JUČERAŠNJOM pobjedom protiv Hajduka 3:2 Lokomotiva je osigurala Dinamu 21. naslov prvaka Hrvatske.
To je Dinamu jubilarni 60. naslov u natjecanjima u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, a do njega je došao na iznimno uvjerljiv način. Neće vjerojatno na kraju prvenstva slaviti većom razlikom od 25 bodova koju je prošle sezone ostvario Nenad Bjelica, ali svejedno je Dinamo nastavio s rijetko viđenom dominacijom nekog kluba u nekoj ligi.
Nadali su se u Splitu da bi se ove sezone možda mogli uključiti u borbu za titulu, ali Hajdukova realnost trenutačno je grčevita borba za Europu. HNL je generalno bio solidan ove sezone, uz vrlo dobre Rijeku i Osijek i tek na mahove Hajduk. No Dinamo je za sve njih bio i ostao trenutačno za dvije klase jača momčad protiv koje u HNL-u nitko trenutačno nema što tražiti.
Trebala je to biti još jedna velika sezona Nenada Bjelice, a pretvorila se u turbulentnu, a na trenutke i infarktnu sezonu za novog/starog hrvatskog prvaka koja će završiti dubiozama u koje je upao novi trener Igor Jovićević.
Ovo je pet stvari po kojima ćemo pamtiti ovu Dinamovu sezonu:
“Što ste tužni, nitko nije umro. Sigurno prolazimo”
Najbolji trener u novijoj Dinamovoj povijesti ove je sezone nastavio gdje je prošle stao. Nakon sjajnih igara u Europa ligi Bjelica je Dinamo odveo korak dalje, u Ligu prvaka. Pamtit će se njegova izjava nakon 1:1 iz prve utakmice na Maksimiru protiv Ferencvarosa. Dinamo je potpuno izdominirao Mađare, no promašio je čuda i činilo se da bi se to Bjeličinoj momčadi moglo obiti o glavu u Budimpešti.
“Što ste tužni, nitko nije umro. Sigurno prolazimo”, ispalio je Bjelica na press konferenciji nakon utakmice i tjedan dana kasnije svoju izjavu potkrijepio je i “dokazima”.
Dinamo je pregazio Ferencvaros 4:0 i predstavio se kao i više nego ozbiljna europska momčad. Bjelica je nakon te utakmice rekao da je uvjeren u ulazak u Ligu prvaka pa je i to potvrdio u dvije utakmice protiv Rosenborga i uveo Dinamo u Ligu prvaka.
Rasturanje Atalante
Skupina s Manchester Cityjem, Šahtarom i Atalantom činila se istovremeno vrlo teškom i relativno prolaznom. Rijetko kad je u Ligi prvaka bilo toliko optimizma među navijačima pa ste po zagrebačkim kafićima mogli čuti najave da je treće mjesto realnost, a drugo vrlo dohvatljivo, i generalno je Bjelica u Dinamove navijače uvukao puno nade i puno dobre volje.
Autor teksta sjeća se trenutka kad su na Maksimiru sat vremena uoči prve utakmice s Atalantom došli sastavi.
“On je lud”, svi su govorili ispod glasa kad su shvatili da je lukavi Bjelica potpuno ispremiješao sastav i taktiku kojom je, čuvajući je u strogoj tajnosti, pregazio Atalantu 4:0.
Uz epsku utakmicu s Partizanom, bila je to najbolja Dinamova europska predstava koju sam ikad vidio, a Atalanta je sigurno najozbiljnija momčad koju je Dinamo ikad tako razbio. Gasperinijeva momčad jedna je od najzanimljivijih europskih ekipa ove godine koja čak ni protiv Cityja nije djelovala tako bespomoćno kao protiv Dinama.
Ako je netko do tog trenutka i sumnjao, Dinamo se tom pobjedom najavio kao ona momčad iz zagrebačkih kafića koja se može potući ne samo za treće nego čak i drugo mjesto koje je prije par sezona djelovalo kao znanstvena fantastika.
VAR, Theophile-Catherine i Pjatov
Svi mi dinamovci tih smo tjedana i mjeseci živjeli u uvjerenju da su svi mogući pehovi koje smo s Dinamom doživjeli stvar prošlosti i da dolaze bolja, sretnija vremena.
Zato će nam ono što smo doživjeli 6. studenog prošle godine ostati u sjećanju kao vjerojatno najšokantnija epizoda u Dinamovoj povijesti.
Hrabri, moćni i moderni Dinamo dominirao je protiv Šahtara na Maksimiru u utakmici u kojoj bi mu pobjeda zajamčila još jedno europsko proljeće, a vrlo vjerojatno bi ga gurnula i u senzacionalnu osminu finala Lige prvaka. Šahtar je poveo, ali to nije omelo Dinamo koji je igrao sjajno, brzo izjednačio i golom Luke Ivanušeca u 83. minuti slomio Ukrajince.
