PRVAK EUROPE IGRA UŽASNO Koliko je ozbiljna kriza Reala?

Foto: Getty Images / Guliver image

POBJEDOM nad Real Madridom (3:1, 4. kolo LP) Tottenham je ostvario prvi trijumf protiv neke španjolske ekipe na svom terenu i osigurao osminu finala Lige prvaka. Spursi su ujedno na najvećoj pozornici otkrili velike probleme aktualnog prvaka Europe. 
 

 

Mnogim elitnim ekipama zalomi se slaba utakmicu. Neke od njih pritom dožive i puno bolniji poraz od Madriđana, ali stupanj pomanjkanja organizacije u igri, a koji je Real sinoć prezentirao, strši u samom vrhu takvih podbačaja. Ofenzivno se njihova igra svela na onu statičnu, mučnu igru s početka Zidaneovog mandata. Benzema koji se izvlačio na krilo samo je nepotrebno blokirao Marcelu prolaz, a on i Ronaldo su bez lopte točno nula puta jedan drugome stvarali prostor.

 

Nemogućnost da u sredini terena nađu ritam na lopti, uslijed predubokih spuštanja veznih igrača po loptu, čime se njihov razmak u odnosu na napad samo povećavao, rezultirala je pokušajima „organizacije“ napada preko bokova. A pod „organizacijom“ u ovoj utakmici misli se na Marcelovo nabijanje dubokih dodavanja koja su u prosjeku za 7 metara promašivala ciljanu metu. Jedini Realov plan u napadu bio je iskoristiti visoko postavljenu liniju gostiju udaranjem dugih lopti preko njih, bez ikakve pripreme, savršeno linearno i predvidljivo.

 

 

Isco se po loptu spuštao barem 20 metara preduboko iako nema suparničkog pritiska. Ne postoji nijedna logična, praktična veza između njega i suigrača (jedina opcija za pas je Kroos s kojim se može uloviti za ruke), kao ni efikasna priprema prostora u kojem mogu izigrati suparnika.

 

 

Napad jednostavno nema opcija ni u obliku prostora, ni u obliku suigrača koji stvaraju konkretan brojčani višak. Marcelo, Kroos i Isco samovoljno se zatvaraju u zamku malog prostora gdje lopta postaje lagan plijen za domaćina.

 

Obzirom na nevjerojatnu koncentraciju talenta u Zidaneovoj ekipi napad uvijek može "ličiti na nešto", no igra u obrambenoj fazi apsolutno je razotkrila sve slabosti Reala. Ronaldo i Benzema ne igraju obranu, Kroos i Modrić to moraju nadoknađivati i često ostavljaju Casemira na ogromnom prostoru, pa mu se suparnici lako ubacuju iza leđa. Uzmemo li i ofenzivne bekove, kao i neuigran stoperski par, i ubacimo u jednadžbu, nije preteško zaključiti kako je došlo do Realove defenzivne katastrofe.

 

 

 

Ne radi se ni o kakvoj tranziciji, već o sporo izgrađenom napadu Tottenhama. Koga čuvaju Realovi igrači u kadru? Kako je strukturirana obrana? I Eriksen i Alli ušli su iza leđa čitavoj veznoj liniji, bez da je Tottenham za to morao imalo raditi.

 

 

Kroos se nalazi izrazito visoko u odnosu na ostatak vezne linije. Ne postoji nikakav pritisak prednjeg reda, Marcelo je uhvaćen debelo izvan pozicije. Casemiro zbog toga pokriva Eriksena iza njegovih leđa, ali to otvara ogroman prostor za Allija u sredini. Modrić sa suprotne strane prekasno čita igru i ne pomaže. Tottenham je opet probio Realove linije bez da se oznojio.

 

 

Tottenham zapravo nije odigrao spektakularnu utakmicu. Imao je jasan plan igre i dosljedno ga je provodio, a hektari prostora koje je Real ostavljao iskoristile bi i slabije ekipe. Apsolutno najdojmljivija stvar s utakmice je Tottenhamova ofsajd zamka. Držeći visoku liniju kako bi ekipa ostala kompaktna izložili su se opasnosti od direktnih lopti preko obrambene linije, ali perfektno su kontrolirali Realove napadače loveći ih uvijek iznova za korak ili dva preduboko u svojoj polovici. U ono malo situacija u kojima je Real odigrao kvalitetan pas, na vrijeme bi se povukli, a Lloris bi izletio kako bi tu loptu počistili. 

