NAKON veličanstvene pobjede hrvatske rukometne reprezentacije protiv Španjolske u prvom kolu Eura u Njemačkoj, javnost je bila oduševljena. Nakon nekoliko sivih godina i niza neuspjeha na velikim natjecanjima, navijači su se ponadali da je Hrvatska opet dobila reprezentaciju koja se može vratiti tamo gdje je bila za vrijeme vladavine Ivana Balića.
No, nastavak turnira nije bio ni izbliza idealan. Remi s Austrijom, pobjeda protiv autsajdera Rumunjske uz ne baš uvjerljivu igru i porazi od Francuske i Mađarske doveli su Hrvatsku do toga da je ostala gotovo bez ikakvih izgleda za plasman među četiri najbolje momčadi Starog kontinenta.
Reprezentacija koju vodi Goran Perkovac treba u ponedjeljak pobijediti Island, u srijedu domaćina Njemačku i nadati se da će joj se puno toga poklopiti. Protiv Francuske igra u nekim periodima nije bila loša, ali katastrofalna igra s igračem više i nedopustiv broj tehničkih pogrešaka u napadu Hrvatsku su odveli u poraz.
Protiv Mađarske, u ključnoj utakmici, situacija je bila još gora, a i sam izbornik Perkovac je neposredno nakon poraza iskreno priznao da Hrvatska tu utakmicu ne bi pobijedila da se igralo dva dana.
Noć prije utakmice s Islandom dobili smo Perkovca, koji je saznao da su mu se, uz ozlijeđenog Ivana Martinovića i bolesnog Domagoja Duvnjaka, razboljeli Karačić, Srna, Maraš i Mamić. Ukratko, situacija nije najbolja, no Perkovac ne očajava.
Kako se osjećate dan nakon poraza od Mađarske? Kakva je situacija u reprezentaciji?
Vlada neki virus, imamo tri-četiri bolesna igrača. Imaju temperaturu, ali bit će to u redu.
Jeste li pametniji nakon prospavane noći?
Teško je biti pametan kad odigraš utakmicu bez potrebne energije. Nismo dali ni 50 posto od onoga što možemo i onda je teško biti pametan. Nakon analize vidimo da radimo previše grešaka, idemo u šuteve koji nisu stopostotni, naš zalet nije stopostotan, igra šest na pet nam nije stopostotna.
Onda sve to rezultira time da pravimo previše grešaka, a na ovakvom nivou se greške itekako skupo plaćaju. Ovo nisu prijateljske utakmice u kojima smiješ griješiti, na ovoj razini svi protivnici znaju gdje si najranjiviji i onda ispada da mi igramo, a protivnici kažnjavaju svaku našu banalnu grešku.
Protiv Francuske i Mađarske bio je očit problem s izgubljenim loptama i tehničkim greškama. Koliko je deprimirajuće kad odigrate nekoliko minuta sjajno, napravite seriju i onda, umjesto da preokrenete negativan rezultat, poklonite rivalu nekoliko lopti i izgubite utakmicu?
Meni nije depresivno, meni je to sasvim normalno jer ne možemo mi očekivati da nama Luka Klarica i Mateo Maraš na svom prvom svjetskom prvenstvu rješavaju takve utakmice. To su dečki koji prvi put ovdje igraju. Veron Načinović isto igra prvi put u karijeri ozbiljnu ulogu u reprezentaciji.
Zvonimir Srna je prvi put u životu nositelj igre, golmani su nam prvi put nositelji igre i sad bismo mi željeli da budu na nivou Nikole Karabatića ili Dike Mema i čudimo se kad izgubimo od njih. To nije ni nenormalno ni katastrofa. Sve je to normalno, to je sazrijevanje u kojem ti klinci mogu naučiti kako se takve situacije rješavaju i oni će to sigurno naučiti.
Možemo mi milijun puta to na treningu nešto pokazati i vježbati, ali kad dođe utakmica, kada je dvorana krcata, kada dođe pritisak, glava više ne radi kao na treningu i to je odmah drugačije. Ta se škola mora proći.
Protiv Španjolske je sve izgledalo savršeno. Je li nas ta utakmica na neki način sve zavarala kad su u pitanju objektivne mogućnosti hrvatske reprezentacije?
Nije nas ništa zavaralo. Ta se utakmica više nikad neće ponoviti. Ne samo nama, već nikome. Imati efikasnost od 93 posto je nemoguće. Čak nije ni efikasnost tu bitna. Ono kako smo mi trčali tada po terenu, kako smo se kretali, sve je bilo neusporedivo bolje.
Nemojmo zaboraviti da smo tada imali Martinovića, koji igra u izvrsnoj formi u Bundesligi, koji je tamo jedan od nositelja igre. Da smo tada imali Duvnjaka, da smo tu imali svježe igrače i da sad, kako turnir odmiče, sve je teže.
