ROĐENI Zagrepčanin Stjepan Bobek, jedan od najboljih reprezentativaca bivše države čiji je nogometni uspon počeo u ovdašnjem Građanskom, danas je jedna od najvećih živućih legendi Partizana.
U razgovoru za srpski Kurir Bobek je progovorio o svojoj odluci da napusti Zagreb, odnosu s Franjom Tuđmanom i nesanici uoči derbija sa Crvenom Zvezdom.
"Jesam se odrekao dosta stvari zbog nogometa, ali sam zahvaljujući svom velikom talentu živio kao beg i vidio svijet. To nema cijenu. Jako sam sretan što sam kao mladić dobio premještaj da iz Zagreba dođem u Beograd i zaigram za Partizan. Srbi su sjajni, primili su me kao da sam se rodio ovdje." - priča Stjepan Bobek.
"Sportski sam čovjek i bježim od politike. Ja sam Hrvat, normalno, ali istina je da sam zavolio Srbiju. Dokaz za to je što sam 60 godina već u lijepom Beogradu, a mogao sam se vratiti u Zagreb kada sam završio karijeru. Ne znam ni pet ljudi koji nisu korektni, ali nisu imali smjelosti da mi nešto naprave, jer sam bio nevjerojatno popularan. Ipak sam miljenik Srba." - nastavlja Partizanova legenda.
"Jako sam skroman. Kada sam došao u Beograd, mogao sam birati između trosobnog i četverosobnog stana, a ja budala izabrao dvosoban, u zgradi gdje je kafić "Kalenić". Sada se kajem zbog toga. Nikada nisam tražio novac od Partizana, niti ih ucjenjivao. Do 1963. sam bio vojni službenik i na svoju plaću sam još ponešto dobivao od kluba. Partizan se ne može hvaliti da je dao Bobeku pare, a neko misli da sam milijune uzeo. Nisam ja taj tip!" - odlučno će Bobek, koji je kako pišu tamošnji mediji, najpopularniji Hrvat u Partizanu uz pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
"Tuđman mi je bio predsjednik i dobro sam ga poznavao, mada nismo često kontaktirali jer smo u različito vrijeme bili u klubu. Bio je vatreni navijač Partizana i dolazio je na svaku utakmicu. Istina, bio je živčan, ali je pod njegovim rukovodstvom Partizan pravio dobre rezultate, bio je veliki autoritet." - ističe Stjepan Bobek.
Za kraj se Bobek osvrnuo i na godine igračke karijere u Partizanovom dresu.
"Bio sam potpuno normalan, miran, ozbiljan nogometaš, ekstra igrač, nepredvidiv, što je publika sa oduševljenjem primala. Pravio sam poteze koje nisam niti znao da mogu napraviti. Svaku utakmicu sam shvatio ozbiljno i želio sam pobijediti, ali nisam dobro spavao, posebno kada igramo protiv Zvezde. Od stana na Kalenić placu išao sam pješice do stadiona. To mi je služilo kao odlično zagrijavanje. Morao sam voditi računa o svojim mišićima jer svi su očekivali da, ako Bobek i Čajkovski igraju dobro, tada Partizan dobiva utakmicu." - priča član generacije koja je ostvarila najveću pobjedu u "vječitim derbijima" protiv Zvezde (7:1).
D.R.