona je prije godinu dana u finalu svladao Manchester i tu nismo imali svoje igrače, kao ni godinu ranije kad je United napenalio Chelsea. Milan se 2007. u Ateni osvetio Liverpoolu, tada je član Rossonera bio Dario Šimić, ali je u Ligi prvaka upisao šest nastupa i nakon igranja po skupini više nije nastupao. Hrvata nije bilo ni u sezoni 2005./06. kada je u pariškom finalu Barca svladala Arsenal.

Liverpool i Milan režirali su dramu 2005. u finalu, a tada je dres Redsa nosio Igor Bišćan. Bišćan je tu sezonu Lige prvaka igrao odlično na zadnjem veznom i pomogao klubu da u završnici prođe Leverkusen, Juventus i Chelsea. No, na opće iznenađenje, Rafael Benítez ga je u finalu ostavio na klupi. Milan je nakon prvog poluvremena poveo 3:0, ali Redsi su izjednačili u samo šest minuta i onda nakon jedanaesteraca uzeli naslov. Nažalost, Bišćan nije ulazio u igru, a Šimić nije bio ni u zapisniku, pa je tako Hrvatska ostala bez svog igrača na travnjaku.

Pršo ušao u 23. minuti finala

Slična stvar dogodila se i Dadi Prši 2004. godine. Velikani su podbacili te sezone pa su se u finalu našli Monaco i Porto koji je vodio Jose Mourinho. Pršo je odlično igrao u skupini, a u povijest se upisao sa četiri gola Deportivu u pobjedi 8:3. To je uspjelo još samo Van Bastenu, Simoneu Inzaghiju, Van Nistelrooyu, Ševčenku i Messiju. Pršo je nakon toga u osmini finala golom Lokomotivi iz Moskve osigurao svojoj momčadi prolazak dalje, a zabio je i Chelseaju u polufinalu. Didier Deschamps ga je u finalu ostavio na klupi, ali ga je morao staviti u 23. minuti nakon što se ozlijedio Giuly. No, Monaco je tu utakmicu odigrao katastrofalno, Porto je slavio 3:0 i počela je era Josea Mourinha.

Milan je 2003. uzeo Ligu prvaka, a Dario Šimić je i tada stanovao na San Siru. Povratnik u Dinamo je tada upisao 12 nastupa u Ligi prvaka, ali nije nastupio u polufinalu protiv Intera niti u finalu s Juventusom. No, zato je u momčadi Stare dame od prve minute igrao Igor Tudor kojeg je u 43. minuti Marcello Lippi zamijenio Alessandrom Birindellijem. Finale na Old Traffordu su odlučili jedanaesterci. Nakon 120 minuta je bilo 0:0, a pobjednički penal realizirao je Ševčenko.

Živković igrao, a Babić i Vranješ ga gledali s klupe

U finalu 2002. igrali su Bayer i Real. Živković, koji sad radi kao skaut Leverkusena, odigrao je cijelu utakmicu na stoperu u paru s Lucijem. Marko Babić je ušao s klupe (zamijenio Lucija), a Jurica Vranješ prosjedio na klupi cijelu utakmicu na Hampden Parku u Glasgowu. Raul je Španjolce doveo u vodstvo već u osmoj minuti, izjednačio je Lucio pet minuta kasnije da bi naslov Realu donio Zinedine Zidane sjajnim volejom u 45. minuti. Leverkusen je te godine izborio drugo mjesto u skupini s Barcom, Lyonom i Fenerbahčeom, a kasnije su prošli Liverpool i Manchester United.

2001. u finalu Lige prvaka na San Siru igrali su Bayern i Valencia. Ni tu nije bilo Hrvata, a nakon 1:1 u prvih 120 minuta odlučivali su jedanaesterci. Zanimljivo, oba gola u utakmici su postignuta s bijele točke, Mendieta je zabio u trećoj, a Effenberg u 50. Pobjedu Bavarcima u ruletu jedanaesteraca donio je Linke. Valencia je i godinu prije toga ušla u španjolsko finale Lige prvaka gdje ju je čekao Real Madrid. Madriđani su sve riješili golovima Morientesa, McManaman i Rula, a ni tada nije bilo hrvatskih igrača u finalu.

