Dinamova generacija koju vodi Nenad Bjelica osigurala je mitsko europsko proljeće. Dinamo je posljednji put u nokaut fazi europskog natjecanja igrao prije gotovo pola stoljeća. Europsko proljeće nisu izborila imena poput Modrića, Bobana, Šukera, Kranjčara. Mnogi su navijači Dinama ostarjeli čekajući proljeće na Maksimiru. Ispisane su tragedije od Dinamovih utakmica, a najviše o tome imaju reći igrači zagrebačkog kluba koji su sve proživljavali na terenu. U danima velikog Dinamovog uspjeha, razgovaramo s akterima i članovima nekih prošlih Dinamovih momčadi koji su se za Index prisjetili svojih europskih dana na Maksimiru.
U ovoj priči idemo korak dalje - prebacit ćemo se u proljeće 1970. kad su Modri zadnji put odigrali europske utakmice u proljeće, ali ćemo se vratiti i nekoliko godina unatrag, u slavnu 1967., kad je Dinamo u čuvenom finalu Kupa velesajamskih gradova pobijedio slavni Leeds United i tako došao do jedinog hrvatskog nogometnog europskog naslova.
U obje te priče jedan od junaka bio je Marijan Čerček.
Kad je u Zagrebu 4. ožujka 1970. godine u 65. minuti prve četvrtfinalne utakmice Kupa pobjednika kupova protiv Schalkea (1:3) zabio gol za 1:1, Marijan Čerček nije mogao ni slutiti da će to biti posljednji Dinamov europski pogodak postignut na proljeće u sljedećih gotovo pedeset godina. No dogodilo se upravo to. Zagrebački klub izgubio je i u uzvratu (0:1), a sve Dinamove buduće generacije, a bilo ih je nekoliko fenomenalnih, nikad više nisu napravile ono što je napravila ona Marijana Čerčeka. Sve do ove Bjeličine.
''Nismo se mi nešto previše veselili kad smo izbacili Marseille. To je tada bilo normalno. Kad smo saznali da u četvrtfinalu igramo protiv Schalkea, bili smo zadovoljni. Jasno nam je bilo da su oni dobar, ozbiljan tim, pravi njemački, ali mi smo bili uvjereni da smo puno bolji od njih. Međutim, već u prvoj utakmici odigrali smo jednu od naših najlošijih utakmica i zasluženo smo izgubili 3:1. Čak i tada smo vjerovali da u uzvratu možemo do prolaza dalje. Ipak, to se nije dogodilo. Da, da mi je tada netko rekao da će to biti posljednji nastup Dinama na proljeće u Europi, rekao bih mu da je lud. Ali, eto, tako je ispalo'', kazao nam je Marijan Čerček, čovjek koji je zabio Leedsu u čuvenom finalu 1967.
Leeds je na prvi dvoboj u Maksimir došao kao apsolutni favorit, a u poslovičnoj engleskoj aroganciji prednjačio je Jackie Charlton, brat slavnog Bobbyja i standardni stoper Engleske koja je godinu ranije osvojila naslov svjetskog prvaka.
Tko je Zambata?
Na zagrebačkom aerodromu novinari su pitali Charltona kako će izaći na kraj sa Zambatom. Stoper Leedsa postavio im je protupitanje:
''Zambata? A tko je to?''
Već sutradan Charlton je vjerojatno požalio svoje riječi. Dinamo je glatko s 2:0 pobijedio Leeds u prvom susretu i stekao prednost koju više ni u najžešćoj zračnoj borbi engleski sastav nije dostigao.
U 39. minuti Marijan Čerček, za glavu niži od Charltona, glavom je prebacio i njega i vratara Leedsa te zabio za 1:0. Maksimirskim tribinama zaorio se eho radosti koji se pretvorio u delirij točno dvadeset minuta nakon što je Krasnodar Rora po drugi put zatresao mrežu. U uzvratu Leeds je napadao, pokušavao je svašta, no do gola nije mogao. Dinamo je postao prvi i jedini hrvatski klub s europskim naslovom, a neočekivani heroj bio je jedan 18-godišnji dječak.