 

Njihov plan igre prema naprijed bio je jednostavan – zonskim presingom uzimati lopte na sredini terena koje bi onda gurali u leđa nepostavljenoj obrani. Pametno pomicanje s boka na bok svih igrača (čak 3 igrača više igrala su obranu u odnosu na suparnika) onemogućilo je Realu da okreće stranu i gradi igru dugim posjedima. 

 

 

Tottenham je fantastična ekipa. Na klupi imaju me koje se sve snažnije probija na prvu crtu trenerske pozornice i koje je od njih učinilo ekipu koja u kontinuitetu igra najkvalitetniji nogomet u ligi (City tu otpada zbog prošle sezone, kao i njegov gradski rival). 

 

Alli i Eriksen fantastični su i još mogu napredovati. Inteligenciju prepoznavanja situacija u kojima im je suigrač otvorio prostor i spuštanje po loptu nadilazi samo brzina i kvaliteta onoga što će napraviti s njom u nogama. Harry Kane odigrao je jednu od najboljih utakmica karijere iako nije zabio gol. Osvojeni dueli i lopte, konstantan pritisak, pravovremena zadržavanja/odlaganja lopte i neumorni rad za dvojac iza svojih leđa nagradili su ga „samo“ asistencijom, ali tip uporno dokazuje da nije samo golgeter.

Gledajući godine ključnih igrača, njihov profil, kao i klupsku upravljačko-financijsku strukturu, Tottenham je vjerojatno najbolje što se može roditi u engleskoj ligi bez 300 milijuna eura i tri mega-pojačanja svakog ljeta. To je momčad s glavom i repom koja nastavlja pozitivan trend lige njegovanja tehnički dotjeranih veznih igrača koji brzo razmišljaju i braniča koji moraju znati organizirati napad. Tottenham je jedna od nogometno najsimpatičnijih priča koje smo u skorije vrijeme mogli doživjeti u Ligama petice. 

 

 

Momčad s Bernabeua ni prošle sezone nije imala prepoznatljivu i definiranu igru, koliko god ta tvrdnja bila neobična kada opisuje ekipu koja je osvojila Ligu prvaka i Primeru. Ona je bila najsnažnija i najpotentnija momčad na svijetu, s odličnim psihološkim momentom i trenerom koji je u pravim kritičnim trenucima sezone napravio prave poteze. Početak ove sezone pokazuje kako čak i takav stroj, kada se temelji na formi, pomanjkanju ozljeda i atmosferi umjesto na jasnoj organizaciji i sustavu igre, jako pati. Liga prvaka pritom nije problem – Real će se plasirati ukoliko pobijedi APOEL, a proljetni dio u pravilu izgleda kao neka sasvim nova sezona, a ne nastavak ove, te su i dalje jedan od par istaknutih favorita za naslov. Puno manji manevarski prostor za grešku imaju u prvenstvu, gdje već previše kasne.

Njihove defenzivne manjkavosti bile su sakrivene uglavnom dugotrajnim posjedom koji suparniku nije ni davao puno šanse da to iskoristi, ali današnji Real, s manje voljnog momenta, intenziteta i spreme u igri, nije u stanju ponovno tako dobivati utakmice. Realova kriza je ozbiljna, s igrom imaju problema više nego bilo koji vrhunski klub u dosadašnjem dijelu sezone, ali to je Real. Jedan Ronaldov bljesak, Baleov top ili Ramosov skok mogu ih ponovo gurnuti ponovo na vrh Europe. Ta nada je vrlo realna, ali i nada mora na nečemu počivati. U najtežoj fazi svoje trenerske karijere Zidane mora dobro zasukati rukave. Zasad u igri ne funkcionira gotovo ništa. A s ovakvim kadrom na raspolaganju, krivica uvijek pada na trenera. Zidane je vrhunski psiholog i veliki pobjednik. Sada ćemo saznati kakav je dijagnostičar i taktičar.