RICARDO KAKA

Posljednji kralj prije dolaska Ronalda i Messija. Bio je simbol nezaboravnog Milana

Foto: Antonio Calanni/AP Photo/Guliver Image

ŠANSA u prvoj momčadi Sao Paula otvorila mu se zato što je bio rezerva u juniorima. Kao tinejdžer je imao posebnu ishranu da ubrza rast kostiju i mišića, laserski je skidao dioptriju i zamalo ostao nepokretan. Carlu Ancelottiju je ličio na Jehovina svjedoka, a ne na nogometaša. Onda je postao najbolji na svijetu.

Ricardo Izecson dos Santos Leite je ime po kojem bi ga možda rijetki prepoznali, ali po nadimku Kaka poznat je svima. Bivši igrač Milana i Real Madrida prije 14 godina prvi i jedini put dobio je Zlatnu loptu te postao tek osmi nogometaš koji je, pored nagrade za najboljeg igrača svijeta prema izboru France Footballa, osvajao Ligu prvaka i Svjetsko prvenstvo.

Posljednji kralj prije dominacije Ronalda i Messija

Nakon završetka karijere, koju je okončao u Orlando Cityju krajem 2017. godine, imao je ponudu Milana da radi kao direktor u klubu, ali do danas se još nije odlučio na posao u nogometu. Vrijeme je posvetio organiziranju humanitarnih utakmica i edukaciji pa je 2019. godine dobio diplomu FIFA/CIES izvršnog programa na fakultetu sportskog menadžmenta u Brazilu.

Posao u nogometu ne planira raditi ni u budućnosti. Još kao mladić posvetio se vjeri, što je mnogo puta pokazivao proslavama svojih golova i osvojenih titula, kada bi nosio majice s porukama zahvalnosti Isusu pa stoga i ne čudi što je nakon dobivene diplome na fakultetu izjavio da se za 20 godina vidi kao netko tko "po svijetu propovijeda evanđelje po sportu".

Svojom igrom, dugim korakom i lucidnim završnim pasom, Kaká je u periodu od 2003. do 2009. godine važio za jednog od najboljih igrača svijeta. Uspoređivali su ga sa Zicom, Michelom Platinijem i Johanom Cruyffom, predviđali mu dominaciju na najvećoj sceni i odlazak iz Milana za rekordan iznos. 

Veći dio očekivanja je ispunio. Imao je karijeru o kakvoj mnogi samo maštaju, ali u razgovorima o nezaboravnom Brazilcu uvijek će se ostavljati i prostor argumentima da je mogao još više. Vjerojatno bi i ostvario još veće uspjehe da ga nisu poremetile ozljede i ona noć u Madridu kada je Jose Mourinho na koljenima promatrao kako Kaka, Cristiano Ronaldo i Sergio Ramos promašuju penale i šalju Bayern u finale Lige prvaka protiv autsajdera Chelseaja, koji je čudesno osvojio trofej.

Nadimak po kojem je poznat u cijelom svijetu nadjenuo mu je mlađi brat Digao, koji nije znao lijepo izgovoriti ime Ricardo. Prvi sport koji je trenirao bio je tenis, ali je na nagovor učitelja tjelesnog obrazovanja obuo kopačke i krenuo graditi nogometni put.

Roditelji su ga odmalena usmjeravali k vjeri. Obitelj je bila čvrsto vezana uz Evangelističku crkvu, što se odrazilo na Kakin karakter. Vjerska uvjerenja posebno su ojačala nakon nesreće koju je pretrpio kao 18-godišnjak na bazenu. Slomio je vrat i njegov šesti pršljen na vrhu kičme bio je polomljen, a doktori su tvrdili da je imao puno sreće jer je mogao ostati paraliziran. Morao je dva mjeseca ležati u krevetu i moliti se za oporavak.

"Ne mislim da je to bila slučajnost. Mislim da je Bog sa svrhom poslao tu nesreću", kasnije je govorio.

Nije to bio jedini dio njegovog života iz kojeg je izvlačio velike pouke. Budući da je bio omalen rastom u odnosu na vršnjake, preporučivali su mu posebnu ishranu obogaćenu karbohidratima i kreatinima kako bi se ubrzao razvoj njegovih kostiju i mišića. Paralelno sa svim tim nedaćama, imao je problema i s vidom pa je zbog kratkovidnosti morao nositi leće. Taj problem kasnije je riješio laserskom operacijom.

