INTER je razbio Milan 3:0 u jednom od najvećih gradskih derbija svijeta. Momčad Stefana Piolija napravit će sve da što prije zaboravi ovu utakmicu koja ih je otrijeznila u razmišljanju o utrci za naslov prvaka.
Njihov najveći rival nije odigrao spektakularnu utakmicu, ali je odigrao točno onako kako se osvajaju prvenstva. Ivan Perišić u Interu izgleda sve bolje, a zvijer poput Lukakua nema nijedna druga momčad u ligi.
Šampionski Inter
Kada bismo u obzir uzeli samo najosnovnije statističke pokazatelje, dojam bi bio da je Inter dobio puno više nego što je zaslužio. Milan je imao 59 posto posjeda lopte, jedan udarac manje (15) i dva udarca više u okvir (8). Kada malo proširimo te brojke, dobijemo jasniju sliku o događajima na terenu - Inter je imao čak šest velikih šansi, a Milan niti jednu. Imali su i tri udarca više od Milana unutar kaznenog prostora (12-9).
Te brojke potvrđuju dojam; Inter je u svakoj fazi igre točno zna što želi, njegovi igrači imaju jasnu podjelu uloga i tvrdoglavo se držali plana igre. Prepustili su Milanu loptu, vrebali na grešku u posjedu pa brzim loptama tražili Lukakua i Martineza u dubini terena, a brzo su im se priključivali Perišić i Barella. Drugi gol na utakmicu za koji je asistirao Perišić, Interovo krilo i bek, u jednoj akciji ispričao je priču ove utakmice. Inter koji vodi Antonio Conte je momčadi koja zna što želi i vidi gdje je suparnik najranjiviji. Nakon gotovo svake izgubljene lopte Milan je bio u opasnosti u kontranapadu. Razlog nije samo brzina Lukakua i Martineza protiv obrane na širokom prostoru, nego i grozno pozicioniranje Milana u fazi napada. Zadnja linija je u odnosu na napadače bila udaljena 50 metara. Većinu odbijenih lopti u toj zoni pokupio je Inter, a Kessie i Tonali su imali nemoguću misiju da sami kontroliraju gotovo polovicu terena.
Činjenica da je Inter razbio velikog rivala i jednog od najvećih konkurenata u borbi za naslov, iako je većinu utakmice odradio u trećoj brzini, za Contea znači puno više od tri boda. U ludoj sezoni u kojoj sve momčadi prolaze krize i osciliraju u igri, pobjede u velikim utakmicama u kojima ekipa ima još rezerve dodatno dobivaju na vrijednosti. Ta fraza se često otrcano i pogrešno koristi, ali Inter je protiv Milana odigrao šampionski.
Dvije ključne stvari oko Perišića
Ivan Perišić odigrao je odličnih 80 minuta. Ponovno je zaigrao na poziciji lijevog bočnog u 3-5-2 sustavu i stalnim dolaskom naprijed stvarao je višak u zadnjoj fazi napada. Za Zlatka Dalića i hrvatske navijače postoje dvije sjajne vijesti vezane uz njega.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Prva je ona da je konačno uhvatio kontinuitet. Započeo je četvrtu prvenstvenu utakmicu u nizu, a to mu je zadnji put pošlo za rukom u desetom mjesecu i ni u jednoj od tih utakmica nije bio ocijenjen ispod timskog prosjeka prema SofaScoreu. Još je bitnija vijest, posebno zbog Perišićeve suradnje s Antoniom Conteom, da sve bolje i agresivnije igra fazu obrane. Trener Intera od svojih bekova traži doprinos u oba smjera, a Perišić se odgovorno povlači u obrambenu petorku i na vrijeme izlazi u pritisak na suparnika koji nema loptu pod kontrolom.
Još dok je bio u Dortmundu igra u obrani mu je bila glavna mana zbog koje ga je Klopp sve rjeđe koristio. Dolaskom tvrdoglavog i teškog Contea činilo se kako su dani u Milanu za Perišića odbrojani, ali sada se čini da igra zreliji nogomet nego ikad u životu. Iako u napadu više ne može stvarati razliku kao prije pet godina, trend je i više nego ohrabrujući. Prošle godine otišao je u Bayern s cijenom oko vrata, a danas igra kao standardni prvotimac i igrač kakve Conte obožava. "Perišić lani nije bio predan kao sada. Promijenio se i danas je odigrao iznimno dobro u svim aspektima igre. On ima nevjerojatan potencijal, nekad mislim da bi trebao više vjerovati u sebe", poručio je Conte nakon utakmice.
Iako je titulu igrača utakmice s dva presudna gola odnio Lautaro Martinez, milanski derbi pokazao je da nitko osim Intera u ligi nema igrača poput Lukakua. Belgijska zvijer razgrće obrane, razbija suparničke linije brzinom i snagom i u sjajnoj je formi pred golom. Lukaku danas Interu znači možda i više nego što Ronaldo znači Juventusu i to govori kakav nogomet igra.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Milanova priča o Ibri i mladosti zvučala je predobro
Milan je posljednji naslov osvojio prije točno deset sezona. Samo je u sezoni 2011./12. bio u aktivnoj utrci za naslov do kraja prvenstva. Rebuilding kluba na svim razinama ostavio je traga na prvu momčad koja je godinama lutala po pitanju sportske politike, odabira trenera i transfera. Prije dva kola držali su čelnu poziciju u ligi, a priča je bila gotovo filmska. U mladu momčad punu potencijala vratio se 39-godišnji Ibrahimović i odmah napravio šou. Izgledalo je da će vratiti titulu u veliki klub nakon desetljeća čekanja i potvrditi status jednog od najvećih igrača u povijesti.
Nakon derbija s Interom, čini se da je ta priča bila ipak predobra da bi bila istinita. Oscilacije u formi, poput one koju Milan trenutno prolazi, nisu nimalo čudne za ekipu s toliko mladih igrača. Poraz u derbiju, iako 0:3 protiv velikog rivala uvijek ružno zvuči i boli, s tog aspekta nije tragičan. Ono što je poraznije je dojam koji je utakmica ostavila, a on je da Milan nije spreman otići do kraja.
Jedini plan u igri bilo je guranje lopte na Ibrahimovića koji je bio okružen s dva braniča i nada da će se u fliperu lopta odbiti do njihovog igrača u šesnaestercu. Iako su napadali s puno igrača nisu stvorili nijednu čistu šansu, osim jedne nakon odbijanca. S druge strane, visjeli su svaki put kada bi izgubili posjed i u svakoj fazi igre su bili manje organizirani od suparnika. Činjenica da su nakon 23 kola i dalje u aktivnoj borbi za naslov je premašila sva očekivanja, ali djeluje kao da im je to maksimum. Za više od toga trebat će i pojačanja i više Piolijevih rješenja u igri. Ako je Inter u derbiju izgledao kao šampion, onda je Milan od toga bio najdalje što može biti.