NA PRVI pogled tablica Championshipa izgleda uobičajeno.
Vrlo jaki Bilićev WBA uvjerljivo je prvi i teško će do kraja ostati bez Premiershipa, a drugi je Leeds United koji već treću sezonu pokušava uhvatiti plasman u prvu ligu. Bielsina momčad opet igra odličan nogomet, a njezini navijači opet samo čekaju kad će sve otići k vragu i njihovi ljubimci završiti u paklu Championshipa i opet ostati bez ulaska u elitu.
No na drugi pogled stvari su ipak dosta čudne. Derby County je prošle sezone u nevjerojatnom raspletu ostao bez Premiershipa, a sada je tek na 18. mjestu, Stoke City će se grčevito boriti za opstanak, a treće mjesto drži - Brentford.
Kvartovski klub iz Londona koji je zadnji put u prvoj ligi bio kad je kralj bio George VI., a Elizabeta II. klinka od 13 godina, trenutačno uz Leeds i WBA igra najuvjerljiviji nogomet. Ima realne šanse dočepati se doigravanja, a u slučaju (očekivanog) raspada Leedsa možda čak i drugo mjesto i izravnu plasman u Premiership.
Odličan niz momčadi koju vodi Thomas Frank počeo je krajem studenoga demoliranjem Lutona 7:0. Brentford je nakon te utakmice izrazito nesretno izgubio na Hillsboroughu od Sheffield Wednesdaya 2:1 i onda dobio tri od zadnje četiri utakmice. Dobio bi u tu četvrtu protiv WBA-a da njegovi napadači nisu promašili čuda u drugom poluvremenu i Bilić se izvukao s 1:1.
Brentford ima drugu najbolju obranu lige i odličnog mladog napadača Ollieja Watkinsa koji je u 21 utakmici zabio 15 golova i trenutačno je treći strijelac lige iza Mitrovića (Fulham) i Bowena (Hull City).
Zašto pišemo o Brentfordu? Zato što to nije sasvim normalan i uobičajen nogometni klub koji je na uobičajen i normalan način došao do pozicije da se bori za Premiership. U Brentfordu nije bilo sustavnog razvoja mladih igrača i dugoročnog ulaganja u budućnost, nego je za sve kriv tip kakvog u nogometu nitko nije želio i kojemu su samo čekali krivi korak kako bi ga moglo kritizirati. Njegov način rada nikome nije bio jasan, ali kritičara je sve manje jer je Brentford sve bolji.
Životarili između druge i četvrte lige
Krajem prošlog desetljeća Brentford je bio tipični engleski “jo-jo” klub koji je živio između druge i četvrte lige bez prevelike perspektive. Godinama se klub borio s financijskim problemima koji su se nagomilali zbog katastrofalnog vođenja kluba. Svaki igrač koji je nešto vrijedio klub je prodavao, često usred sezone, a momčadi su slagane s minimalnim budžetom, što je bilo osuđeno na propast. U sezoni 2004./2005. ekipa je složena doslovno za nekoliko desetaka tisuća funti, a dres su na sebe navukli poluamateri, slobodni igrači i oni koje su drugi klubovi otpisali.
Za razliku od Brentforda, izvjesni Matthew Benham je u to isto vrijeme polako gradio svoje carstvo. Diplomirani fizičar na sveučilištu u Oxfordu zaključio je da se od fizike neće obogatiti u životu pa se okrenuo - klađenju. Budući da mu je matematika išla, Benham je razvio vlastiti model klađenja koji do danas nikome nije otkrio i počeo je zarađivati golemi novac. Koliko je točno zaradio nikad nije otkrio, ali dovoljno da se 2004. godine prestao kladiti i odlučio je da će svoj “talent” iskoristiti na drukčiji način. Osnovao je tvrtku Smartodds koja kladiteljima koji plate njezin servis nudi potpuno drukčiju analitiku za sportsko klađenje koja bi im trebala pomoći da budu uspješniji.
I dok se Benham počeo ozbiljno bogatiti, njegov omiljeni klub iz djetinjstva došao je na rub bankrota. Novca više nije bilo ni za toaletni papir i Brentford bi vjerojatno bio ugašen da Benham nije pomogao udruzi navijača s nekoliko stotina tisuća funti da kupe većinski dio kluba i tako ga počnu kontrolirati. Lijepa priča počela je nizom od sedam utakmica bez poraza u sezoni 2006./2007., ali onda je Brentford udarila realnost. Skrpana momčad nije imala šanse i sezonu u League One (treća liga) završila je na zadnjem mjestu. Dugovi su se nagomilali i definitivno bi ugasili klub da opet nije bilo navijača Benhama koji je uskočio s tri milijuna funti i sanirao klupski minus.
