LIVERPOOL je sinoć pobijedio Salzburg 4:3 u 2. kolu Lige prvaka, ali glavna priča nevjerojatne večeri na Anfieldu nije bio europski prvak, nego momčad koja ga je umalo šokirala i gurnula u jako neugodnu situaciju u ovoj skupini.
Sjajni Salzburg, koji je nakon 30 minuta gubio 3:0, u sljedećih pola sata zabio je tri gola i Liverpool se morao dobro pomučiti da slomi otpor žilavih Austrijanaca. Iako vrlo važna zbog poraza od Napolija, za Liverpool je ovo bila samo još jedna utakmica u nizu u natrpanom i napornom rasporedu. No za Salzburg je bila vrlo važna jer je austrijski prvak, koji se napokon dočepao Lige prvaka, pokazao da se može nositi i s najjačima na svijetu.
Malo je trenera koji imaju muda doći na Anfield protiv branitelja naslova i s njim se nadigravati. To se gostima obilo o glavu nakon samo pola sata i tri primljena gola, ali onda je Salzburg počeo raditi ono što najbolje zna - zabijati golove i na kraju tijesno izgubio. Trebalo bi vrlo detaljno proučiti statistike europskog nogometa kako bi se otkrilo je li itko drugi uspio u prvih 13 službenih utakmica u sezoni (devet u prvenstvu, dvije u kupu i dvije u LP-u) zabiti 58 golova, odnosno 4,46 po utakmici.
Nevjerojatno efikasna momčad
Salzburg godinama dominira u austrijskoj ligi, ali nikad nije ovako dominantno ušao u sezonu. Prošle sezone su u 32 prvenstvena kola zabili ukupno 79 golova, a ove su više od polovice te brojke zabili nakon samo devet kola. Salzburgovi rezultati su uglavnom ovakvi: 7:1, 6:0, 5:0, 7:2, 6:2… Originalna Red Bullova momčad uvijek je puno davala i puno primala, ali nikad nije igrala ovako dobar nogomet kao ove sezone.
A za to je najzaslužniji zanimljivi 45-godišnji američki trener Jesse Marsch, koji je u prvom kolu protiv Genka postao prvi američki trener u povijesti u Ligi prvaka. Debi je bio iz snova. Salzburg je do poluvremena Genku (koji je jučer odigrao 0:0 s Napolijem) utrpao pet komada. Završilo je 6:2, a moglo je, bez ikakvog pretjerivanja, 12:2. Atomski nogomet koji gaji Marsch zablistao je i na Anfieldu, iako mu u konačnici nije donio ništa više od časnog poraza. No Salzburg je imao samo jedan udarac na gol manje od Liverpoola (11-10) i jednak broj udaraca u okvir (5-5). Liverpool je imao puno veći posjed lopte, ali nakon što je došao k sebi nakon havarije u prvih pola sata, Salzburg je odlično igrao na kontre i, što je najvažnije, pokazao je da se ne boji velikog protivnika. I sve to s momčadi u kojoj je prosjek godina 23,7. Jedini stariji od 25 godina bili su Zlatko Junuzović (32), Andreas Ulmer (33) i Cican Stanković (26).
Marschev trenerski put bio je vrlo neobičan. Povremeni američki reprezentativac cijelu igračku karijeru proveo je u MLS-u u kojem je odigrao 321 utakmicu za DC United, Chicago Fire i Chivas USA. Kad je prestao igrati, američki izbornik Bob Bradley postavio ga je za svojeg pomoćnika u reprezentaciji jer je još u vrijeme dok je Marsch igrao za sveučilište Princeton kao klinac u njemu zapazio da vrlo studiozno pristupa nogometu. Amerikanci su na SP-u 2010. godine s Bradleyjem i Marschem na čelu došli do nokaut faze.
“Uz njega sam počeo učiti što je to profesionalni nogomet, na najvišem mogućem nivou. Imao je svoj način kako od nas igrača izvući najbolje i shvatio sam da je to jedini pravi trenerski put. Kasnije su se naše nogometne filozofije razišle, ali ono što sam naučio od njega pomoglo mi je da budem trener i čovjek kakav sam danas”, rekao je Marsch.
Nakon kratke epizode u američkoj reprezentaciji, Marsch je preuzeo Montreal Impact s kojim se brzo razišao. Svi ljudi koji su radili s momčadi bili su oduševljeni njegovim načinom rada, ali menadžment kluba nije bio zadovoljan pa je Marsch otišao. Nakon 14 godina igračke karijere, emotivne avanture na klupi američke reprezentacije i polusezone u MLS-u, Marsch je odlučio da je dosta. Pokupio je ženu i troje djece i pet mjeseci putovao svijetom. Prošli su 29 zemalja, odmorili se i napunili baterije za ono što slijedi. Jesse nije želio tražiti angažman u nekom većem klubu pa se javio svojem sveučilištu Princeton, na kojem je diplomirao, i ponudio se da će volontirati kao pomoćni trener nogometne momčadi.
Obiteljska atmosfera mu je najvažnija
“Bilo je fantastično jer sam napredovao i kao trener i kao čovjek. Nisam se bavio skautingom i dovođenjem igrača nego samo nogometom. Želio sam ostvariti prijateljski odnos s igračima, a istovremeno držati trenersku distancu i pokušati od njih stvoriti pravu momčad”, prisjetio se Marsch koji je s glavnim trenerom Jimmyjem Barlowom odveo Princeton do finala sveučilišne lige.
“Bilo je nevjerojatno gledati kako su igrači prihvatili njegov način rada i kako je i njima postalo jako bitno ono što je i Jesseju jako bitno. Njegova želja za radom, inovativnost, predanost i fokusiranost na zadatke bili su fascinantni. Za par tjedana je napravio veliki fascikl s vježbama, metodama i taktikama i to podijelio meni i ostalim suradnicima. Radio je po 11 sati dnevno i sve nas je učinio boljim trenerima”, rekao je Barlow.
