ARSENAL i Manchester City sinoć su na Emiratesu odigrali do sada najbitniju utakmicu sezone u borbi za naslov prvaka Engleske. Gosti su slavili 3:1, a pogotke su zabili Kevin de Bruyne, Jack Grealish i Erling Haaland za City te Bukayo Saka za Arsenal.
Bolan je ovo poraz za Topnike jer se sada, nakon tek jednog osvojenog boda u posljednje tri utakmice, ogromna prednost od osam bodova nad prvim pratiteljem Cityjem potpuno otopila pa ove dvije ekipe trenutno dijele prvo mjesto ljestvice Premiershipa. Iako Arsenal i dalje ima utakmicu manje te je veći dio sinoćnjeg dvoboja izgledao kao bolja ekipa, u posljednjih pola sata momentum se utakmice, a i borbe za titulu, potpuno okrenuo na stranu ekipe Pepa Guardiole.
Loša odluka Guardiole omogućila je Arsenalu da izdominira prvo poluvrijeme
Nakon odlaska Oleksandra Zinčenka ljetos, a zatim i Joaa Cancela krajem siječnja, Guardiola je ostao bez pravog lijevog beka te je u procesu traženja igrača s drugih pozicija koji bi mogli kvalitetno ispuniti tražene zadaće. Ovoga puta priliku zaigrati tu poziciju je dobio Bernardo Silva, koji obično igra centralnog veznog, te se upravo ta odluka pokazala ključnom već na početku utakmice.
Ideja je bila da Silva igra tzv. invertiranog beka, odnosno da se u posjedu pomiče na poziciju centralnog veznjaka, dok bi u obrani igrao kao konvencionalan lijevi bek vraćajući se uz aut-liniju i braneći širinu protiv Arsenalovog desnog krila Bukaya Sake.
Iako se radi o briljantnom individualcu koji obrambene zadatke odrađuje u potpunosti posvećeno, od početka utakmice vidjelo se da nije igrač koji može braniti elitna krila. Uz to, City je i kao tim imao velikih problema. Stajao je vrlo usko pokušavajući braniti centralne prostore i protok lopte do glavnog Arsenalovog playmakera Martina Odegaarda pa je strane neprestano ostavljao praznima.
Silva je tako morao pokrivati ogroman prostor uz aut-liniju i s time se jako mučio. Napravio je u prvome poluvremenu četiri prekršaja zaradivši i žuti karton te je izgubio nekolicinu lopti pri ranoj fazi izgradnje napada, što je za njega bilo posebno nekarakteristično.
Jednostavnim prijenosom lopte s jedne aut-linije na drugu, Arsenal bi redovito stvarao višak Cityjevoj obrani te je lakoćom kontrolirao utakmicu. Najbolje se to vidi po tome da je City osvajao loptu nakon svakih 50 Arsenalovih dodavanja, dok je Arsenal jako brzo vraćao posjed u svoju kontrolu - osvajao je posjed na svakih devet Cityjevih dodavanja.
Ako obrambene statistike nisu dovoljne da ocrtaju stanje na terenu i Arsenalovu dominaciju, napadačke bi trebale. Arsenal je do kraja utakmice imao 64% posjeda i 223 više dodavanja od Cityja. Da suparnik ima takvu statistiku na kraju utakmice je u Guardiolinoj karijeri iznimna rijetkost te su ovi podaci negativan rekord za njegovu eru u Engleskoj.
Korekcija na početku drugog poluvremena vratila je balans Cityjevoj obrani
Zbog toga je bilo za očekivati da će Guardiola već na poluvremenu napraviti nekakvu taktičku promjenu, no ona se dogodila tek oko 55. minute, kada je umjesto desnog krila Riyada Mahreza ušao stoper Manuel Akanji. Nathan Ake pomaknut je sa stopera na lijevog beka, a Silva je premješten na sebi prirodniju poziciju, onu koju je držao Mahrez.
Ta izmjena vratila je Cityju balans u obrani. Ake je puno lakše branio Saku u duelima jedan na jedan, a još jedan stoper donio je dodatnu sigurnost u sredini obrane. City je počeo puno lakše osvajati loptu te je izlazio sve dalje u protivničku polovicu igrajući agresivniji i bolji presing nego u prvom poluvremenu.
Arsenal je i dalje nastavio igrati dobro, kontrolirati posjed, probijati presing i stvarati prilike, ali nakon što ga je prvih 60-ak minuta samo mirnoća u završnici dijelila od vodstva, bilo je jasno da je City uspio vratiti utakmicu u odnos 50-50 te da će do kraja utakmice biti puno opasniji u napadu.
Prilike su u sljedećih 20-ak minuta sijevale na obje strane, ali je City bio taj koji ih je iskoristio. Arsenal je napravio nekoliko početničkih pogrešaka, a mladi Eddie Nketiah je promašio dvije dobre šanse, kakve su Grealish i Haaland s druge strane realizirali. Upravo bi takav epilog utakmice mogao postati priča cijele Arsenalove sezone.
Arsenal ima sve osim širine i iskustva, a to često zna biti presudno
Arteta od početka svog mandata na klupi Arsenala pokušava postati kopija svog učitelja, a od vlastite ekipe na terenu stvara pravu kopiju Cityja. Nakon dugog procesa i nekoliko konkretnih pojačanja, ove sezone mu je to napokon pošlo za rukom. Arsenal sada taktički ima sve - u svakoj fazi igre izgleda zaista sjajno.
Veći dio jučerašnje utakmice izgledao je kao bolja Guardiolina ekipa od trenutne Guardioline ekipe. Međutim, nema dvije stvari koje City već godinama posjeduje u nemoguće velikim količinama, a to su širina i iskustvo.
Primjerice, ozljeda Gabriela Jesusa se počinje sve više osjećati, a sada je, kad je Arsenal nanizao nekoliko lošijih rezultata, možda potrebno osvježiti ekipu igračima s klupe. Arteti su pri tome ruke poprilično vezane jer kvalitetnih alternativnih opcija nema puno i zbog toga mu nema druge nego osloniti se na vrlo mladu i neiskusnu jezgru igrača koja je, kako se stvari čine, ispala iz forme.
City se, pak, u prijašnjim sezonama brzo izvlačio iz takvih situacija, pobjeđivao bi kad bi igrao loše, a nekad bi postajao i još jači s osvježenim taktičkim rješenjima i novim igračima koji bi pronašli formu. Stoga, u borbi za titulu osam bodova prednosti ispred drugoga na tablici ne znači baš ništa, kad je taj drugi Pepov Manchester City. To je potvrdila i jučerašnja utakmica.