Utakmica života najvećeg nogometnog luđaka

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Mala je granica između genija i luđaka, između briljantnih umova i destruktivaca. Kroz povijest u tu tezu mogli smo se nebrojeno puno puta uvjeriti, no tu mantru uglavnom koristimo kad pričamo o ljudima koji su umjetnici, znanstvenici, o ljudima čiji um funkcionira na posve različitim frekvencijama od onih koje mi smrtnici uopće možemo pojmiti i čija kreacija pomiješana s dozom ludila stvara ili je stvarala djela bez kojih je današnji život nezamisliv.

 

Psiholozi su otkrili da svi kreativni ljudi imaju jedan gen koji se zove neuregulin 1. On igra važnu ulogu u razvoju mozga, a mutacija tog gena povezana je sa mentalnim bolestima kao što su psihoza, depresija, šizofrenija i bipolarni poremećaj ličnosti. Takvo istraživanje donekle objašnjava zašto su geniji poput Vincenta van Gogha ili Sylvije Plath kod sebe razvili destruktivno ponašanje.

 

 

U umjetnosti i znanosti, takvih primjera imamo more, od Michelangela, koji je bio autist, do Dickensa i Jesenjina koji su bolovali od teške depresije. Einstein je bio luckast, Wittgenstein lud, a jedan od najvećih matematičara i logičara, Kurt Goedel, bolovao je od paranoje.

 

Sumnjao je kako ga netko želi otrovati, a nije vjerovao ni vlastitoj ženi koju je tjerao da proba svaku hranu koju skuha prije njega. Kad mu je supruga na šest mjeseci završila u bolnici, Goedel je jednostavno prestao jesti i naposljetku umro od gladi.

 

Povijest moderne glazbe ne bi bila moguća bez članova iz tužnog ''Kluba 27'', no Morrison, Hendrix, Cobain i ostatak družbe, skončali su prije 30-e upravo zbog psihičkih problema, koji su ih doveli do samouništenja.

 

Premda manje nego u nekim drugim sferama ljudskog djelovanja, i u vrhunskom sportu imamo takvih primjera. Matti Nykänen, George Best, Dennis Rodman, John McEnroe, Paul Gazza Gascoigne, da ne nabrajamo dalje, bili su genijalci koji su kroz svoje karijere, a i nakon njih, konstantno balansirali na nevidljivoj liniji koja dijeli genije od luđaka ili barem ekscentrika.

Međutim, svi ti ljudi gore su unatoč svojim problemima napravili fantastične karijere i u svojim sportovima bili su najbolji na svijetu. Neki su tek nakon umirovljenja prolupali do kraja, ali su barem za vrijeme aktivnog bavljenja sportom nekako uspijevali naći načina kako držati svije demone pod kontrolom.

 

S druge strane, ima i onih koji su mogli postati najbolji, ali nisu jer ih je ta doza ludila koju su imali zapisanu u svom genetskom kodu, unatoč talentu, konstantno vukla prema dolje.

Jedan od takvih je i Mario Balotelli. 

 

 

Zločesti dečko talijanskog nogometa rođen je 1990. u Palermu na Siciliji. Biološki roditelji Thomas i Rose Barwuah ganski su emigranti koji su se preselili u okolicu Brescije nedugo nakon njegova rođenja. Kako je imao velikih problema sa zdravljem, biološki su ga roditelji dali posvojiti s tri godine. Odgojili su ga Francesco i Silvia Balotelli za koje je jako vezan, a kad je postao poznat optužio je biološke roditelje da ga opet žele samo zbog slave.

 

Mario Balotelli nikad nije bio običan nogometaš i tu se sad vraćamo na početak ovog teksta. Nevjerojatan nogometni talent i totalni luđak. Kad pričamo o Balotelliju, teško je razgraničiti ta dva pojma. Već sa 17 godina Inter je u njemu pronašao igrača koji će biti budućnost nerazzura, ali uz povremen bljeskove na zelenom terenu, više je vremena briljirao puneći stupce talijanskih tabloida svojim iščašenim ponašanjem, a po istom je nastavio i kad je otišao na Otok.

