GIACOMO BONAVENTURA, jedan od najsvestranijih i najpouzdanijih veznih igrača talijanskog nogometa u posljednjih petnaest godina, danas je objavio kraj igračke karijere. U Serie A oprostio se s učinkom od 64 gola i 56 asistencija, a nosio je dresove Atalante, Milana i Fiorentine, piše Gianluca Di Marzio.
Posljednju profesionalnu sezonu odigrao je u Saudijskoj Arabiji, gdje je u sezoni 2024./25. nastupao za Al-Shabab. Ta epizoda ujedno je bila i jedino inozemno iskustvo u karijeri koju je u cijelosti izgradio u Italiji, prošavši sve razine profesionalnog nogometa. Nakon sezone u saudijskoj Pro ligi, Bonaventura je uzeo nekoliko mjeseci za razmišljanje o budućnosti te na koncu donio odluku o povlačenju.
Odrastao u regiji Marche, Bonaventura je kao mladić zapeo za oko skautima Atalante, koji su ga doveli u Bergamo. U omladinskom pogonu kluba, gdje je za sve postao Jack, započeo je njegov nogometni put. U Serie A debitirao je krajem sezone 2007./08., no sljedećih je godina iskustvo skupljao na posudbama u Serie C, prvo u Pergocremi, a zatim u Padovi.
U Bergamo se vratio u sezoni 2010./11., kada je Atalanta igrala u Serie B. Nakon kaljenja u trećoj ligi, Bonaventura se odmah nametnuo kao jedan od glavnih protagonista povratka u prvoligaško društvo, postigavši devet golova u 31 nastupu.
U Atalanti je ostao još tri sezone i pomogao klubu da osigura ostanak u ligi. U tom je razdoblju postao oslonac momčadi, redovito zabijajući i pokrivajući različite pozicije u veznom redu - od centralnog i ofenzivnog veznog do krilnog igrača. Sezona 2013./14. bila mu je posljednja u Bergamu, koji je napustio nakon osam godina i 135 nastupa.
Njegova sljedeća postaja bio je Milano, no isprva se činilo da će završiti u Interu. Iako je bio blizu dogovora s "nerazzurrima", pregovori su propali. Priliku je iskoristio Milan i doveo ga za sedam milijuna eura u transferu realiziranom posljednjih sati prijelaznog roka.
U dresu "rossonera" proveo je šest sezona, postavši jedan od ključnih igrača u turbulentnom razdoblju koje su obilježile česte promjene u upravi i na klupi, gdje se izmijenilo čak sedam trenera. Vrhunac karijere u Milanu doživio je 2016. godine osvajanjem Superkupa protiv Juventusa. Bonaventura je bio apsolutni junak te utakmice: postigao je gol za izjednačenje, a zatim i jedan od odlučujućih jedanaesteraca za pobjedu.
Na kraju sezone 2019./20., koja se igrala pred praznim tribinama zbog pandemije, napustio je Milan kao slobodan igrač nakon 184 nastupa.
Godine 2020. potpisao je za Fiorentinu sa zadatkom da svojim iskustvom pomogne mladoj momčadi. Dres "viola" nosio je četiri sezone i izrastao u vođu, posebno tijekom trogodišnjeg mandata trenera Vincenza Italiana, s kojim je nekoć bio suigrač u Padovi.
S Fiorentinom nije uspio osvojiti nijedan trofej, iako je igrao u tri finala - jednom u Kupu Italije i dva puta u Konferencijskoj ligi. U finalu protiv West Hama postigao je pogodak za privremeno izjednačenje, no njegova momčad na kraju je ipak poražena.
Izvrsne igre za Fiorentinu početkom sezone 2023./24. donijele su mu 2023. godine poziv izbornika Luciana Spallettija u reprezentaciju, tri godine nakon posljednjeg nastupa i deset godina nakon debija za "Azzurre" 2013. godine.
Od ukupno 18 nastupa za reprezentaciju, najviše se pamti onaj protiv Malte u listopadu 2023. U pobjedi od 4:0 Bonaventura je postigao svoj prvi pogodak za Italiju i pritom postavio rekord: s 34 godine i 53 dana postao je najstariji debitantski strijelac u povijesti talijanske reprezentacije. U Serie A je ukupno skupio 380 nastupa.