S Austrijancima smo odigrali korektnu, s Rumunjima solidnu, s Francuzima jako dobru utakmicu. U petoj smo totalno pali, ali pali smo na nivou energije, na nivou fizike, na nivou psihe, svega.
Došli smo u fazu kad je tim mladim igračima postalo malo teže. Nose se s tim situacijama već petu utakmicu. U pitanju su sve jaki protivnici i svaku utakmicu moraš dobiti. Za mene je to sve normalno i to je jedno od sazrijevanja tih mladih igrača. Radije ću izgubiti takvu utakmicu, a dobiti igrače za budućnost nego da utakmice pobjeđujemo, a nismo ništa dobili za budućnost.
Pred utakmicu s Francuskom ste rekli da ona nije ključna, da su bitne utakmice koje slijede iza toga. Pričate o umoru. Kiril Lazarov je u komentaru za Index napisao da se možda moglo protiv Francuske, posebice u trenucima kad su napravili razliku, odigrati mudrije i eventualno odmarati neke od važnijih igrača. Slažete li se?
Pa oni su se odvojili dva-tri puta, a mi smo ih svaki put stigli, i kod rezultata 27:26 imali smo dva napada s igračem više. Ne znam koji bi trener tada odmarao igrače i odlučio ne pokušati pobijediti. Što sam trebao, reći igračima da se odmaraju za Mađarsku jer ćemo ionako izgubiti od Francuske?
Pustite to, to su priče za malu djecu. U takve priče ne vjerujem. U svaku utakmicu ulazim s ciljem da ju pobijedim i da dam sve od sebe. Stalno ponavljam, najvažnije mi je da su momci s Francuskom odigrali sjajno i mi smo ih jedini dosad doveli do ruba poraza. Bio je to jasan pokazatelj da Hrvatska igra dobar rukomet, igra na nivou vrhunskih ekipa, samo nam fali malo iskustva. Fali nam igranja na najvišem nivou.
Ne zaboravite da Srna, Klarica i Glavaš nisu u prvoj postavi u Zagrebu. Tamo igraju periodično, po desetak minuta, a ovdje su nositelji igre. To je taj kapital koji imamo za budućnost i zato sam strahovito ponosan da uopće mogu igrati na ovakvoj razini.
Apostrofirali ste katastrofalnu igru s igračem više. Tijekom prijenosa protiv Mađarske Nikša Kaleb je rekao da mu nije jasno kako se takve akcije ne mogu uigrati ne samo na treninzima već i na minuti odmora, dok je Mirza Džomba u svom komentaru za Index napisao da je tu riječ o osnovama rukometa. Zašto tako loše Hrvatska igra s igračem više, u čemu je problem?
Problem je u glavi. Napravili smo nekoliko grešaka protiv Austrije, nekoliko protiv Rumunjske i glava zatim nije čista kao što je bila prije. Situacije šest na pet tim mladim igračima su opterećenje, skrati se malo ruka, ne mogu pronaći najbolje rješenje, suzi ti se vidokrug i vidiš samo jednu stvar, a ta stvar uglavnom nije ona najbolja.
Kad si čist u glavi, kad si svjež, onda vidiš četiri opcije, a kad nisi, vidiš samo jednu. To onda iskusan protivnik zna kazniti. Izvana je lako filozofirati i pametovati, no teren je nešto sasvim drugo. Umoran si, peta je utakmica, pritisak je golem, hoćeš pobijediti i na kraju se odlučiš na najlošije rješenje.
Meni je to prilično jasno, to je normalno i takve stvari se dešavaju. Naravno da mi je jasno i da vidim da moramo igrati bolje, ali neke se stvari ne mogu promijeniti preko noći. Tko kaže da se svaki napad šest na pet mora zabiti? Pa i ostale se ekipe muče, ni ostale reprezentacije ne zabijaju tako lako. Da je to toliko jednostavno, onda bi svaki igrač više automatski bio gol.
Protiv Mađarske nered u obrani je radio Bence Banhidi, pivot od 130 kilograma. Taj isti igrač je u dvije utakmice protiv Zagreba u Ligi prvaka bio prilično dobro čuvan, izmoren i limitiran na svega par golova. Je li se protiv njega mogla primijeniti obrana kakvu je Zagreb igrao?
Mislim da nije jer je isti taj Banhidi Srbiji zabio 10 golova, Islandu, Austriji... Svima će zabijati jer se njega ne može tek tako isključiti. Pa nije čovjek bez razloga jedan od najboljih pivota na svijetu. To je isto kao da kažete zašto je nemoguće bilo isključiti Balića i Karabatića kad su igrali najbolji rukomet.
