Ivan Jarnjak, svjedok, a ne zločinac

UVIJEK blizu vatre, ali nikako da se opeče.

Ivan Jarnjak bio je ministar policije kad su se događali zločini nakon Oluje. Bio je ministar policije kad su se potpisivali nalozi za praćenje i prisluškivanje novinara. Bio je član Predsjedništva HDZ-a kad je njegova stranka pljačkala Hrvatsku. Bio je glavni tajnik HDZ-a kad je muljao o Sanaderovu BMW-u, stranačkim financijama, crnim fondovima...

Bio je aktivni sudionik i Tuđmanova autokratskog režima i Sanaderove zločinačke organizacije. I nikad mu zbog toga nije pala ni dlaka s njegove legendarne obrijane glave.

Špijunska kamarila

Kad je pala Tuđmanova špijunska kamarila, našao je mirno utočište u Hrvatskom saboru i to na čelu Odbora za nacionalnu sigurnost. Kad su krenule haške optužnice za ratne zločine, bio je vječiti osumnjičenik u svojstvu susretljiva svjedoka.

Baš kakav je i sada kad se našao pred sudom zbog afere Fimi media.

Uvijek je znao sve, ali sve je rekao tek kad je morao. Kad su ga pritisli. Kad su mu pred nosom zamahali optužnicom.

Optužnica za Oluju

Godinama se najavljivala optužnica Haaškog suda protiv Ivana Jarnjaka, ministra unutarnjih poslova u vrijeme Oluje. Teretilo ga se za zločin u Gruborima, jednako kao i njegova tadašnjeg zamjenika Željka Sačića, ali su obojica u vrlo iscrpnom iskazu pred haškim istražiteljima odbacili /prebacili krivnju.

Na teret mu se stavljala i izjava s konferencije za novinare neposredno nakon Oluje, kad je kao ministar policije izjavio da se "svim ljudima koji prebivaju na oslobođenom prostoru, koji su ostali i koji će se vratiti, jamči osobna i sigurnost njihove imovine te pravni i javni red."

Da bi nakon toga bilo opljačkano i spaljeno na desetke kuća, uz desetke civilnih žrtava.

Preživio svačiji pad

Ali Jarnjak je sve to preživio. Svaku najavu optužnice demantirao je jednakom revnošću s kojom je slao pozdrave optuženim generalima. Oni koji su za razliku od njega ipak odgovarali zbog zločina.

Sad se ponavlja ista priča.

U fazi istrage o crnim fondovima HDZ-a satima je svjedočio pred istražiteljima Uskoka, ali ipak nije - za razliku od Ratka Mačeka - ušao u optužnicu. Govorio je da nema ništa sa svim malverzacijama, kriminalom i pljačkom za koje sad tvrdi da su odvijale mimo, pored, ispod i iznad njegovih ingerencija.

On zna sve o svima, a najviše da sa svima njima nema baš nikakve veze.

Zaboravljene laži

Odjednom se zaboravljaju njegove laži oko nabavke Sanaderova BMW-a, krivotvorena odluka o kupovini skupocjenog automobila, muljaže o iznosima koji legalno stižu u stranačku blagajnu...

Ostaje samo Jarnjakova istina.

Sva sreća da je bivši glavni tajnik Sanaderova HDZ-a skupio u svojoj glavi - i svojim bilješkama - materijala za tri dana svjedočenja. Koji pjevač je kod koga išao, kojim novcem su kupovani mediji, što je rekao Šuker o "brojanju peneza na Carini", o zanemarivanju tih priča "dokle god je stranački žiro račun bio pun", o sređivanju "financijskog šlamperaja" i još svemu onom sa čime Jarnjak nije imao baš nikakve veze.

Uvijek svjedok

Baš kao ni s ratnim zločinima. Baš kao ni s prisluškivanjem novinara.

Što se njega tiče, on je uvijek svjedok, nikada i zločinac.

Dvadeset godina plivao je kroz kanalizaciju, da bi izašao čist na kraju tunela. Čist i vjerodostojan, neokrnjenog ugleda i neupitne reputacije, svjedok kojem se vjeruje, osumnjičenik kojem se gleda kroz prste.

Ivan Jarnjak nikad ne ide u zatvor. On uvijek izdaleka maše dok u zatvor ispraća druge.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Pročitajte više