Sezonu 2007./2008. Brentford je završio na 14. mjestu, da bi sljedeće sezone osigurao povratak u treću ligu. Benham je sad već postao pravi milijunaš i nije želio dopustiti da njegov klub eventualno ponovno uđe u probleme pa se dogovorio s udrugom navijača Bees United da će sljedećih pet godina, uoči svake sezone, klubu uplatiti milijun funti. To je financijski stabiliziralo klub, a Benham je polako otkupljivao udjele u vlasništvu kluba i do ljeta 2012. godine postao je 96-postotni vlasnik Brentforda.
Dječačka ljubav sad je postala ozbiljan posao. Kako bi klub postao što uspješniji za što manje novca, Benham je postao jedan od prvih u svijetu nogometa koji je u posao počeo primjenjivati sportsku analitiku. Igrače nije dovodio na temelju osnove statistike broja utakmica i broja golova ili nekih drugih parametara, već je počeo analizirati iz koliko šansi su zabili određeni broj golova, kako momčad igra u vrijeme dok su igrači na terenu i koliko udaraca na gol im treba za jedan gol. Sve ono što je danas normalno u analizama svih nogometnih klubova na svijetu.
“Nemamo novca da se natječemo s jačim klubovima. No možemo biti pametniji od njih”, rekao je Benham u jednom od rijetkih istupa u javnosti i okrenuo klub u drugom smjeru.
Golemi profiti na prodaji igrača
Za sezonu 2012./2013. svojom analitikom složio je momčad za nula funti i Brentford je pod vodstvom Uwea Röslera potpuno neočekivano došao na prag Championshipa. U zadnjem kolu trebao im je bod u gostima kod Doncastera. Izgubili su 1:0 nakon što su u završnici promašili penal, a u finalu doigravanja izbacio ih je Luton s 2:1. Sljedeće sezone pokupio je još par slobodnih igrača na tržištu, a platio je samo Willa Grigga 385.000 funti i Brentford je prvih 19 kola bio bez poraza. Usred sjajne sezone Rösler je prihvatio poziv Wigana i napustio Brentford, a na klupu je sjeo sportski direktor i bivši trener Mark Warburton i odveo momčad do drugog mjesta i izravnog plasmana u Championship.
Kritičari su došli na svoje kad je Benham potpuno neočekivano u ljeto 2014. godine napravio remont momčadi. Odličnog veznjaka Adama Forshawa prodao je Leedsu za 3,8 milijuna eura i na njemu zaradio 3,8 milijuna eura, a potpuno šokantan bio je otkaz treneru Warburtonu. Čovjek je napravio najveći rezultat kluba od Drugog svjetskog rata, ali Benham nije imao milosti.
“Istina, osvojili smo drugo mjesto. No to je bilo potpuno nerealno. Pogledate li analitiku i zadubite li se u naše brojke ove sezone, shvatit ćete da je previše toga bio plod čistog slučaja i da su neke nasumične stvari odredile poredak na tablici. Kao što smo bili drugi, mogli smo biti, recimo, jedanaesti. Zabijali smo previše golova u odnosu na broj udaraca na gol i broj šansi koje smo stvorili, a puno igrača imalo je potpuno nerealne brojke”, obrazložio je svoju odluku Benham.
Njegov skauting i način dovođenja igrača kroz čistu analitiku isplatio se tog ljeta. Za 12,5 milijuna eura prodao je Andrea Graya, za pet Mosesa Odubaja, za četiri budućeg engleskog reprezentativca Jamesa Tarkowskog, za dva Stuarta Dallasa, a Willa Grigga za 1,42 milijuna eura. Ukupno je na transferima tog ljeta zaradio 25, a gore navedene igrače platio je ukupno nešto manje od tri milijuna eura. Čisti profit od 22 milijuna omogućio je Brentfordu da za sljedeću sezonu investira deset milijuna eura u pojačanja.
Paralelno s Brentfordom, Benham je dalje razvijao svoj biznis pa je postao većinski vlasnik kladioničarske burze Matchbook koja mu je počela donositi još veću zaradu. Dio je investirao u danski Midtjylland koji je kupio 2014. godine i u prvoj sezoni ga odveo do prvog naslova prvaka u povijesti. Nije Benham bezveze kupio Midtjylland. Taj klub trebao mu je kao potencijalni inkubator igrača za Brentford koji će mu dugoročno donijeti puno više novca.
