ZAVRŠETKOM Svjetskog prvenstva pažnja svjetske nogometne javnosti premjestila se na najnaporniji dio sezone, ljetni mercato. To je doba kada svaki navijač mentalno slaže svoju ekipu kao da igra Football Manager, dok sluša i čita sve moguće novinare, prave i lažne insajdere ovoga svijeta, koji tjednima tehniciraju špekulacijama o tome gdje će završiti igrači koji su krucijalni dio njegova plana.
Prošlo ljeto bilo je posebno aktivno za Dinamo jer je velikom čistkom u povijest otišla jedna klupska generacija. Plave je tada i nebo malo pogledalo. Zahvaljujući sjajnom koeficijentu, Rijeci, koja je uzela dvostruku krunu, i raspletu u drugim europskim ligama, bili su pošteđeni toga da sa sasvim novom ekipom moraju u uvijek teške europske kvalifikacije.
Ove sezone to nije slučaj. S jedne strane, Dinamo u slaganju ekipe ima puno manje posla, a s druge strane sezona mu je već počela. Njegov dosadašnji prijelazni rok ne može se opisati nikako drukčije nego kao čudan. U ovom je trenutku gotovo nemoguće iščitati viziju maksimirske uprave.
Situacija s Livakovićem frustrira
Uoči ove sezone znalo se da je pozicija prvog golmana goruće pitanje. Dominik Livaković izrazio je želju za ostankom, a Dinamo je znao da mu može ponuditi prihvatljive uvjete. Problemi su nastali u Fenerbahčeu, Livakovićevu klubu.
Klub je prolazio kroz veliku upravljačku krizu i dugo se nije imalo s kim pregovarati. Andy Bara, igračev agent, otišao je u Istanbul razriješiti situaciju, ali zasad nema naznaka da će stvar brzo biti gotova.
Dinamov je pristup ovoj situaciji jasan i logičan. Bio je spreman riskirati i ući u sezonu s nekim od rezervnih golmana, znajući da Livakovićevim potpisom rješava pitanje golmana, ali i kapetana za sljedećih pet sezona. No već je utakmica u Thunu pokazala koliko druga i treća opcija zaostaju za Livakovićem i koliko se lako može prokockati prilika da se uđe u Ligu prvaka i zaradi 30-35 milijuna eura.
Pitanje je dokad će Dinamo čekati. Koliko god stvar zapinjala zbog okolnosti izvan njegove kontrole, Plavi u utorak igraju uzvratnu utakmicu s Thunom. Nekoliko dana kasnije počinje i prvenstvo, a odmah nakon toga nastavlja se europski put.
U slučaju da dovede novog golmana koji se, za razliku od Livakovića, mora naviknuti i na suigrače i na atmosferu i na očekivanja, više od mjesec dana koje su Plavi izgubili u svojevrsnim pregovorima moglo bi se pokazati prevelikim troškom.
Pravovremene reakcije na pozicijama stopera i krila
Neke druge pozicije riješene su na vrijeme. Stjepan Radeljić dogovoren je još prošle sezone. Nakon Mundijala i odmora priključio se ekipi, a klub zna da je njime dobio vrlo pouzdanu rotacijsku opciju s bogatim iskustvom u SHNL-u. Ne treba zaboraviti ni da se ove sezone vraća Dinamo 2 i da će igrači poput Marka Zebića sigurno imati svoje minute i tamo.
Najzvučniji transfer ovoga roka je Mislav Oršić, koji je već protiv Thuna uskočio u početnu postavu. Tek će se nakon nekoliko utakmica moći vidjeti može li biti na razini na kojoj je bio prije nekoliko godina ili nešto približno tome, no Dinamu je takva opcija svakako trebala, i igrački i ljudski.
Stigao je i Dani Rodriguez, koji će zbog ozljede preskočiti prvih nekoliko utakmica u sezoni. On može pokriti obje krilne pozicije, a na desnoj momčadi može ponuditi ono što nema kada ondje igra Mateo Lisica: kao ljevak može ulaziti prema sredini na jaču nogu i otvarati prostor uz liniju Morisu Valinčiću.
