Foto: Hina
Nakon što su proveli dva tjedna u Hrvatskoj, izaslanici MMF-a zaključili su da Kukuriku koalicija zemlju vodi u pravom smjeru. Ne da je izvuče iz krize, jer to nije nešto oko čega se MMF pretjerano zamara, već da sanira deficit budžeta, odnosno da osigura redovno plaćanje inozemnih dugova.
Globalni apartheid
Na što se svodi gospodarska politika države kada se MMF-ovim ekonomistima prepusti glavna riječ, vidjeli smo nedavno u Grčkoj i nešto ranije diljem Južne Amerike. Svoju ekonomsku doktrinu MMF temelji na tri stupa: tržišnoj deregulaciji (što podrazumijeva veću slobodu za korporacije i manja prava za radnike), privatizaciji državne imovine i mjerama štednje u javnom sektoru.
"MMF-ov obično propisuje stezanje remena državama koje su previše siromašne da bi posjedovale remen", antologijska je rečenica Jeffreyja Sachsa, utjecajnog američkog ekonomista, direktora Zemaljskog instituta na Sveučilištu Columbija.
Sachs i drugi ekonomisti koji ne naginju dominantnoj neoliberalnoj ekonomskoj doktrini MMF-u prvenstveno zamjeraju prevelik utjecaj koji na tu instituciju imaju razvijene zemlje. Uvjerljivo najviše glasova u MMF-u imaju Amerikanci (17,6 posto), a slijede Japan (6,5 posto), Njemačka (6,1 posto), Francuska (4,5 posto), Engleska (4,5 posto)...
"Zemlje u razvoju moraju biti snažnije zastupljene u MMF-u, s obzirom da one danas imaju puno veći udio u svjetskoj ekonomskoj aktivnosti nego 1944. godine kada je MMF osnovan", smatra nobelovac Joseph Stiglitz. Naravno, razvijenim zemljama ne pada napamet odreći se svojih glasačkih udjela u korist zemalja istočne Europe, Južne Amerike ili Afrike. Ovakvu politiku MMF-a aktivist Titus Alexander naziva "globalnim apartheidom".
Zabrinite se, MMF je zadovoljan
Najbolja vijest koju smo u ponedjeljak čuli od lidera MMF-ove misije u Hrvatskoj Johannesa Wieganda tako je činjenica da Hrvatska "pomoć" ove institucije još nije zatražila. S druge strane, Vlada koja se predstavlja kao socijaldemokratska i bez aranžmana s MMF-om donosi odluke krojene po njihovom receptu.
Osvrnimo se na Vladine poteze koje je MMF pohvalio. Jako im se sviđa Zakon o strateškim investicijama, koji je u domaćoj javnosti izazvao buru jer otvara prostor za rasprodaju najvrjednije državne imovine, poput vodnih bogatstava. Podržavaju reformu Zakona o radu, koji je zbog udara na radnička prava na noge podigao cijelu sindikalnu scenu. Oduševljeni su predstečajnim nagodbama, unatoč snažnim indicijama da mutni poduzetnici ovaj instrument koriste za pranje novca.
Iako i sami priznaju da će i 2014. u Hrvatskoj biti recesijska godina, s padom BDP-a do jedan posto, MMF vladi poručuje: samo nastavite u istom smjeru. Hrvatskoj MMF preporučuje daljnju privatizaciju, posebno u željezničkom, zračnom i cestovnom prometu, uvođenje Poreza na nekretnine kojeg žestoko zagovara Slavko Linić, dodatne rezove u zdravstvu koje percipiraju preskupim...
Prvim nacrtima proračunskog rebalansa, koji je prvenstveno fokusiran na povećanje državnih prihoda, MMF je zadovoljan. No, čim do oporavka dođe nakon krize koja traje već pet godina dođe, MMF od vlade očekuje provođenje mjera štednje. Rezovi državne potrošnje u tom će se slučaju, naravno, prelomiti na leđima građana: na zaposlenima u javnom sektoru, subvencijama za poljoprivredu, mirovinama i davanjima za socijalu.
Istovremeno u činjenici da se Hrvatska mora dodatno zaduživati kako bi otplatila ionako preskupe vanjske dugove, MMF ne vidi problem. Iako u svom izvještaju i sami ističu da cijena kreditiranja Hrvatske raste s obzirom na države u sličnoj situaciji, lider MMF-ove misije u Hrvatskoj Wiegand je "uvjeren da se Hrvatska i dalje može relativno povoljno zadužiti na vanjskom tržištu".
Interesi hrvatskih građana i interesi MMF-a se, jasno je iz svega nabrojanog, drastično razlikuju. Kao što bi se politika socijaldemokratske vlade trebala razlikovati od politike koju zagovara MMF. S obzirom da to u Hrvatskoj očigledno nije slučaj, SDP-u bi možda bilo najbolje sugerirati da promjeni ime.