To je nemoguće. Mogao si se ubiti da im naudiš, oni bi svejedno pronašli način da ti zabiju i da te pobijede. Nije Banhidi nama bio problem, problem su bili drugi igrači koji su nam zabijali, a nisu trebali. Bodo lupi u pod, prođe kroz sredinu i zabije, a mi ga ne fauliramo. Nije nas dobio Banhidi, to je zavaravanje.
Koliko bi drugačije bilo da se nije ozlijedio Martinović i da je Duvnjak zdrav?
Bilo bi drastično drugačije jer iskustvo i znanje koje ima Martinović se ne može nadomjestiti. Ivan je u posljednjih nekoliko kola Bundeslige bio najbolji igrač. Sad na njegovo mjesto mora uskočiti Luka Klarica, koji je drugi izbor u Zagrebu.
Oduševljen sam kako su Klarica i Maraš odigrali. Tko god razumije sport i rukomet, mora biti ponosan na te momke, a ne ih kritizirati i napadati zbog grešaka koje su napravili. Tih grešaka će biti još, ali oni će iz tih grešaka izaći jači i bolji i reprezentacija će iz toga profitirati.
Protiv Španjolske se vidjelo da ste prvi izbornik koji je odlučio Duvnjaka koristiti samo u fazi obrane. Kako je kapetan prihvatio vašu odluku?
Tek sad se vidi koliko bi, da nije ove bolesti, bila dobra ideja da Duvnjaka poštedimo i odmorimo ga za drugi krug. Sad bi bio maksimalno odmoran, a to se nikad u njegovoj karijeri nije dogodilo. Uvijek bi završnicu odigrao ''mrtav.'' On bi nama sad ne samo pomogao već bi bio nositelj igre.
Nažalost, sve je palo u vodu zbog bolesti. Volio bih vidjeti Francusku, koja ima nevjerojatan roster, da ostane bez Mema ili Karabatića, bi li letjeli po terenu. Ja mislim da ne bi. A nama se upravo to dogodilo. Da smo ostali bez dva najbolja igrača.
Nema Martinovića, Duvnjak je bolestan, pod virozom su još neki igrači. Ima li Hrvatska u tim okolnostima ikakve šanse protiv Islanda?
Mislim da neće sva četvorica nedostajati, ali da, pod temperaturom su. Činjenica je da smo oslabljeni. Očito je da nećemo biti na 100 posto što se tiče energije, ali nema kukanja. Moramo dati sve od sebe da dobijemo tu utakmicu. Premda su izgubili od Mađara, bolja su ekipa.
Po meni je Island u pet najboljih reprezentacija Europe. Moramo pokušati zaboraviti sve negativno i dati sve od sebe kako bismo odigrali najbolju utakmicu dosad na turniru pa probati izvući najviše što se može.
Koji je bio cilj reprezentacije pred odlazak na Euro? Biti među osam, biti peti, polufinale? Ili samo stvoriti ekipu za budućnost?
Nismo definirali neki određeni cilj, ali svatko tko ide na neki turnir želi se boriti za što bolji plasman. Biti u pet je osnovni cilj svake ekipe na ovom Euru. Ne samo Hrvatske, nego čak i Danci ili Šveđani ne bi smatrali to podbačajem. Svaka pozicija u prvih osam se može prihvatiti jer tada imaš neke benefite za svjetsko prvenstvo, za kvalifikacije za Igre.
Mi se nalazimo u procesu stvaranja reprezentacije za 2025. i svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj i to smo znali od početka ovog ciklusa. Zato je osnovna ideja bila isprofilirati mlade igrače i dati im šansu da na SP-u 2025. u Hrvatskoj budu u vrhunskoj formi, a ako bog da, da odemo i na Igre.
U ožujku će se igrati kvalifikacijski turnir za Igre u Parizu ovog ljeta. Hoće li se Martinović do tada oporaviti i koliko Duvnjak još planira igrati za reprezentaciju?
Duvnjak će sigurno biti u reprezentaciji bar do SP-a u Hrvatskoj, a što se tiče Martinovića, iskreno se nadam da će se što prije priključiti reprezentaciji, da će sanirati ozljedu jer s njim u sastavu bit ćemo drastično bolji.
U nekoj ludoj kombinaciji Hrvatska i dalje ima šanse proći u polufinale? Razmišljate li o tome?
Teorije me ne zanimaju, interesira me samo iduća utakmica. Želim pobijediti Island, pa onda neka ti koji se bave računicama samo i dalje računaju. Mi idemo od utakmice do utakmice. Pobijedimo li Island i Njemačku, odat ću dečkima priznanje za ono što su pokazali na ovom turniru i bit ću ponosan na njih.