Imao je probleme s razvojem, skidao je dioptriju i bio rezerva juniora, a onda je preko noći postao zvijezda

Veliku borbu vodio je i na terenu. Iako je još kao 15-godišnjak potpisao profesionalni ugovor s prvom momčadi, on je u juniorskom pogonu bio rezerva. No, i tada je pronalazio dodatni motiv za radom.

"Treneri koji me nisu koristili naučili su me istrajnosti, strpljivosti i borbi za ono što želim. Oni koji su me koristili naučili su me o taktici i tehnici", kazao je jednom prilikom za FourFourTwo još jednom pokazujući da je u svemu tražio šansu za novim korisnim iskustvom, a nikako za traženjem izgovora.

Nagrada za istrajnost stigla je iznenada i slučajno. U veljači 2001. godine trener prve momčadi Sao Paula Vadão tražio je od trenera juniora da mu pošalje jednog igrača u roster za nastupe na turniru Rio-Sao Paulo, u kojem igraju klubovi iz Rio de Janeira i Sao Paula.

Budući da su i juniori u isto vrijeme igrali kup, Vadão nije želio narušavati bazu juniorske momčadi pa se dogovorio da uzme nekog igrača s klupe. Tako je Kaka dobio šansu u prvoj momčadi.

Malo više od mjesec dana kasnije naplatio je svoj rad i trud. U finalu turnira dobio je šansu s klupe protiv Botafoga i pred više od 70.000 gledatelja na stadionu Morumbi s nepunih 19 godina na leđima postigao dva gola za preokret i pobjedu (2:1) svog tima. Brazil je imao novu zvijezdu.

Odlične izvedbe u dresu Sao Paula donijele su mu mjesto u timu Brazila na Svjetskom prvenstvu 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji gdje je nastupio samo u meču protiv Kostarike, ali nije imao za čim žaliti jer je bio dio momčadi koja se okitila titulom svjetskog prvaka.

Odlazak u Europu bio je neizbježan. Godinu dana nakon titule na Svjetskom prvenstvu, Milan ga je kao 21-godišnjaka doveo za 8.5 milijuna eura. Iako je stigao s reputacijom velikog potencijala, tadašnji trener Milana Carlo Ancelotti nije imao pojma o njemu. Na konferencijama za medije Ancelotti je o Kaki pričao uglavnom samo ono što je čuo od drugih, ali na svoj način kako nitko ne bi shvatio da nije upućen u situaciju. 

Njegove predstave nije vidio ni na TV-u ni na internetu. Čak ga je usporedio i s Toninhom Cerezom i debelo promašio usporedbu jer je Cerez bio poznat kao neumorni trkač koji je igrao na poziciji zadnjeg veznog. Kaka je bio umjetnik kojeg je tek trebao upoznati.

"Tako je obično na konferencijama za medije. Vi ispaljujete besmislice, a ostali mudro klimaju glavom. Čak i oni koji rade s vama", opisao je Ancelotti u svojoj knjizi izjave koje je davao o Kaki.

Slušao je Ancelotti ismijavanja Luciana Moggija, bivšeg direktora Juventusa. Čak su ga ta ismijavanja navela na sumnje, a Ancelotti, poznat kao vrlo opušten, druželjubiv i izrazito duhovit trener, na svoj je način opisivao svoje impresije o Kaki.

"Sigurno sam čuo nešto o mladom čovjeku iz Brazila, da je vrlo talentirano dijete, ali nisam znao ništa više od toga. Ricardo Izecson do Santos Leite, to ime, da sam morao pogađati, više me podsjećalo na mladog propovjednika", napisao je Ancelotti u knjizi.

Ancelotti nije imao pojma tko dolazi. Kasnije je zahvaljivao Gospodaru

Kad je slavni trener po dolasku na aerodrom vidio Kaku, izgledao mu je kao štreber, Jehovin svjedok i pitao se hoće li ga zaštitari na trening-centru Milanella pitati za vozačku dozvolu... I tako je bilo sve do prvog treninga.

"Kad je izašao na teren, čuo sam rajski zbor i zvukove trubača. On je bio genij poslan iz raja, zaista poslan iz raja. Tako da, ako mogu, hvala ti, Gospodaru. Hvala ti", opisao je Ancelotti.

Od smiješnih opisa s aerodroma, Kaka je u Ancelottijevim očima tako brzo postao - Marsovac. Kasnije je tvrdio da je Brazilac najinteligentniji igrač kojeg je trenirao, a po kvaliteti drugi najbolji iza Zinedinea Zidanea.

