HAJDUK je upisao uvjerljivu pobjedu na Poljudu protiv Lokomotive. Rezultatski, 2:0 na domaćem terenu ne sugerira osobitu dominaciju, ali ono što je Hajduk prezentirao na terenu bilo je na višoj razini od onog što se moglo očekivati, pogotovo s obzirom na iscrpljujuće produžetke koje je momčad igrala četiri dana ranije u Poljskoj.
Nikica Jelavić, trener gostiju, rekao je nakon utakmice: "Hajduk je dominirao u svim segmentima. Njihova tehnička izvedba bila je jako dobra." I to je istina, Hajduk je bio dio dominantan u svakom smislu i svakom aspektu igre.
Hajduk je prvi put imao potpuno balansiranu momčad
Nije slučajno što je Hajduk takvu predstavu pružio u prvoj utakmici u kojoj je imao potpuno balansiran sastav. Dva stopera, od kojih ljevak igra lijevo, a dešnjak desno, zatim dva svestrana beka, dva prava krila, najbolji napadač momčadi u vrhu napada, a možda i najvažnije - balans u sredini.
Uz Adriona Pajazitija i Dalissona u funkcionalnoj momčadi prvi put je zaigrao Alberto Del Moral, koji joj je dao prijeko potrebnu obrambenu sigurnost. Hajduk se u fazi obrane brani u 4-2-3-1 formaciji, a Pajaziti kao jedna od dvije šestice dosta pati te mu je potreban fizički moćniji partner.
Pajazitiju je, isto tako, potreban igrač koji će mu omogućavati odlaske prema naprijed tako što će držati poziciju, koji će po izgubljenoj lopti postavljanjem i disciplinom usporiti protivničke napade i štititi prostor ispred stopera.
Del Moral, iako nije savršen igrač, nudi sve te stvari i omogućava ostatku veznog reda da bude slobodniji u demonstraciji napadačkih kvaliteta, a sve je to pokazao u solidnoj individualnoj utakmici protiv Lokomotive.
Kad se takve stvari spoje u kohezivnu cjelinu, jasno je zašto je Hajduk odigrao dobro i zašto uz prave poteze može nastaviti igrati ovako. Radi se o momčadi koja fizički raste svakom utakmicom i svakom prinovom, građena oko igrača koji znaju svoje uloge i čije se karakteristike uklapaju u ono što trener želi.
Nisu čudni onda vrhunski potezi koji rješavaju utakmicu. Šimun Hrgović zna da ima napadača koji će napraviti fantastičnu kretnju na drugu vratnicu, a njemu onda preostaje zavrnuti loptu lijevom nogom, što u repertoaru ima odavno. Niti je čudo što se potentnom Marinu Šotičeku otvaraju situacije u kojima driblingom i brzinom može rješavati situacije i stvarati višak.
Igračima je jednostavno lakše igrati. Odluke koje moraju donositi lakše su i prirodnije u skladu s onim što jesu kao igrači i navikama koje su stvorili. To bi, bar u teoriji, trebala biti osnova građenja svake momčadi, ali je u Hajduku prečesto zapostavljena zbog robovanja imenima i uklapanja neuklopljivog.
Graf sada mora dovršiti posao
Ostala su još dva dana do roka za prijavu igrača za Konferencijsku ligu, a Hajduk mora biti svjestan zašto je protiv Lokomotive dobro funkcionirao te na tome treba graditi dodatnu vrijednost. Robert Graf, sportski direktor Hajduka, mora kompletirati odličan posao koji je napravio u dosadašnjem tijeku prijelaznog roka.
Balans Del Morala i Pajazitija nešto je što se mora replicirati jasnim idejama o pozicijama. Khalil Fayad, koji bi uskoro trebao biti predstavljen kao novi igrač Hajduka, svojim se profilom uklapa u ulogu sličnu Pajazitijevoj.
Upravo je zato logično da Hajduku treba zamjena i za Del Morala jer trenutna alternativa ne postoji. On je, silom prilika, nezamjenjiv. Nije dobro oslanjati balans cijele ekipe na bilo kojeg igrača, a pogotovo na onoga koji je još relativna nepoznanica i tek hvata puni ritam.
Hajduk do kraja prijelaznog roka mora dovesti zadnjeg veznog igrača čija je uloga stajati ispred zadnje linije i razbijati protivničke napade dobrim pozicioniranjem i fizičkom dominacijom. Taj problem naglašava i odlazak najdominantnijeg veznjaka u zračnim duelima, Rokasa Pukštasa.
Hajduk radi najbolje s onim što ima
Daleko od toga da je Hajduk savršen jer ni ne može biti savršen u situaciji u kakvoj se klub dugoročno nalazi. Igrači, čak i u najboljim ulogama, imaju limit u odnosu na Dinamo, koji je glavni konkurent u prvenstvu, ili na neke europske protivnike protiv kojih se euforično upisuju bodovi. Ali radi najbolje s onim što ima, a to je sve što se od igrača i trenera može tražiti.
Dobar posao do kraja prijelaznog roka trebao bi Hajduku i Garciji omogućiti mir oko pitanja hoće li imati momčad koja ovakve predstave može pružati u kontinuitetu ili će se i dalje oslanjati na krpanja koja su klub unazađivala u mnogim situacijama prethodnih godina.