CHELSEA je u veljači kažnjen zabranom dovođenja igrača u dva prijelazna roka zbog kršenja pravila pri potpisu maloljetnih igrača. To znači da Chelsea prema pravilima prvog narednog igrača može kupiti tek na ljeto 2020. godine. Do tada novi trener Frank Lampard mora raditi s onim što ima u kadru. Kladionice im zato predviđaju borbu za četvrto ili peto mjesto na tablici, što nije plasman koji će zadovoljiti Romana Abramoviča.
Međutim, to ne bilo tako da je Chelseajeva transferna politika drugačija i bolje organizirana. Postoji cijeli niz nogometaša koji su iz Chelseaja otišli prerano, a listu predvode Kevin De Bruyne, Mohamed Salah i Romelu Lukaku, kao najveća imena. Sva trojica otišla su iz kluba u mandatu Josea Mourinha, neki zato što ih Portugalac nije imao u planovima, a neki zbog odluke Uprave.
De Bruynea je Chelsea od Genka kupio za 9 milijuna eura 2014. godine, a samo dvije godine kasnije prodao ga je u Wolfsburg za 22 milijuna eura jer se nije uspio nametnuti u Londonu. Danas je on jedan od najboljih veznjaka svijeta i nositelj igre Guardiolinog Cityja koji ruši rekorde. Slično je bilo i sa Salahom kojeg je Chelsea iz Basela doveo za 8,5 milijuna eura pa poslao na posudbu u Fiorentinu i nakon toga u Romu kojoj ga je na kraju i prodao za 15 milijuna eura. Roma ga je onda nakon sjajne sezone prodala Liverpoolu, a ostalo je, bez lažne patetike, povijest.
Mogla je to biti povijesna momčad
Tu je, naravno, i Romelu Lukaku koji je iz Anderlechta u London stigao za 15 milijuna eura i nakon tri sezone posudbi prešao u Everton za 35 milijuna eura. Osim navedene trojke, popisu se može dodati još Ryan Bertrand, koji bi im sjajno došao kao opcija na lijevom boku, a kojeg su pustili u Southampton za samo 15 milijuna eura. Epizodne uloge u Chelseaju su imali još i nogometaši kao što su Arjen Robben i Filipe Luis, koji su odigrali neke sjajne sezone nakon odlaska iz Londona, a koje u Chelseaju ili nisu znali taktički uklopiti u kadar ili pak nisu znali izaći na kraj s njihovim ozljedama.
Treba, naravno, spomenuti Thibauta Courtoisa i Edena Hazarda: obojicu su prodali u Real Madrid za oko 135 milijuna eura ukupno, a za Hazarda još nisu uspjeli, a zbog FIFA-ine kazne i neće moći, dovesti zamjenu.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Chelsea konačno mora stvoriti igrača
Courtoisa će zamijeniti Kepa iz Athletic Bilbaa, ali potpuno je jasno da prodaja jednog vrhunskog vratara za 35 milijuna eura da bi ga se zamijenilo drugim, slične kvalitete, od 80 milijuna eura, nije dobar posao. Kada bi aktualnom sastavu dodali imena koja smo spomenuli, bila bi to ekipa koja bi bez straha mogla konkurirati za sve naslove u europskom i engleskom nogometu.
Dodatnu snagu ekipi bi dali mladi nogometaši poput Calluma Hudsona Odoija, Andreasa Christensena i Reecea Jamesa, ali njima zapravo više odgovara trenutna situacija. Frank Lampard ne može dovoditi igrače pa mu ne preostaje ništa drugo nego ih stvarati od onih koje već ima u klubu, a trojica spomenutih trebali bi najviše profitirati od te promjene. Uz njih bi, ako se nastave razvijati kao dosad, trebao profitirati i Chelsea koji će napokon biti prisiljen izgraditi nogometaše umjesto da ih dovodi za visoke odštete.
Povijest loših kupovina
Najveći problem dosadašnjih Chelseajevih odluka je u tome što je riječ o klubu koji nije imao imperativ prodaje jer je uvijek raspolagao s dovoljno novca da zadrži sve koji ga zanimaju i da još dovede i nekoliko imena kako bi pojačao kadar.
Ipak, kada se pogleda njegovih deset najvećih transfera u povijesti, može se zaključiti kako u klubu zapravo od dolaska Abramoviča nisu znali odabrati igrača kojeg vrijedi skupo platiti. Na popisu od deset imena nalaze se redom: Kepa, Alvaro Morata, Christian Pulisic, Fernando Torres, Jorginho, Mateo Kovačić, Andrij Ševčenko, Tiemoue Bakayoko, Mitchi Batshuayi i Didier Drogba.
Svi ti transfer koštali su oko 530 milijuna eura, a jedini nogometaš s tog popisa koji je u Chelseaju ostavio dubok trag zapaženih igara je onaj najjeftiniji, 38 milijuna eura plaćen Didier Drogba. Svi ostali su prošli bez ozbiljnije zapaženih uloga ili još nisu dobili dovoljno vremena da se dokažu.