Nismo ni tad mirno gledali kraj utakmice, ali kad je Ademi šest minuta kasnije zabio i treći gol, malo tko je očekivao da će se od nekud probuditi onaj maksimirski duh prošlosti i upropastiti nam zabavu. Čak ni nakon što je Junior Moraes u trećoj od pet minuta nadoknade smanjio na 3:2. Pa ipak, u nikad viđenoj drami na Maksimiru Dinamo je iz Europe izbacio Theophile-Catherinea čije se udaranje Pjatova ne bi ni vidjelo da nije bilo onog prokletog VAR-a.
Samo Dinamu se može dogoditi da mu se sudi penal zato što je, pazite sad, njegov igrač u svojem kaznenom prostoru nokautirao protivničkog - golmana. Nitko to ne bi vidio da sudac Felix Brych nije dosudio nepostojeći penal zbog potpuno drugog starta koji je išao provjeriti na intervenciju VAR-a. Vidio je da Đira nije srušio Taisona, ali je isto tako vidio nevjerojatnu glupost francuskog stopera i od tog trenutka svi su znali da će to vjerojatno biti kraj priče za Dinamo.
Tete je realizirao penal, a taj remi dao je krila Atalanti koja je odigrala 1:1 sa Cityjem i kupila si šansu da u zadnje dvije utakmice prođe skupinu, što se i dogodilo. Pitanje je kad će Dinamo ponovno imati takvu momčad, s takvom kemijom, da mu je realnost borba za drugo mjesto u skupini LP-a.
Ovo je bila šansa koju ćemo zauvijek pamtiti.
Dani Olmo
Ni Luka Modrić nije bio takva zvijezda u Maksimiru kao Dani Olmo. Sjajni Španjolac, čiji su slučaj odlaska iz Barcelone u Dinamo izučavali u čitavoj Europi, potpuno je zapalio dinamovce i znalo se da je ovo sezona u kojoj će odigrati zadnje utakmice u plavom dresu.
Nagađalo se koliko će Dinamo za njega inkasirati, spominjale su se i cifre od 50 milijuna eura, a Olmo je o svojem eventualnom odlasku iz Dinama šutio. No govorio je na terenu kad je trebalo, brzo je naučio hrvatski jezik i pristupom i igrom postao miljenik Dinamovih navijača. Bila je to polusezona konačne potvrde njegove kvalitete na koju se najviše navukao Leipzig i odveo ga u siječnju.
Vjerojatno se više nikad neće dogoditi da Dinamo Barceloni preotme njezinog velikog talenta, a Dinamovi navijači načekat će se kad će opet takav stranac igrati u Maksimiru.
Skandal sa smanjivanjem ugovora i odlazak Nenada Bjelice
I danas je teško razumjeti kako su i klub i Bjelica dopustili da dođe do razlaza zbog stvari koja se vjerojatno mogla riješiti jednim ili dva telefonska razgovora.
Klupska odluka da zbog krize s koronavirusom smanji plaće svim zaposlenicima iznenadila je Bjelicu i igrače. Kasnije se pričalo da je problem bio u komunikaciji i načinu na koji je Dinamo onima koji su mu donijeli najviše novca objasnio da mora doći do smanjenja ugovora.
Navijači su za to vrijeme zazivali Messija i Ronalda koji su pristali na manje ugovore, a Dinamovi igrači nisu. Nije se to svidjelo upravi i “upravi” u Međugorju. Nisu mogli otpustiti sve igrače, ali netko je za takav “neposluh” morao platiti. Tako je otkaz dobio čitav Bjeličin stručni stožer, čime se zapravo Bjelici poručilo da je bivši i da sam izabere način na koji će otići iz kluba.
Uskoro je Bjelica dogovorio raskid ugovora i Dinamo je preko noći ostao bez trenera s kojim je ostvario najveće europske rezultate od osamostaljenja RH.
Ako je stvarni razlog njegova odlaska zaista bio cirkus sa smanjenjem plaća, onda je i dalje nevjerojatno da se to dopustilo, osobito ako se u obzir uzme činjenica da su nakon njegova odlaska baš svi igrači pristali na smanjenje ugovora.
Bjelicu je na klupi naslijedio trener juniora Igor Jovićević koji ima još jako puno posla da nastavi tamo gdje je njegov prethodnik stao. Brzo će kraj sezone, a još brže europske kvalifikacije, i to po skraćenom sistemu. A u Dinamovoj igri sve je više upitnika...