Intervju: Andrija Prlainović

Prlainović za Index o okršaju Hrvatske i Srbije. Jedno pitanje nije htio odgovoriti

Foto: Guliver

HRVATSKA i Srbija će u subotu od 8:30 po našem vremenu igrati utakmicu četvrtog kola grupne faze olimpijskog turnira u Tokiju.

Hrvatska i Srbija i dalje su favoriti za medalju, no ni izbliza više nisu toliko dominantni kao prije nekoliko godina. Obje reprezentacija u susret ulaze s jednim porazom. Srbija je izgubila od Španjolske, a Australija je šokirala Hrvatsku.

Zbog čega je došlo do pada vaterpolskih velesila i koji su razlozi nikad veće izjednačenosti u svjetskom vaterpolu pričali smo s jednim od najvećih vaterpolista svih vremena Andrijom Prlainovićem.

Prlainović je dio generacije koja je u jednom trenutku kao jedina u povijesti držala sva tri velika zlata, a nakon Tokija će se oprostiti od reprezentacije kao i dobar dio zlatne srpske generacije. Prlainović je rado pristao na razgovor i najavio subotnji vaterpolski klasik.

Hrvatska i Srbija u ovaj susret ulaze s jednim porazom. Kakvu utakmicu očekujete i slažete li se s mišljenjem mnogih da su obje reprezentacije u padu te da više ni izbliza nisu favoriti kao prije par godina?

Turnir je tek počeo. Na kraju će se zbrajati računi. Hrvatska i Srbija ima velike šanse proći dalje, premda je točno da obje reprezentacije igraju promjenjivo. Turnir je strašno jak i izuzetno zanimljiv. U našoj grupi Australija igra jako dobro, na koncu, Hrvatska to najbolje zna, a u onoj tamo skupini Amerika je pokazala odličan vaterpolo i ovaj turnir je dokaz da se vrhunski vaterpolo ne igra samo u Europi. Ne bih rekao da je glavna priča turnira rivalitet Hrvatske i Srbije. Konkurencija je zaista jaka. Srbija je olimpijski prvak, Italija svjetski, Mađari su europski, a Hrvatska, Grčka, Španjolska, to su sve top reprezentacije. Možda su nama i Hrvatskoj neki igrači prošli svoj vrhunac, a drugi su napredovali, ali ponavljam, rano je za neku konkretnu analizu. Vidjet ćemo kako će sve ovo završiti.

Kako komentirate pad Hrvatske nakon odlaska Sandra Sukna? Je li u pitanju logičan pad nakon moćne generacije ili je problem u kombinaciji lošeg rada s promjenama pravila?

Na ovo pitanje radije ne bih dao odgovor. Pokušajte me shvatiti. Problemi Hrvatske su problemi Hrvatske, neka tako i ostane, a mene zanima samo Srbija.

Nakon Tokija oprašta se pola reprezentacije Srbije. Vi, Filipović, oba Mitrovića, Pijetlović, Aleksić, možda i Ćuk. Može li se povući paralela s 2008. kada se također nakon Olimpijskih igara u Pekingu povukla gotovo čitava zlatna generacija -  Šefik, Šapić, Vujasinović, Savić, Ćirić, Ikodinović…

Smjena generacije nas čeka i to je normalno nakon tri olimpijska ciklusa. Povlačiti paralelu s generacijom koja je otišla nakon Pekinga se može, ali okolnosti su drugačije. Drugačija su vremena, vaterpolo se promijenio. Dojma sam da je Srbija tada imala više vrhunskih mladih igrača koji su mogli na adekvatan način zamijeniti one koji su otišli nego što je to slučaj u ovom trenutku. Međutim, vjerujem u struku i talent koje imamo i siguran sam da će Srbija i na Igrama u Parizu biti jedan od glavnih favorita za medalju. 

Španjolska vas je dobila na otvaranju turnira, a u posljednje vrijeme nekoliko su puta pobijedili Hrvatsku na velikim natjecanjima. Je li njihov najveći adut činjenica da skoro cijela ekipa igra u istom klubu ili je u pitanju klasa fantastičnih klinaca Sanahuje i Granadosa? 

Španjolskoj odgovara i kriterij suđenja i promjena pravila u vaterpolu, kao da su ih pravili samo za sebe. Igraju dobro, pragmatično, koriste sva raspoloživa sredstva kako bi stigli do rezultata. Suđenje im ide na ruku, prema njima se suci ponašaju totalno drugačije nego prema drugim ekipama. Do 2018. u svjetskom vaterpolu su na snazi bila pravila koja su više odgovarala nama, balkanskim ekipama i Mađarima, u posljednje tri godine neke stvari su se promijenile i to je Španjolska najviše iskoristila. No unatoč tome riječ je o fantastičnoj ekipi i ne treba čuditi njihovi rezultati.

Godinama nismo imali ovako zanimljiv turnir na kojem svatko svakoga može dobiti i na kojem šest, sedam ekipa mogu do medalja. Je li razlog ove izjednačenosti pad Hrvatske i Srbije koje su jako duge dominirale ili su ostale reprezentacije napredovale?

Ne znam, ne bih rekao da se puno toga promijenilo u vrhu svjetskog vaterpola. Sjetimo se Rija. Niti smo mi niti su Hrvati lagano došli do finala. Na tom je turniru bilo zaista svega. Srpski i hrvatski mediji znali su pisati kako su te dvije ekipe dugo dominirale, ali nije to baš bilo tako. Trebalo je puno sreće za proći čak i skupinu. Sjećam se da je bilo jako teško i da smo mi na jedvite jade prošli grupu. Možda je razlika jedino u tome što su Amerika i Australija napredovale, ostalo je ostalo više manje sve isto. Bit će ovo fantastičan turnir i jedva čekam vidjeti kako će se sve rasplesti.

Pročitajte više