Kaká je preokrenuo Milan, ekipu koja je već po njegovom dolasku bila aktualni prvak Europe. Igrao je na poziciji prednjeg veznog s Clarenceom Seedorfom i ispred Gennara Gattusa, Andree Pirla i Massima Ambrosinija u poznatom Ancelottijevom božićnom drvcetu, odnosno formaciji 4-3-2-1, ili u sustavu 4-1-2-1-2 gdje je Kaká igrao iza dva napadača.

U ekipi sjajnih majstora u sredini terena, gdje je Milan imao i razbijače i neumorne znalce, kao i umjetnike poput Pirla, s obranom koju su, među ostalim, predvodili Cafu, Alessandro Nesta, Paolo Maldini i Jaap Stam te s napadačima poput Andrija Ševčenka, Pippa Inzaghija i Hernana Crespa, Kaká je bio igrač s najviše slobode u igri.

Sjajni Brazilac je izgledao kao perfektan produkt, bez mane. Brzina i dribling su mu omogućavali izlazak na krilne pozicije. Stabilnost na lopti, snalažljivost, brze reakcije i fantastičan pas dopuštali su mu spuštanje po loptu, a šut i odlična realizacija otvarali mogućnost da sam završava akcije. 

Kaká je ulogu najboljeg na svijetu preuzeo od Ronaldinha i bilo je samo pitanje gdje mu je kraj, a njegovu dominaciju na tronu prekinuli su Cristiano Ronaldo, Leo Messi i – ozljede.

Nakon što je s Milanom osvojio Serie A (2004.), talijanski Superkup (2004.), Ligu prvaka (2007.), europski Superkup (2007.) i Svjetsko klupsko prvenstvo (2007.), pri čemu je od 2004. do 2007. godine stalno igrao polufinala i finala Lige prvaka te sve okrunio Zlatnom loptom 2007. godine, u Milanu je nastupila sasvim prirodna, ali i bolna smjena generacija, a zov arapskih dolara iz Manchester Cityja i novog projekta Real Madrida bio je sve jači.

Real pamti po bolnom penalu i ozljedama, ali ionako spada među najbolje svih vremena

Bilo je pitanje vremena kada će Kaká otići, a to se desilo na ljeto 2009. godine kada je za 67 milijuna eura stigao na Santiago Bernabeu s Cristianom Ronaldom, Karimom Benzemom i Xabijem Alonsom. Iako je samo nebo bilo granica za družinu koju je okupio Florentino Perez, Realu nije bilo lako zaustaviti pakleni tim koji je imala Barcelona.

Dolazak Josea Mourinha i ozljede s vremenom su Kaku premjestile na klupu, dok su ispred njega igrali Mesut Özil i Angel Di Maria. Ipak, i uz takve probleme Kaká je uspio ostaviti trag u Realu s kojim je 2011. godine osvojio Kup kralja, a onda i La Ligu i španjolski Superkup godinu dana kasnije. Ostat će veliki žal zbog promašenog penala u seriji protiv Bayerna iz Münchena u polufinalu Lige prvaka kada su osim njega promašili još Ronaldo i Sergio Ramos. 

Bayern je kasnije izgubio od Chelseaja na penale u finalu. Tadašnja ekipa londonskog kluba bila je autsajder i protiv Bayerna, a vjerojatno bi imala još manje šansi protiv Reala, što govori da je Kaka bio jako blizu da sa španjolskim gigantom usprkos manjoj minutaži ipak osvoji skoro sve što se osvojiti moglo.

Uslijedio je povratak u Milan u rujnu 2013. godine, a onda i odlazak u Orlando City naredne godine. Bilo je jasno da od ozbiljnog nogometa u Kakinoj karijeri više neće biti ništa. Kratko je igrao i za svoj Sao Paulo tijekom 2014. godine kao posuđeni igrač Orlanda, u kojem je u listopadu 2017. godine okončao karijeru.

Ostao je tako jedini igrač u povijesti nogometa koji je uz Zinedinea Zidanea, Ronaldinha, Rivalda, Paola Rossija, Franza Beckenbauera, Gerda Mullera i Bobbyja Charltona osvojio Ligu prvaka, Svjetsko prvenstvo i Zlatnu loptu. Kaka se pamti i kao posljednji kralj koji je osvojio Zlatnu loptu prije nego što su se za nju počeli otimati Cristiano Ronaldo i Leo Messi.

Ove dvije činjenice dovoljno govore kakav je trag ostavio i da zasluženo spada u skupinu najboljih igrača svih vremena.

Pročitajte više