MISLAV ORŠIĆ imao je sedam godina kada je sa šogorom počeo dolaziti na maksimirski sjever. S tribine je gledao Eduarda i Luku Modrića i divio se njihovoj igri. Dva desetljeća kasnije Oršić će u utakmici osmine finala Europskog prvenstva ući s klupe i napraviti preokret kojim će sačuvati Modrićevu generaciju viceprvaka svijeta od raspada. Igrač kojeg je izbornik Hrvatske Zlatko Dalić na Euru većinom držao na tribini, dobio je šansu u finišu utakmice sa Španjolskom. Hrvatska je gubila 3:1 do 85. minute, kada je Oršić zabio Španjolcima, da bi u drugoj minuti sudačke nadoknade asistirao Mariju Pašaliću za izjednačenje. Hrvatska nije pobijedila, ali je dobila Mislava Oršića. To je na kraju priznao i Zlatko Dalić, riječima da će on u budućnosti sigurno biti važan izbor u kadru reprezentacije.
Je li Dalić zakasnio? I zašto je na lijevom krilu, nakon zaraze Ivana Perišića, priliku opet dobio indisponirani Ante Rebić, a ne Oršić, iza kojeg je fenomenalna sezona, u kojoj je hat-trickom srušio Tottenham i Josea Mourinha?
Index je to pitanje postavio trenerima koji ga vodili u karijeri, a o putu Dinamovog veznjaka govorili su i ljudi koji su ga pronašli. Evo što su kazali.
I danas smo u vrlo korektnom odnosu, čestitao sam mu porukom nakon Tottenhama i podržavam ga u reprezentaciji. Mislav je pošten dečko i kvalitetan nogometaš koji je imao jako težak put da dođe do pozicije u kojoj je danas. Postigao je to radom i upornošću, nitko mu ništa nije poklonio već je krvavo radio za uspjeh. Odradili smo zajedno četiri polusezone i pripreme mu ponekad teško padaju. Treba mu vremena da ulovi formu, ali kad dosegne pravi nivo fizičke pripreme, on je u top formi tijekom cijele sezone .
Ono što je kod njega tipično jest činjenica da ne radi individualno s trenerima izvan kluba. U tri godine koliko sam bio njegov trener Oršić je dokazao da se pravilnim radom, profesionalizmom i zalaganjem na treningu može napredovati i postići uspjeh. Nema potrebe da igrači kriomice treniraju izvan kluba i vraćaju se ozlijeđeni, dok mi o tome ništa ne znamo. Kroz tri godine on nije imao ni najmanju ozljedu, pazi na sebe, normalno živi i baš uvijek daje svoj maksimum. On je u mojim očima uvijek bio primjer za druge igrače.
Živi mirnim, obiteljskim životom i to mu donosi stabilnost i mir te može biti u potpunosti fokusiran na posao. Supruga i djeca su mu velika podrška. Na svakom treningu daje maksimum, na svakoj utakmici on ne zna za predaju. To mu se vratilo u karijeri. Osim Luke Modrića, Hrvatska u posljednjih tri godine nema igrača koji kontinuirano drži takvu razinu forme. Svi osciliraju, ali Oršić stalno igra izvrsno, on ne pada.
Razumijem da na njegovoj poziciji imamo sjajnog Ivana Perišića. Možemo ga prebaciti na desnu stranu kako bi oslobodili prostor Mislavu, ali time bismo možda izgubili snagu koju imamo u Perišiću. Oršićeva pozicija u reprezentaciji je dobro popunjena, ali možda se za njega moglo pronaći barem mjesto na klupi, da bude rezerva. On je dvije utakmice na Euru proveo na tribini, ali nikome ne zamjera. Šuti i radim, zaista je sjajan tip.
U najplodnijim je godinama karijere i nije realno govoriti da vrijedi 50 milijuna eura, ali između 10 i 15 siguro vrijedi. To govore njegove brojke i nimalo ne sumnjam da je on igrač za velike europske klubove.
Kad je došao u Rijeku, nije bio u dobrom stanju, vraćao se nakon ozljede i nisam mu mogao garantirati minutažu. Otišao je u Koreju prilično mlad, to mnogi ne bi napravili. Prošao je krvav put da bi došao do vrhunske razine, Dinama i hrvatske reprezentacije. Što se mene tiče, mogu samo ponoviti ono što sam već ranije kazao: nek' sam ja pogriješio s Oršićem, bitno je da je uspio.
Teško mi je reći je li Oršić trebao ući ranije protiv Španjolske i ne bih želio pametovati Daliću da je trebao vaditi Rebića. Činjenica je da je Dalić pogodio sa svim izmjenama. Oršić, Budimir, Pašalić, pa i Brekalo, svi su donijeli novu energiju i njihovim ulaskom te promjenom formacije Hrvatska se strašno digla. Lako je sada biti general poslije bitke i govoriti da je Hrvatska tako trebala igrati od prve minute i da je Oršić trebao istrčati na teren umjesto Rebića. No ono što sam kasnije vidio od njega i Hrvatske, oduševilo me.
Tražio sam mlade talente, obilazio sam utakmice te sam u Kustošiji zapazio krhkog dječaka koji se igrom isticao od drugih. Gledao sam ga cijelu sezonu i zatražio sam sastanak s njegovim roditeljima. Pitao sam Mislava pred njima bi li želio igrati za Inter u Prvoj kadetskoj ligi za Inter. Dečko uopće nije razmišljao, samo me pitao kad je trening. Sjećam se kako je ulazio je u duele s fizički jačim dječacima i uopće mu nije bilo bitno igra li protiv Hajduka, Dinama, Šibenika ili Osijeka. Uvijek je davao maksimum i imao je samopouzdanja.
Vodio sam ga od njegove 17. do 19. godine. I dalje ga krase iste karakteristike, hitrina, brzina, nogometna pamet, dribling i sjajan šut, posebice unutarnjom stranom stopala. Mislav je oduvijek imao srce, volju i želju, ali u to vrijeme, kad je bio kod mene, bio je slabašan, nije mogao istrpjeti duele prve lige. Danas je u svemu napredovao i od srca mu čestitam, zaslužio je ovo. Pred njim je tek sad velika karijera.