Čačić Trbuhozborac

Foto: Bruno Konjević/Cropix

RADIMIRU Čačiću sigurno nije lako.

Osam godina je čekao vlast. Kovao je planove, pisao strategije, trenirao ulogu premijera i spasitelja hrvatskog gospodarstva. Kad se konačno dočepao vlasti, razmjestio je svoje direktore i suradnike po javnim poduzećima, najavio juriš prema spasonosnim investicijama i prkosno poručivao javnosti da "iz Vlade mogu otići svi, samo Milanović i on ostaju".

A onda je osuđen na zatvorsku kaznu.

Poslije nepunih godinu dana morao je ostaviti sve to, odreći se svega - i operativnog vođenja stranke, i Vlade i politike - da bi sljedeću godinu proveo u zatvoru zbog prometne nesreće. Nije stoga uopće čudno što se ovako ponaša.

Ministar u staklarni

Što izdaleka ruši porez na nekretnine, što objavljuje nepotpisana priopćenja na web stranici svoje stranke, što telefonski upravlja ministrima, što dijeli packe Vladi zbog investicija i poreznog opterećenja, što iz busije bombardira svoje bivše kolege. Ne samo da time nanosi štetu svojoj političkoj budućnosti - ako na nju više uopće računa - već uništava vlastitu stranku, svoju Vladu i čitavu vladajuću koaliciju čiji je do jučer bio ključni nositelj.

Grubo rečeno, ponaša se kao Ivo Sanader.

I on je nakon odlaska s premijerskog mjesta pod svaku cijenu želio zadržati utjecaj nad Vladom Jadranke Kosor. Svakodnevno je premijerki iza leđa nazivao ministre, kao počasni predsjednik na sjednicama Predsjedništva zadržao je mjesto na čelu stola, sazivao je Kosoricu na konspirativne ručkove i uglavnom, glumio trbuhozborca koji beskrupulozno upravlja svojim lutkama.

Ponašao se kao da nije otišao. Odnosno, kao da se brzo planira vratiti.

A kad je na kraju odigrao zadnju kartu, optuživši na press konferenciji Jadranku Kosor zbog trgovanja teritorijem nakon što je potpisala arbitražni sporazum sa Slovenijom, izbacili su ga iz stranke i izložili kaznenom progonu.

Čačić sada kreće sličnim putem.

Otišao da se vrati

On se također ponaša kao da zapravo nije otišao ili kao da će se brzo vratiti. I dalje želi upravljati ministarskim resorom i vlastitom strankom, želi kritizirati suparničke ministre (poput Slavka Linića), te više od svega želi ostaviti dojam da je još uvijek najvažniji član vladajuće koalicije. Već sada s nestrpljenjem možemo očekivati njegova pisma iz zatvora.

Uglavnom, Čačić se ponaša kao razmaženo derište koje su istjerali s partije karata, pa sad izdaleka kibicira i inatljivo sabotira svaki potez.

Zašto ne nazove Milanovića?

Sasvim je jasno, u neku ruku i razumljivo, da Čačiću sada nije lako odustati od svega za što se godinama borio. Ali za sve postoji način. Ako ima prigovore na rad Vlade, zašto izravno ne nazove svog prijatelja Zorana Milanovića i iznese mu svoje primjedbe? Ako želi pomoći svojoj stranci, zašto onda javno dezavuira njezine dužnosnike i dovodi u neugodnost ministre koji svakoga dana moraju surađivati s premijerom i kolegama iz SDP-a? Ili ako već želi pomoći koaliciji, zašto joj ne pošalje svoje pisane prijedloge?

Umjesto da u javnost odašilje ogorčene, zajedljive, pa i nedosljedne poruke.

Ne samo poruke u vezi poreza na nekretnine protiv kojeg se navodno nije bunio dok je bio u Vladi, već i oko budućeg gospodarskog rasta o kojem je još prije koji tjedan govorio optimistički, a sada javno ruši Vladine procjene o 1,8 posto porasta BDP-a.

Politička nezrelost

Čačić o sebi ima sjajno mišljenje, ali ovo njegovo ponašanje najviše otkriva ono što se ne bi očekivalo od čovjeka koji je dvadeset godina u visokoj politici - političku nezrelost.

Onaj tko želi da ova koalicija uspije, pružit će joj stabilnost. Onaj tko misli da joj može pomoći, učinit će to mudro i razumno. Onaj tko ne želi zabiti zadnji čavao u lijes vlastite stranke, ostavit će ju na miru.

Čačić se, međutim, uporno trudi servirati debakl. Po onoj staroj, poslije mene - potop.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje 

Pročitajte više