Dokazano: Sustav javne nabave u Hrvatskoj pod utjecajem je korupcije na svim razinama vlasti

Foto: Partnerstvo za društveni razvoj

JAVNA nabava građevinskih radova u Hrvatskoj, pojedinim govornicima na predstavljanju studije "Javna nabava građevinskih radova u Hrvatskoj" nikako nije imuna na političko pogodovanje, priopćilo je Partnerstvo za društveni razvoj.

U utorak, 22. rujna 2015. godine u prostorijama Novinarskog doma u Zagrebu, udruga Partnerstvo za društveni razvoj (PSD) organizirala je soareju za medije i sve aktere koji sudjeluju u nadzoru javne nabave, povodom predstavljanja studije "Javna nabava građevinskih radova u Hrvatskoj", izrađene u sklopu najvećeg znanstveno-istraživačkog projekta o korupciji, ANTICORRP, financiranog od Europske unije unutar Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj.

Empirijska analiza pokazala anomalije

"Premda hrvatski sustav javne nabave obilježava dobra zakonska uređenost, empirijska analiza velikih natječaja u sektoru građevinske nabave u razdoblju od 2011. do 2013. godine, koja koristi jedinstvenu Integrity Observers bazu podataka, ukazuje na određene anomalije. Autori studije razmatraju fenomen političkog utjecaja, to jest politički motivirano sustavno ograničavanje slobode natjecanja, kao moguće objašnjenje uočenih specifičnosti. U preporukama studije raspravljaju se mjere koje bi mogle smanjiti ranjivost sustava javne nabave na političko pogodovanje", rekao je Aleksandar Štulhofer.

Studija "Javna nabava građevinskih radova u Hrvatskoj“ fokusirana je na određeni uzorak ugovora o javnoj nabavi: ugovori za građevinske radove u vrijednosti milijun ili više eura dodijeljenih u razdoblju 2011.– 2013. Ukupna vrijednost ugovora obuhvaćenih uzorkom iznosi 17.9 milijardi kuna, a dodijelila su ih 192 naručitelja.


Profesor Ivan Koprić s Pravnog fakulteta naglasio je kako nalazi studije upućuju na nezanemarivo dodjeljivanje poslova organizacijama koje su pod utjecajem javnih vlasti na državnoj, županijskoj i lokalnoj razini.

1) Otprilike 90% ugovorene vrijednosti javne nabave građevinskih radova u Hrvatskoj u razdoblju 2011.–2013. izvršili su naručitelji iz kategorija Pravne osobe bez javnih ovlasti i Sektorski naručitelji, koji inače podliježu slabijoj kontroli od ostalih naručitelja;

2) Značajan udio ugovora, koji predstavlja 27% ukupne vrijednosti svih potpisanih ugovora preko milijun EUR, sklopljen je de facto izravnim ugovaranjem bez prethodne javne objave;  a 40%  vrijednosti svih potpisanih ugovora, ugovoreno je u nadmetanjima u kojima je bio samo jedan ponuditelj unatoč tome što su 43 od 58 postupka javne nabave bila provedena otvorenim postupkom;

3) Ugovori čiji ukupni zbroj vrijednosti čini udio od gotovo jedne polovine (46.5%), dodijeljeni su tvrtkama u vlasništvu države, za što u istraživanju nismo mogli naći ekonomsko opravdanje. Pri tome, tri vodeće tvrtke, koje su dobile gotovo 20% ukupnog iznosa ugovora u našem uzorku, pripadaju istoj grupi – Hrvatskim željeznicama. Štoviše, naručitelj je u ovim ugovorima isti subjekt - Hrvatske željeznice. S druge strane, od deset najuspješnijih ponuditelja u privatnom vlasništvu, devet ih je bilo u državnom vlasništvu prije privatizacije.