O Marschevim metodama rada pročulo se i u MLS-u pa je u siječnju 2015. godine prihvatio ponudu New York Red Bullsa za mjesto glavnog trenera. Tako je Marsch postao projekt Red Bulla iz kojeg nije otišao do danas. U prvoj sezoni u New Yorku proglašen je trenerom godine u MLS-u, a njegova momčad imala je najbolji omjer na kraju regularne sezone iako nije uspjela osvojiti naslov prvaka. Marsch je američku podružnicu Red Bulla vodio do ljeta 2018. godine te je otišao kao trener s najviše pobjeda u povijesti tog kluba.
Red Bull je odlučio da je prirodni put za tako perspektivnog trenera nastaviti karijeru u Europi pa je Marsch prebačen u Leipzig kao pomoćnik Ralfu Rangnicku s kojim je RB Leipzig odveo do trećeg mjesta i finala kupa.
“Za mene je najvažnije da se svi u kolektivu kao što je sportska momčad osjećaju dobro i kao kod kuće. Samo u takvom okruženju igrači i treneri mogu dati najbolje. Ne za sebe, nego za momčad. Mislim da bi tako svi trebali doživljavati sport i moj najveći uspjeh je stvoriti takvu atmosferu”, rekao je nedavno Marsch.
Ludi sustav kažnjavanja
Čim je došao u Leipzig uveo je dašak svojih metoda u svlačionicu jednog ozbiljnog kluba u jednoj jako ozbiljnoj ligi. Uz Rangnickovu dozvolu uveo je poseban sistem kažnjavanja igrača za kršenje discipline. No, nisu to bile stroge i ružne kazne, nego duhovite i one koje bi trebale dodatno zbližiti igrače. U svlačionicu je postavio golemi kotač nalik “kolu sreće”. Onaj tko bi prekršio klupski pravilnik, a to se ticalo svih pa i Ralfa Rangnicka, morao bi zavrtjeti kolo i vidjeti kakvu kaznu će dobiti. Izbor je bio golem: Pumpanje lopti cijeli tjedan, vođenje treninga klinaca na četiri sata, biti vodič turistima na stadionu, košenje trave, nošenje ružičaste majice cijeli tjedan, miješanje energetskih pića za cijelu momčad tijekom cijelog tjedna, rad u fan-shopu na jedan dan…
“Jako mi se svidjela ta njegova ideja. Novčane kazne igračima ne znače ništa. Najviše ih boli kad izgube svoje slobodno vrijeme, a Jesse je smislio odlične kazne koje su zabavne i od kojih, na kraju priče, svi imamo koristi”, rekao je Rangnick koji se prvi ogriješio o Marschev pravilnik.
Na klupskoj večeri stavio je mobitel na stol što nije bilo dopušteno. Marsch je smatrao da bi na takvim druženjima igrači i treneri trebali razgovarati, a ne buljiti u ekrane pa je to zabranio. Rangnick je pogriješio, zavrtio kolo sreće i dobio - ulogu turističkog vodiča na stadionu. Kaznu je uredno odradio.
Marsch je dobio ugovor na dvije godine. Kad je klub objavio da će od ove sezone prvu momčad voditi Julian Nagelsmann, Marsch je odlučio potražiti novi posao i našao ga je u Salzburgu, bratskom Leipzigovu klubu koji je ostao bez trenera na kraju prošle sezone. Nije mu bilo lako, jer je Salzburg prodao čak šest članova prve postave, ali je Marsch jako brzo stvorio moćnu momčad, kao što smo rekli, najzabavniju u Europi.
“Možete vi znati sve o taktici, tehnici i strategijama. No, to je samo pola posla nogometnog trenera. Za mene je najvažnije izgraditi zdravu i obiteljsku okolinu u kojoj se svi osjećaju kao dio nečeg velikog. Kod mene nema zvijezda i nijedan igrač nije manje ili više važan. Najbitnije je da svi igrači na svakom treningu i utakmici jedni druge tjeraju da budu bolji. U tom slučaju rezultat ne može izostati”, smatra Marsch.
Od mladih igrača preko noći napravio frajere
Američki nogometaši nisu, čast iznimkama, još previše cijenjeni u Europi. Treneri još manje. Dapače, gotovo da ih i nema. Zato je Marschev uspjeh još veći. U svojoj prvoj velikoj utakmici na otvaranju Lige prvaka pregazio je Genk 6:2. Njegov nogomet očarao je Europu, a njegova filozofija omogućila je anonimusima i mladim igračima poput Hallanda, Hwanga i Szoboszlaija da preko noći odrastu i oslobode golemi talent koji imaju. Klinci su postali frajeri. Netko će mu možda zamjeriti što prima previše golova, ali Marscheva filozofija je prvo uživati u nogometu, a onda sve ostalo.
Kad je taj nevjerojatni Erling Haaland na Anfieldu zabio gol za 3:3, luđak Marsch se izgubio. Raširenih ruku, u punom sprintu pretrčao je cijeli teren i otrčao u zagrljaj svojim igračima kako bi s njima proslavio. Nakon pola sata je promijenio sustav, postavio je romb u sredinu i njegova momčad je odmah reagirala. Nažalost, veselje im je trajalo samo devet minuta prije nego što je Salah zabio za 4:3, ali Marschevo dječačko oduševljenje bilo je pravo osvježenje u Ligi prvaka. Baš kao što je i Salzburg. U prve dvije utakmice u Ligi prvaka na njihovim utakmicama palo je 15 golova.
Zabava je zajamčena.