Nije znao kako obuči marker u Cityju, gađao je prolaznike zračnom puškom, na treninge Intera nosio je štucne s oznaka Milana, a slikao se u dresu gradskog rivala. Bacao je petarde po kući i gađao je dron koji je na treninge Milana uveo Brocchi. Lijepio je Panini album samo sa svojim sličicama, a avantura u Interu ostat će možda najviše zapamćena po čuvenom slučaju za vrijeme utakmice protiv Rubina u Ligi prvaka.

 

Već je imao žuti karton i na poluvremenu Mourinho ga je zamolio da u nastavku susreta samo hoda i ne radi ništa, jer nije imao zamjenskog napadača na klupi. Super Mario je u svlačionici potvrdno kimnuo glavom na apel očajnog Portugalca, a onda je nakon nepune minute igre dobio crveni karton.

Međutim, kad mu se dalo, ali, samo kad mu se dalo, Balotelli je znao igrati fantastično. Odlična sezona u Cityju osigurala mu je ugovor s Milanom i na San Siru je u sezoni 2013/2014 briljirao zabivši 26 golova te sezone, a Milan je na njegov pogon sa desetog mjesta došao na treće i izborio Ligu prvaka.

 

U ljeto 2014. Balotelli za ogromnih 16 milijuna funti prelazi na Anfield i tada je sve otišlo k vragu. 

U Liverpoolu je odigrao svega 16 utakmica i zabio je samo jedan gol, no zato je zabavljao engleske medije svakodnevnim skandalima.

 

Na Istangramu je objavio fotografiju Super Marija uz poruku da taj lik iz videoigara ima karakteristike raznih rasa. No, ispod toga je napisao:

 

''Skače kao crnac i grabi novčiće poput Židova''.

 

Mediji su eksplodirali, a FA je pokrenuo istragu zbog antisemitizma.

 

Na koncu se Balotelli ispričao, ali i to je učinio na svoj način.

 

''Moja mama je Židovka, zato svi šutite. Ispričavam se ako sam ikoga uvrijedio. Objava je trebala biti antirasistička i humoristična'', na Twitteru je napisao Mario.

 

Kap koja je prelila čašu strpljenja Brendana Rodgersa, bila je situacija za vrijeme utakmice Lige prvaka, kad je na poluvremenu zamijenio dres s Realovim Pepom.

 

Tad je bilo jasno da Balotelli mora otići i na posudbu ga je vratio Milan. Međutim, povratak na San Siro nije ni izbliza bio sretan kao što su u Milanu očekivali da će biti.

 

 

Brocchi je jasno da do znanja da više ne računa na Balotellija, Liverpool ga ne želi nazad, a iz Europe nema ponuda. Tako da je izvjesno da će bivši talijanski reprezentativac karijeru završiti ili u Kini ili će objesiti kopačke o klin.

 

Šteta, jer tako nije trebalo biti, ako ništa, onda zbog jedne utakmice u kojoj je genij bio čak jači od ludila.

 

Italija je u polufinalu Eura 2012. svladala Njemačku s 2:1, a junak je bio Mario Balotelli. 

Gary Lineker je komentirajući poraz njegove Engleske od Njemačke nakon izvođenja jedanaesteraca u polufinalu SP 1990. u Italiji izrekao vjerojatno najtočniju nogometnu istinu:

 

''Nogomet je igra u kojoj 22 čovjeka trče naokolo, natjeravaju loptu, u kojoj jedan sudac napravi gomilu pogrešaka te u kojoj na kraju uvijek pobjeđuje Njemačka.“

 

 

I bio je u pravu. No baš zbog toga gotovo nevjerojatno odzvanja podatak da ta ista goropadna i nepobjediva Njemačka nikad, ali baš nikad, na velikim natjecanjima nije svladala Italiju. Istina, dobivali su Švabe Talijane par puta, ali samo u prijateljskim utakmicama. Na svjetskim i europskim prvenstvima ispijali su samo gorke pilule. Posebice na svjetskima. Porazi nad porazima. Ok, i dva remija na svjetskim prvenstvima u Čileu 1962. i Argentini 1978.