Marijan Čerček rođen je 3. veljače 1949. u Zagrebu. Za Dinamo je igrao od 1967. do 1975., a s Modrima je osvojio Kup velesajamskih gradova (1967.) i Kup maršala Tita dvije godine kasnije. Za zagrebački klub odigrao je 225 utakmica i postigao 35 golova. Najvažniji je svakako protiv Leedsa, kad ga je na sveopće iznenađenje u prvi sastav kao debitanta s 18 godina ubacio Ivica Horvat. Naime, do finalnog dvomeča s Leedsom na klupi Modrih sjedio je Branko Zebec, Horvatov reprezentativni kolega iz slavne olimpijske reprezentacije Jugoslavije koja je u Helsinkiju 1952. osvojila srebro nakon poraza od Puškaševe Lake konjice u finalu. A onda se dogodila drama koja ni danas, više od 50 godina poslije, nikad nije do kraja rasvijetljena. Par dana prije prvog dvoboja s Leedsom u Zagrebu, klub je napustio Zebec. Navodno je otišao jer je smatrao da mu je to dužnost pošto su iz kluba otišli predsjednik Šibl i još neki članovi uprave. Ipak, to je samo jedna od verzija te priče. Bilo kako bilo, Zebec je otišao u Bayern, a Horvat je preuzeo klub i odmah povukao neočekivan potez. Iz prvog sastava izbacio je Marijana Novaka, čovjeka koji je do finala zabijao Juventusu i Eintrachtu, a u prvih 11 uveo je dječaka od 18 godina – Marijana Čerčeka.
Pitali smo Čerčeka kako se osjećao kad je neposredno prije utakmice saznao da će kao tinejdžer debitirati u finalnoj utakmici jednog europskog kupa.
''Bila je to sreća. Nisam mogao vjerovati kad sam saznao da igram. Došao je Horvat umjesto Zebeca, a on je imao neku svoju viziju u kojoj sam ja imao svoje mjesto. Na kraju se pokazalo da je trener bio u pravu. Zaista sam bio iznenađen jer je Marijan Novak do tada odigrao svaku utakmicu, bio je standardan igrač i zabio je nekoliko jako važnih golova.''
Zanimalo nas je zna li zbog čega je Zebec otišao uoči finala prije Leedsa.
''Vjerujte mi, nemam pojma.''
Premda je bio strašan potencijal i igrač reprezentativnog formata, Čerčeka su ozljede koštale puno veće karijere. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 1969. protiv SSSR-a (1:3) u Beogradu.
"Vjerujte mi, ovo nema veze s odlaskom Zdravka"
Čerčeka smo upitali i kako komentira činjenicu da je Bjeličin Dinamo gurnuo onaj njegov iz 1970. u mirovinu.
''Napokon više. Oduševljen sam. Ovaj Dinamo ne samo što je prošao skupinu i napokon izborio to toliko čekano europsko proljeće već će biti, a u to sam uvjeren, prvi u skupini. Dinamo ove sezone igra fantastičan, pravi europski nogomet i kad podvučemo liniju, ovo nas ne bi trebalo čuditi'', rekao nam je Marijan Čerček odmah na početku razgovora.
Od bivšeg Dinamovog golgetera tražili smo da nam objasni renesansu Modrih jer klub iz Maksimira ranijih godina imao je puno jače momčadi od ove koju na raspolaganju ima Bjelica, a opet nikad ništa ozbiljnije u Europi nije napravio. Čerčeka smo upitali smatra li da je to do trenera, do igrača ili je, kako mnogi tvrde, i igračima i Bjelici puno lakše raditi kad u klubu nema Zdravka Mamića.
''Ne bih išao tako daleko i kazao da je ovo što se događa posljedica toga što Zdravko nije više u klubu. Prije je glavni problem bio taj da je Dinamo stalno prodavao ključne igrače. Svake godine događalo bi se isto. Meni je jasno da je Dinamo klub koji mora prodavati najbolje igrače da bi egzistirao, ali teško je očekivati neki značajniji rezultat ako baš svake godine prodaš sve najbolje što imaš. Kad bi uzeli iz svih europskih klubova sve igrače koji su igrali u Dinamu i vratili ih u Zagreb, Dinamo se ne bi borio za prolaz u Europa ligi, već bi igrao ozbiljnu ulogu u Ligi prvaka. Praktički, reprezentacija Hrvatske koja je igrala finale SP-a je Dinamo u malom. Znam da se priča da je Zdravko ulazio u svlačionicu, govorio trenerima tko smije, a tko ne smije igrati, da im je navodno gazio autoritet, ali uvjeravam vas, to nije istina. Nema ozbiljnog trenera koji bi tako nešto dozvolio. Ovaj Dinamo je uspio ne zbog Mamića, već zbog Bjelice. Bjelica je pažljivo birao igrače, tražio ih je po karakteru, po viziji igre koju on gaji. Kad je došao, nije mu bilo lako. Došlo mu je 15 novih igrača, teško je u tako kratkom roku stvoriti pravu momčad, ali on je to uspio. Da je tako, vidi se po igri, po rezultatima, a na koncu, i po publici koja se opet vratila na Maksimir. Svaka mu čast.''