Iako nije bio šahovski profesionalac, kao igrač rano je na sebe privukao pozornost. Šahovski majstor postao je u 21.-oj, a međunarodni majstor u 31.-oj godini. Bio je višestruki prvak Hrvatske, a 1951. prvak bivše države. Braslav je jedini hrvatski šahist s osvojenom zlatnom olimpijskom medaljom. Na Olimpijadi u Dubrovniku 1950. ostvario je najbolji rezultat s nevjerojatnih 9 bodova iz 10 partija. Vlasnik je još dvije brončane olimpijske i jedne srebrne medalje s europskoga prvenstva.
Šahisti i ljubitelji šaha najviše ga pamte kao izvanrednog radijskog i televizijskog komentatora, koji je sjajnim komentarima i magnetskom snagom svojega izraza svima otkrivao neslućene ljepote i dubinu šahovske igre. Time je dao nemjerljiv doprinos popularizaciji i razvoju šahovske igre na ovim prostorima. Posebno smo mu zahvalni što je sa šahom osvojio i radijski medijski prostor i tako na najbrži način omogućio praćenje dvoboja stoljeća 1972. godine između Roberta Fischera i Borisa Spaskog.
Uz sve to, Braslav je bio i šahovski mislilac i pisac. Zadužio nas je svojim istraživanjima o odgojnoj ulozi šaha, a na njegovoj knjizi ?Teorija otvaranja? (napisanoj zajedno s Dubravkom Timetom) odgojile su se generacije hrvatskih šahista.
Malo je poznato da je Braslav Rabar ostavio duboke tragove na još tri područja. Prvi je na ovim prostorima shvatio važnost i nužnost specifičnih šahovskih treninga za usavršavanje igrača. Osnovao je u Zagrebu Centar za unapređivanje šaha s bogatom kartotekom partija. Osmislio je i realizirao klasifikaciju šahovskih otvaranja, koja je i danas temelj šahovskog informacijskog sustava. Postavio je i osnovna načela vrednovanja šahovskih rezultata, ali je FIDE prihvatila verziju Amerikanca Arpada Eloa.
Braslav Rabar bio je iznimna ličnost širokih šahovskih znanja, koji je svojim djelom zadužio hrvatski šah. Dva šahovska kluba ? na HTV-u i u Hercegovcu nose njegovo ime. Ljudi ga s razlogom pamte. Tko navijek živi, imao se zašto i roditi!
(Hina) vkov ad