Foto: Goran Mehkek / Cropix
OBIČNO se kaže da u politici ne postoje prijatelji, već samo interesi.
Ali eto, Jadranka Kosor uvijek je mislila drugačije. Njoj je svatko bio prijatelj.
I slovenski premijer Borut Pahor s kojim je izmjenjivala karanfile i stihove dok je pred kaminom dogovarala arbitražu oko granice. I njemačka kancelarka Angela Merkel ("Moja draga prijateljica"), i slovačka premijerka Iveta Radičova ("Bio je ovo važan razgovor dviju prijateljica koje se razumiju"), a stigla je voditi računa o tome da za svoje drage prijateljice pobrine, pa je Đurđicu Sumrak na brzaka uvalila u saborsku fotelju.
"Dragi Ivo, dragi prijatelju"
A na toj naizgled beskonačnoj listi njezinih prijatelja posebno mjesto oduvijek je bilo rezervirano za Ivu Sanadera. "Iako mnogi kažu da u politici nema istinskih prijateljstava, ja mogu svjedočiti da to nije tako, jer smo Sanader i ja kroz suradnju postali istinski prijatelji", kazala je Kosor prilikom preuzimanja stranke od "dragog Ive, dragog prijatelja".
U jednom trenutku s njim je rezala rođendansku tortu u premijerovu kabinetu, a već u drugom izbacila ga je iz HDZ-a. I trasirala mu put prema Remetincu.
Kao što je svojedobno, nekim drugim povodom, izjavio bivši šef srbijanske diplomacije Vuk Jeremić: "Kome je Kosor prijatelj, taj ne treba neprijatelje".
Kud Ivo, tud i Jaca
Bilo je stoga praktički neizbježno da bivšoj premijerki upravo jedna od njezinih prijateljica, Sunčana Glavak, omogući da krene "kud' i Ivo Sanader". Prema izlaznim vratima stranke.
Sunčana Glavak spominje se, naime, među onim članovima HDZ-a - i Kosoričinim prijateljima - koji su donedavnu šeficu stranke prijavili zbog izjava u kojima napada aktualno vodstvo stranke, rušeći joj time ionako očajan rejting.
Sve u svemu, bila je to prava poetska pravda. Falio je samo tihi Pahorov šapat...
Prijatelji i njihovi neprijatelji
Ipak, nisu svi prijatelji takvi. Neki Sanaderovi prijatelji založili su imovinu za njegovu jamčevinu, a zatim na sudu svjedočili u njegovu obranu. Neki su ga na sudu zakopali kako bi u teškim vremenima i sami preživjeli. A oni ostali, koji su se tim prijateljstvom hvalili jer su znali da im ono otvara sva vrata, jednostavno su pronašli druge prijatelje.
Među njima bila je i Jadranka Kosor.
Koja danas ljutito odbija usporedbe sa Sanaderom. "Mislim da bi bilo jako loše da se uspoređuje primjer bivšeg predsjednika HDZ-a, gospodina Sanadera i mene, zato što sjetite se koji su bili razlozi o kojima smo odlučivali o njegovom isključenju iz stranke i ovom danas. Neću ni to posebno uspoređivati, komparirati i komentirati".
Baš šteta.
Previše su pričali
Jer, našlo bi se tu zanimljivih stvari. Moglo bi se, primjerice, poći od toga da je Sanader nakon ostavke, slično kao sada Jadranka Kosor, tajno i javno govorio protiv stranke, protivio se odlukama, rovario među dužnosnicima i nametao svoj stav mimo stava aktualnog vodstva. Među njima je definitivno puklo kad se pojavio na Mirogoju, unatoč poruci šefice stranke da ne bi bilo umjesno da se na Tuđmanovu grobu pojave dva predsjednika HDZ-a, da bi zatim u Katedrali zauzeo njezino mjesto.
A iz stranke je isključen nakon press konferencije na kojoj je objavio da je nezadovoljan porazom Andrije Hebranga na predsjedničkim izborima, da postoji deficit u vođenju stranke, da je sporazum sa Slovenijom loš, te da se namjerava više aktivirati kao počasni predsjednik.
Verbalni delikt
Sanader tada nije bio izbačen iz HDZ-a zbog kriminala i korupcije, nego zbog "verbalnog delikta", javnog udara na aktualnu predsjednicu HDZ-a. Naime, nije prestao pričati otkako je ostavio stranku.
Sada se to isto stavlja na dušu Jadranki Kosor. "Da nije prestala pričati otkako je izgubila izbore u stranci".
Što, naravno, ne mora značiti da je to pravi razlog njezina izbacivanja iz HDZ-a, ali to isto može se reći i za famoznu Sanaderovu presicu trećeg siječnja 2010. godine. Povod je bio sličan.
Ali je zato interes isti.
Usud časti
Interes aktualnog šefa stranke da se riješi prethodnika koji rovari ili naprosto puno priča. Interes bivšeg šefa da se distancira od nasljednika, braneći sebe i veličajući vlastite zasluge. Ali i interes svih njihovih prijatelja koji se, u Sanaderovu slučaju nisu pojavili na pučističkoj presici nego na pokajničkoj klupi, a u Kosoričinu slučaju poslali prijavu Sudu časti.
Na prvi pogled, Jadranka Kosor je sve shvaćala osobno: od Sanaderova rovarenja, preko Pahorova tepanja, do Merkeličinih pohvala. Međutim, vrlo dobro je znala da se iza tog prenavljanja krije čisti, nepatvoreni i vrlo konkretan interes.
Jer bez njega, kome uopće trebaju prijatelji u politici?