4) Značajna i zabrinjavajuća korelacija između izbornih ciklusa na nacionaloj i lokalnoj razini i promjene u upravama gospodarskih subjekata koji kontroliraju skoro 90% ukupne nabave vrijednosti ugovora preko milijun EUR u građevinskom sektoru, a pri tome nisu javni naručitelji, upućuje na politikom kontrolirani ako ne i zarobljeni sustav. Mogućnost političkog, a samim tim i privatnog utjecaja na upravljačke strukture (i na nacionalnoj i na lokalnoj razini) na takve naručitelje empirijski je dokazana, dok sustav odgovornosti (političke odgovornosti koji postoji u slučajevima izravnog političkog odlučivanja i djelovanja) u ovim slučajevima ne funkcionira. U ovom području posebice je zabrinjavajući nalaz da je skoro polovica vrijednosti svih ugovora dodijeljena u horizontalnoj „suradnji“ između pravnih subjekata pod kontrolom javnog sektora, što manje više znači da u takvim situacijama politika knotrolira sve aktere u javnoj nabavi (naručitelje, ponuditelje i kontrolne mehanizme), a pri tom nema apsolutno nikakvu odgovornost za outcome (rezultat) takvog procesa.

FIMI medija kao primjer neopravdanih političkih utjecana na odlučivanje u javnoj nabavi

5) Primjeri poput FIMI medije sugeriraju da je praksa neopravdanih politčkih utjecaja na odlučivanje u javnoj nabavi kod naručitelja koji nisu javni naručitelji raširena, a mehanizmi detektiranja, zaprječavanja odnosno sankcioniranja ovakvih praksi ne odgovaraju veličini i značaju problema. U periodu 2011 -2013 više od dvije trećine ukupne vrijednosti značajnih ugovora u građevinskom sektoru, dodijeljeno je ponuditeljima koji se spominju u različitim aferama, protiv kojih se vode istrage, te koji su i presuđivani u korupcijskim predmetima. Količina sumnjom opterećenih ponuditelja koji dobivaju većinu značajnih ugovora u javnoj nabavi, ukazuje na veliki korupcijski rizik te ogromnu štetu koju ne djelovanje po ovom problemu čini gospodarstvu. Jedan od pokazatelja zarobljenog sustava, u kojem se 40% vrijednosti velikih ugovora u javnoj nabavi dodjeljuje u postupcima u kojima je bio samo jedan ponuditelj, otvara pitanje tržišne vrijednosti navedenih ugovora, odnosno s jedne strane onemogućava kvalitetnu procjenu koliko je određena ponuda tržišno povoljna, a s druge strane uništava konkurentnost domaćih tvrtki.

6) ANTICORRP i ovo istraživanje predstavljaju svojevrsni iskorak u razumijevanju korupcije i razumijevanju anomalija koje se događaju u javnoj nabavi. No pored detaljne dijagnostike problema partikularizma u javnoj nabavi, nalazi upućuju i na puno ozbiljniji društveni problem. Detektirane praske i njihov statistički značaj u ukupnoj vrijednosti javne nabave sugerira model korupcije kojeg najbolje opisuje definicija zarobljene države. Pri tome detektirana masovnost navedene pojave nas polako gura u ponešto modificiranu verziju definicije koja bi se ukratko mogla nazvati „zarobljeno društvo“.

Moraju se konačno početi "polagati računi"

"Reforma javnog sektora, osnaživanje mehanizama političkog integriteta, te izgradnja sustava "polaganja računa" nameće se kao hitna potreba na svim razinama. Uz navedeno, za samu javnu nabavu, važno je da se mora ozbiljno investirati u izgradnja kapaciteta u području detekcije, zapriječavanja i sankcioniranja anomalija u javnoj nabavi, postupcima javne nabave, ali i kontrolnim mehanizmima koji se bave javnom nabavom. Dijelom tehničkih preporuka, poput onsaživanja sustava upravljanja informacijama koje se tiču javne nabave (ne samo postupaka i rezultata postupaka već i tercijarnih informacija poput vlasničkih struktura, prikrivenog vlasništva, interesnih poveznica, izvršenja ugovora), uz minimalne standarde nadmetanja (npr određivanje standarda obaveznog minimalnog broja ponuditelja us vim postupcima), moguće je odgovoriti na dio problema koje smo detektirali i značajno unaprijediti sustav. No za ozbiljni napredak u javnoj nabavi očigledno će biti potrebni značajni strateški zahvati koji izlaze iz okvira sustava javne nabave", rekao je jedan od autora studije, Munir Podumljak.
 

Pročitajte više