UBALDO SCANAGATTA (70) glasoviti je talijanski novinar, omiljeni i kultni lik svjetskog tenisa. Već četiri desetljeća je izvjestitelj s Grand Slamova.
Ponosi se time što je bio na 145 najvećih turnira. Na Touru ovu dobričinu i šoumena uvijek spremnog na šalu i na svoj račun svi zovu familijarno, po imenu.
Prošle godine bio je jedna od najvećih zvijezda Australian Opena. Prvo je na konferenciji za medije Rafaela Nadala zaspao. Rafu je novinarka pitala o očekivanjima od prvog Grand Slama godine, a onda je španjolski velikan primijetio da onaj talijanski ispred njega spava.
Nadal se počeo smijati i pokazivati prema njemu. Doajena Ubalda zatim su kolege probudile, a on se, trljajući snene oči, opravdao zašto je zadrijemao: "Nije bilo zanimljivo!" Svi su, naravno, prasnuli u smijeh. Rafa se nije naljutio, nego ga je pozdravio na talijanskom: "Dobro jutro, Ubaldo!"
Nakon što je Novak Đoković u finalu razbio Rafaela Nadala, Ubaldo mu je prvi postavio pitanje na konferenciji za medije. Govoreći na engleskom s jakim talijanskim naglaskom, krenuo je nabrajati što je sve Đoković napravio tim trijumfom: "Osvojio si rekordni sedmi Australian Open, 15. Grand Slam ukupno..."
Đoković ga je prekinuo tako što mu je na isti način, na "talijanskom engleskom", odgovorio u stilu Don Vita Corleonea: "Not baaad, not baaad..."
Ovaj retern najboljeg svjetskog tenisača izazvao je opće oduševljenje i salve smijeha na presici, ali i na društvenim mrežama, a snimka ovog performansa, prilikom kojeg je Đoković urlajući od smijeha lupao glavom o stol, postala je viralna. Ubaldo nakon toga više nije bio Ubaldo nego je postao Mister Not Baaad.
Nažalost, ove godine o Đokoviću i sada o Ubaldu pišemo potpuno drugačijim povodom. Italiju, koju Đoković obožava i smatra drugom domovinom, razara pandemija koronavirusa, koja je do sada tamo ubila preko 22 tisuće ljudi.
Đoković je dvjema bolnicama u Bergamu, koje su u najgorem dijelu "ratišta" protiv korone, zato donirao milijun eura. Time je izazvao oduševljenje cijelog svijeta, a Ubalda natjerao da mu posveti otvoreno pismo koje je dirnulo cijelu Italiju:
"Novaku Đokoviću, šampionu i iznad svega velikom čovjeku.
Srbin je donirao milijun eura bolnicama u Bergamu i to je učinio bez znanja javnosti. Ovo je najbolji primjer koliko je on velik čovjek, iako je morao trpjeti i da ga publika onako ružno maltretira u finalu Wimbledona protiv Federera. Njegova autentičnost je uvijek bila tu, još od onih zabava za igrače u Monte Carlu. Novak Đoković je učinio nešto nestvarno i njegovo nevjerojatno djelo samo je uvećalo njegovu ionako poznatu galantnost.
Posebno pamtim nekoliko susreta s njim. Na primjer, kada sam u Monte Carlu pozvan na zabavu igrača, vidio sam u njemu jednog komičnog momka, zapravo glumca. Nije tajna da Đoković i njegov stil ponašanja i igranja iritiraju neke. Međutim, to što sam bio svjedok njegovog šarma, spontanosti, ali i truda koji je uložio kao plesač, pjevač i svestrani showman, utvrdilo je moj prvi dojam da se radi o prilično pristojnom momku, nikako problematičnom. Zato sam uvijek i mislio da je ponašanje publike na finalu zadnjeg Wimbledona, kada je igrao protiv Rodgera Federera, bilo u najmanju ruku sramotno. Jedna je stvar izabrati šampiona za kojeg navijate, ali je nešto sasvim drugo da pokazujete nepoštovanje prema njegovom rivalu, i to toliko da mu oduzmete pravo na radost zbog pobjede. Naravno, prošao je on kroz te radosti u svom srcu, ali sigurno mu se zbog svega uvukla neka gorčina, a to jednostavno nije fer.
Mnogi govore da Novaka pogađa toliko veća popularnosti i omiljenost koju širom svijeta imaju Federer i Rafael Nadal, koji su i imali bolju, raniju startnu poziciju da zadobiju ljubav teniske publike, a onda žive na tim starim lovorikama. Ne mislim da je Nole ljubomoran na svoje rivale. Pa opet, ljudski je da on priželjkuje da njegova ljudska strana ličnosti bude malo više poštovana, kao na primjer u Srbiji, gdje mu se njegov narod divi bez premca. To je slučaj i u Italiji, gdje ponajviše zbog tečnog znanja jezika on može biti ono što jest. Kod nas može biti komičar, nastupati na glazbenim festivalima ili samo biti među ljudima. Kada on kaže da mu je Italija druga kuća, on to kaže iskreno. Kad on to kaže, on ne radi to da bi minirao Rogerove i Rafine navijače. On vrlo dobro zna da oni neće promijeniti svoju naklonost. On to radi jer stvarno tako misli. Na svakom turniru zahvali organizatorima i publici, govoreći da je to najbolje što mu se tu može dogoditi, a sve je to, znamo dobro, dio ove igre. Ali Đoković, koji voli Rim i njegovo tenisko nadmetanje, a zauzvrat je voljen od cijelog glavnog grada Italije, ne govori samo reda radi.
Eto, uhvatilo me ovo pisanje, kao i obično, iako sam pisao na telefonu s idejom da napišem samo nekoliko redova (!) u kojima bih pohvalio Novaka za nevjerojatan potez. Sve što sam htio je zahvaliti Novaku Đokoviću što je tako veliki šampion i još više, što je tako veliki čovjek. Jedino što mi preostaje reći mu je...
NOT TOO BAD!
Noletu,
Ubaldo".