DINAMO dominira. Plavi su pregazili konkurenciju u drugom dijelu sezone te su u trećem od četiri prvenstvena kruga uzeli 25 od 27 mogućih bodova. Rijeka je jedina koja je uspjela u tom periodu sačuvati svoj gol, a svi drugi prvoligaši morali su po loptu u mrežu barem tri puta.
Dion Drena Beljo je u fantastičnoj formi, a puno se priča i o proljeću Luke Stojkovića koji izgleda kao puno kompletniji i zreliji igrač nego na početku sezone. Te partije priskrbile su im konačno i mjesto na širem Dalićevom popisu. No, Dinamova dominacija ove sezone polazi iz puno sigurnije obrane nego što je bila prošle sezone. A u njoj se već odavno isprofilirao novi vođa ekipe, tihi ratnik Scott McKenna.
"Osjećam da imamo sve dobro u kući, kupaonice, kuhinju, katove, ali nismo imali temelj i krov. Nekako tako je stajala ova Dinamova kuća. McKenna i Beljo su došli i ta centralna osovina je riješena. Sad imamo sve na mjestu da bi Dinamo bio pravi."
Ovim riječima je Zvonimir Boban opisao transfer McKenne u Dinamo prošlog ljeta. Mediji su klasično u sezoni kiselih krastavaca licitirali desetinama imena koja su prema njihovim informacijama bila bliže ili dalje od Maksimira, ali McKennu nitko nije spomenuo do trenutka kada je već sve bilo riješeno.
Bilo je veliko iznenađenje da tako, u tišini, u klub stigne standardni škotski reprezentativac i igrač koji u škotskom Premiershipu, engleskoj Premier ligi i Championshipu te La Ligi ima preko 200 nastupa. Pola godine kasnije već je odavno jasno da je to bio pun pogodak.
Dinamo je u dosadašnjih 27 kola primio 22 gola i ima najbolju obranu lige. Samo za usporedbu, prošle sezone je nakon 27 kola primio 13 golova više i imao je tek petu najbolju obranu u SHNL-u po tom kriteriju. Stvari su kliknule od početka.
Sergi Dominguez i McKenna su u teoriji idealni partneri. Mladi Španjolac je puno agresivniji igrač. Preuzima puno više odgovornosti i s loptom i bez nje. Stalno iskače ispred igrača, pokušava oduzeti loptu i presjeći je, a samim time puno više riskira i češće griješi.
McKenna je racionalniji stoper koji je idealan za duel-igru i zatvaranje leđa, zadnja crta obrane koja je i staturom i obrambenom inteligencijom gotovo neprelazna. Većinu onoga što ne očiste svih preostalih devet igrača u polju, McKenna dočeka u pravom trenutku i riješi.
Moderne nogometne škole i filozofije promijenile su način na koji gledamo i shvaćamo igru. Sve tradicionalne uloge invertirane su i posebna se pažnja pridaje elementima igre koji su se nekad smatrali beskorisnima. Danas je jako važno kako napadači igraju obranu i koliko trče u presingu, a još je važnije da stoper bude vrhunski playmaker jer najčešće ima loptu u nogama.
McKenna izlazi iz te, sada već ustaljene, matrice. On je po svemu old school otočki stoper, leteća tvrđava koja na momente siledžijski uvodi reda u obranu i kojemu je primarna uloga stoperska, baš onakva kakvom smo je nekad doživljavali.
Naravno, nogometna evolucija ga nije pojela. Lopta u nogama mu nije strano tijelo, ali ima nešto romantično u tome što je spreman izbiti loptu u 27. red maksimirskog Zapada kada to i nije nogometno najracionalnije rješenje.
Igrači posebnu ljubav navijača obično zarade nekom gestom koja ih oduševi ili crtom ličnosti koja dolazi do izražaja i izvan terena, a McKenna ju već definitivno uživa. Bombastična izjava, posebna proslava gola ili stav o nekoj temi guraju ionako rubno racionalnu ljubav preko granice razuma.
Kod McKenne toga nema. On je profesionalac koji sve kaže u onih 90 i kusur minuta na terenu. Ništa manje ni više od toga. Ne ulizuje se prodikama o najvećem klubu na svijetu, najboljim danima u karijeri ili najboljim navijačima.
Baš zato što se nikome ne trudi svidjeti, Škot se sviđa svima. U pomalo bezličnoj, instagramskoj eri nogometa gdje sve zvijezde liče jedna na drugu, McKenna izgleda kao jurišnik koji u borbi za Falkirk stoji na prvoj crti uz Williama Wallacea bez da izgovori ijednu jedinu riječ u filmu. Dinamo u obrani ima ratnika i tihog vođu kakve više ne proizvode.