I dok bi neki drugi vlasnici željeli stvoriti dobru omladinsku školu koja bi povremeno izbacila nekog igrača za prvu momčad, Benham je napravio radikalan potez. Ne samo da u nju nije ništa uložio, nego je potpuno ukinuo akademiju. Napravio je “B” momčad koja se natječe u nižim engleskim ligama i koja služi kao “akademija” za besplatne igrače koji dolaze u Brentford kako bi stekli iskustvo.
Priznao pogrešku
Za trenera u sezoni 2015./2016. postavio je Nizozemca Marinusa Dijkhuizena koji se pokazao kao potpuni promašaj i dobio je otkaz nakon samo devet kola. Za razliku od brojnih drugih šefova nogometnih klubova, Benham je priznao svoju pogrešku.
“Bila je to kriva procjena koja mi se znala dogoditi i dok sam se kladio. Sve smo dobro analizirali, dobili smo puno referenci na njegov rad, ali i jednu jako lošu koju sam ja osobno potpuno ignorirao. To je bila velika pogreška koje me u kladiteljskim danima znala jako puno koštati”, rekao je Benham.
Brentford se mučio u prvenstvu na 20. mjestu, ali je njegov drugi klub Midtjylland odlično gurao. Dobili su prve dvije utakmice u Europa ligi.
“Ni jedno ni drugi nije realno. Brentfordu nedostaje deset igrača koji su ozlijeđeni. S druge strane, Midtjylland je imao jako, jako puno sreće, osobito u dvije utakmice protiv Southamptona kojeg smo izbacili. Zabijali smo jako puno golova iz jako malo šansi, a nije bilo realno ni da ćemo pogoditi sa svim igračima koje smo doveli u zadnjih 16 mjeseci. Netko bi rekao da su moji potezi bili genijalni i da je zato danski klub bio uspješan. Sigurno da su neki bili odlični, ali nije realno da pogodite baš u svemu”, potpuno objektivan bio je Benham.
Do tog trenutka novinari su ga već prozvali Matthew “Moneyball” Benham, po uzoru na odličan film s Bradom Pittom i statistikom u američkom bejzbolu, o čemu je govorio na jednom predavanju.
Rekao je da čista statistika može jako puno pomoći pri kupnju i skautingu igrača, ali da je često potpuno pogrešno protumačena.
Brojke jako puno pokazuju, ali ih se mora iščitavati na ispravan način
“Neki igrač koji zabije 20 golova u sezoni čini se kao sjajna kupnja. No ako je tih 20 golova zabio iz 40 udaraca na gol, nema šanse da će i sljedeće sezone imati takvu realizaciju. Neki igrač imat će golemi broj uspješnih uklizavanja i broj oduzetih lopti. No to može biti rezultat njegovog lošeg pozicioniranja na terenu i nužnog ispravljanja pogrešaka. To su stvari na koje morate obraćati pozornost i koje su ključne kod donošenja dobrih odluka”, objasnio je Benham.
Ono što je on uveo u nogomet prije nekoliko godina, danas je kao “dobar dan” u najvećim svjetskim klubovima. Svaku sezonu od kad je došao u Brentford završio je u plusu od kupnje/prodaje igrača. I to u golemom plusu jer je gotovo sve igrače koje je prodao doveo kao slobodne ili za nekoliko stotina tisuća eura. Uoči prošle sezone u blagajnu je strpao 35 milijuna eura prodajom šestorice igrača koje je platio ukupno, pazite sad, 300.000 eura.
To mu je omogućilo da uoči ove sezone u momčad investira 32 milijuna eura, ali tek nakon što je ljetos prodao još četiri igrača za 41 milijuna eura. Na njima je zaradio čistih 36 milijuna.
Tako je Brentford od kluba koji je bio na rubu bankrota došao do legitimnog kandidata za Premiership. Glavni igrači ove sezone su Ollie Watkins i Said Benrahma koje je Benham doveo 2017., odnosno 2018. godine za ukupno četiri milijuna eura. Za obojicu je zainteresirano pola Premiershipa i samo na njima bi Benham, možda već u siječnju, mogao zaraditi 50 milijuna eura.
Kritika više nema. Nitko “Moneyballu” više ne može prigovoriti ni riječ na način rada i shvaćanja nogometa jer će ih demantirati pogled na tablicu i klupske financije. Ulazak u Premiership donio bi mu golemi novac. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi njegova kompleksna analitika i kladiteljski mozak funkcionirali u najskupljoj ligi na svijetu.
I to na novom stadionu koji je izgradio Brentfordu za sljedeću sezonu.