Još jedno dramatično finale gledali smo 1999. u režiji Manchestera i Bayerna. Igralo se na Nou Campu, a engleska se momčad uspjela vratiti u rijetko viđenom preokretu. Za Bayern je zabio Basler u šestoj minuti i taj je rezultat stajao sve do 90. Nijemci su već bili slavili naslov, no Ferguson je briljantno pogodio uvođenjem Sheringham i Solskjaera. Prvo je Englez pogodio u prvoj minuti nadoknade Pierluigija Colline, a dvije minute nakon toga je Norvežanin zabio za naslov prvaka i šok Nijemaca kojima nije bilo jasno što se dogodilo. Ni tada nije bilo Hrvata.

Bokšić igrao dva finala u Muenchenu, Boban dva finala zaredom

Davor Šuker dobio je jednu minutu u finalu na Amsterdam Areni 1998. Igrali su Real i Juventus, a susret je riješio Predrag Mijatović u 67. minuti. Šuker je u 89. zamijenio strijelca Mijatovića i osjetio kako je nastupiti u finalu Lige prvaka. I godinu prije toga smo imali Hrvata u finalu Lige prvaka. Bio je to Alen Bokšić koji sa svojim Juventusom u Muenchenu nije uspio svladati Borussiju iz Dortmunda. Riedle je zabio dva gol, Del Piero je u 64. minuti smanjio na 2:1, ali Ricken je sedam minuta kasnije zabio za iznenađujućih 3:1. Bokšić je igrao do 88. minute, umjesto njega je ušao Alessio Tacchinardi.

U finalu 1996. na Olimpicu su igrali Juventus i Ajax, bez hrvatskih igrača. Ravanelli je u 12. minuti doveo Torineze u vodstvo, izjednačio je Jari Litmanen u 41. Juventus je na kraju dobio na penale i uzeo jedini naslov otkad se igra Liga prvaka. No, zato smo 1995. imali Zvonimira Bobana u finalu. U Beču su igrali Ajax i Milan, a pobjednički gol Nizozemcima osigurao je Kluivert u 85. minuti. Boban je zamijenjen pred kraj utakmice.

Zvone Boban nastupio je u finalu i godinu prije kad je njegov Milan razmontirao Barcelonu u Ateni. Završilo je 4:0, Massaro je zabio dva, a Savičević i Desailly po jedan gol. Boban je odigrao cijelu utakmicu. Hrvatska je imala igrača u prvom finalu Lige prvaka u novom formatu. Bio je to Alen Bokšić koji je odigrao cijelo finale 1993. Njegov Marseille je u Muenchenu svladao Milan koji je tada vodio Fabio Capello.



Dario Šimić, Milan, 2007., Šimić nije bio ni u zapisniku

Igor Bišćan, Liverpool, 2005., Bišćan je cijelu utakmicu bio na klupi

Dario Šimić, Milan  2003., Šimić nije bio ni u zapisniku

Davor Šuker, Real, 1998., Šuker je igrao minutu, ušao u 89. umjesto Mijatovića

Zvonimir Boban, Milan, 1994., Boban je odigrao cijelu utakmicu

Alen Bokšić, Marseille, 1993., Bokšić je odigrao cijelu utakmicu




Igor Bišćan, Liverpool, 2005., Bišćan nije ulazio u igru

Dado Pršo, Monaco, 2004., Pršo je igrao 67 minuta, ušao u 23. umjesto Giulyja

Igor Tudor, Juventus, 2005., Tudor je igrao prve 42 minute, umjesto njega ušao Birindelli

Boris Živković, Bayer, 2002., Živković je igrao cijelu utakmicu

Barko Babić, Bayer, 2002., Babić je igrao minutu, ušao u 90. umjesto Lucija

Jurica Vranješ, Bayer 2002., Vranješ nije ulazio u igru

Alen Bokšić, Juventus, 1997., Bokšić je odigrao 88 minuta, umjesto njega je ušao Tacchinardi

Zvonimir Boban, Milan, 1995., Boban je igrao 86 minuta, umjesto njega je ušao Lentini