Dinamo se nada scenariju sličnom onome sa Sergijem Dominguezom, za kojega se nakon samo jedne sezone Plavi nadaju otprilike četverostrukoj zaradi u odnosu na ulaganje. Sva tri transfera logično se uklapaju u širu sliku planiranja momčadi. No što je s ostalim poslovima?
Rupa u sredini terena
Dinamo je danas najtanji u sredini terena. Podsjetimo, u Thunu nije bilo suspendiranog Luke Stojkovića, a neće ga biti ni u uzvratu. Susret su očekivano započeli Josip Mišić i Miha Zajc, dok je Stojkovićevu poziciju zauzeo Gabriel Vidović, koji se tek treba profilirati kao osmica.
Na klupi je Mario Kovačević imao tek dva veznjaka: Lukasa Kačavendu, koji je malo igrao na posudbi u Austriji prošle sezone, i Svena Šuntu, koji tek treba stasati. Za ozbiljnu borbu na svim frontovima, a posebno u Ligi prvaka ili Europa ligi, to nije dovoljno.
Dinamu je, doduše, u posljednji tren i na bizaran način propao transfer izraelskog veznjaka Dora Peretza. No to je bilo prije nešto više od mjesec dana, a činjenica je da klub još uvijek nije pronašao neko drugo rješenje.
Neobična situacija s Bakrarom
Malo prije početka sezone pojavila se vijest da Monsef Bakrar želi napustiti klub i priključiti se egipatskom Al Ahlyju. Zabio je nekoliko ključnih golova prošle sezone, ali mu je završnica bila nerealno dobra i dugoročno vjerojatno neodrživa.
Iznos od tri milijuna eura, koliko se spominjalo u tom kontekstu, više je nego pristojan i omogućio bi Dinamu da uz plasman u Ligu prvaka zatvori financijsku konstrukciju bez potrebe za prodajom nekog od kapitalaca. Ono što je neobično u cijeloj priči jest reakcija na taj transfer.
Najprije se komuniciralo da je važno zadržati Bakrara i za utakmice s Thunom te je klub na tome inzistirao. No na gostovanju u Švicarskoj, gdje je Dinamu kronično nedostajao raspoložen realizator, Bakrar nije dobio ni minutu.
Aleks Stojaković je stigao, a Smail Prevljak je blizu prelaska na Maksimir. Prevljak je provjerena zamjena za Diona Drenu Belju i može biti neka verzija onoga što je Mario Gavranović bio Bruni Petkoviću. No dolasci Prevljaka i Stojakovića te pregovori s Noahom Nsokijem, krilnim igračem PSG-a, otvaraju nekoliko pitanja.
Kako je točno zamišljena Dinamova prednja linija? Tko su tu nositelji, a tko zamjene? Dio odgovora dobit ćemo ako se netko iz trenutačne garniture ofenzivaca proda, ali trenutačno izgleda kao da se Dinamo bespotrebno nakrcava igračima.
Previše pitanja za sezonu koja je već počela, i to najvažnijim utakmicama
Mario Kovačević prošle je sezone imao velikih problema s upravljanjem minutama. To je stvorilo skupinu nezadovoljnih igrača u svlačionici, koji su zimus otišli iz kluba. Nakon toga procvali su i Dinamov trener i njegova igra. Povratak na postavke u kojima će Kovačević morati balansirati s više od 23 ili 24 igrača ne djeluje kao sretna opcija.
Dinamova sezona već je počela, i to najvažnijim utakmicama, a neka kadrovska pitanja ostala su neodgovorena. S rješavanjem nekih pitanja jako se kasni. U Livakovićevu je slučaju svima jasno zašto, u slučaju veznjaka baš i nije.
Dinamova je uprava prošle sezone pokazala da zna što radi. Iza trenutačnih šumova vrlo vjerojatno postoji plan, kao i slika koju je izvana, barem u ovom trenutku, jako teško vidjeti. Dinamo može naprijed samo ako se ne uljuljka u zonu komfora i ako se stalno propituju odluke njegova vodstva. Sada se traži odgovor na najjednostavnije pitanje: što Dinamo radi?