 

Ali porazi u polufinalima 1970. i 2006 i finalu 1982. Nijemce užasno peku. Ti porazi su postali mitski, porazi koji su Nijemcima napravili ono što su oni napravili ostatku svijeta, ponajviše Englezima – nabijali su im komplekse. Da, Njemačka je desetljećima bolovala od kompleksa nametnutog od talijanskih nogometnih kicoša, a idealnu priliku za osvetu i naplatu barem jednog dijela duga imali su 28. lipnja u Varšavi, no nisu računali da će utakmicu karijere odigrati ludi Mario Balotelli.

 

 

Cesare Prandelli odveo ga je na Euro unatoč brojnim kritikama i upozorenjima kako bi mogao upropastiti atmosferu u momčadi. Dao mu je povjerenje, testirao njegovo strpljenje, a onda ga bacio na Nijemce i prošao u finale Eura.

 

Krenuli su Talijani od početka ofenzivno, s Cassanom i Balotellijem u napadu, a iza njih raspoloženi trojac De Rossi, Montolivo i Marchisio te Pirlo na zadnjem veznom. Već je prvi napad izrodio priliku, ali u nastavku je prvi na velikom iskušenju bio Gianluigi Buffon. U petoj minuti pokazao je jedinu nesigurnost, no nezamjenjivi Pirlo na crti je spriječio rano vodstvo. Obranio je onda i udarce Gomeza i Kroosa, ali Talijani su u 20. već poveli s 1:0. Cassano si je otvorio prostor na lijevoj strani protivničkog šesnaesterca, ubacio pred gol, a Balotelli spremno iz blizine glavom zakucao za vodstvo.

 

 

Petnaest minuta kasnije Balotelli je pogodio i drugi put. Montolivo je sa svoje polovice ispucao prema naprijed gdje je Balotelli već ostavio Lahma tri koraka iza sebe, krenuo je neometan prema njemačkom golu i sa 16 metara zakucao za 2:0! Treći je to gol za Balotellija na Euru, time se pridružio imenjacima Mandžukiću i Gomezu te Cristianu Ronaldu koji vode na listi strijelaca.

Između pogodaka Nijemci su stvorili četiri prilike, ali svaki put ih je zaustavio fantastični Buffon, koji je sa svojih desetak obrana jedan od najzaslužnijih za pobjedu i plasman u finale. Nijemci su u nastavku bili bezidejni. Pokušavali su, dolazili u prilike, ali Buffona nisu prevarili. Joachim Loew čekao je pauzu da obavi izmjene. Iz svlačionice se na teren nisu vratila dvojica napadača Gomez i Podolski, a ušli su Klose i Reus, koji je odmah po ulasku razbudio suigrače i testirao Buffona, ali gola i dalje nije bilo.

 

Pucao je i Lahm preko gola, pokušali su Klose i Kroos, ali bez učinka. Izmjene su poremetile dinamiku igre, a i s igračima s klupe Prandelli nije mogao promašiti jer Italija prvi put bila kompletna. Uveo je Mottu i Diamantia, a Low odgovorio Muellerom umjesto braniča Boatenga. Balotelli je mogao zabiti i u 60. minuti ali je pucao preširoko, kao i Diamanti sedam minuta kasnije sa 12 metara. Na taj su način završavale i ostale talijanske prijetnje, koje su bile česte, ali neprecizne.

 

Nijemci su najbolju priliku imali u 62. minuti kada je Reus iz slobodnog udarca s više od 25 metara pucao pod samu gredu, a Buffon obranio još jednom briljantnom reakcijom.

U nastavku je šepajući igru napustio Balotelli, ali ulaskom Di Natalea Italija nije postala ništa opasnija. Motta je ušao umjesto Montoliva, a Diamanti umjesto Cassana. Talijani nisu izgubili ubojitost u napadu i nastavili su prijetiti, ali udarci su odlazili pored gola. Nijemci su se već pomirili s porazom kada je francuski sudac produljio utakmicu četiri minute, a onda u 92. pokazao na bijelu točku zbog igranja rukom Balzarettija u svom šesnaestercu. Mesut Oezil bio je siguran izvođač za konačnih 2:1.

 

Italija je u finalu izgubila od Španjolske 4:0, a Balotelli? Balotelli nažalost nikad više nije zaigrao kao što je igrao te večeri 28. lipnja u Varšavi. Šteta, jer je trebao.