"Jurio je Audijem mahnito gradskim ulicama Splita sat vremena, sve dok nije usmrtio nesretnu ženu"

Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

STRAVIČNOJ nesreći koja se u petak navečer dogodila u Splitu, a u kojoj je jedna osoba poginula i tri su ozlijeđene, prethodilo je jednosatno divljanje Audija čiji je vozač izazvao nesreću, navodi jedan od svjedoka događaja. Iako je na Facebooku detaljno opisao što se događalo kobne večeri, svjedočanstvo je kasnije u strahu izbrisano pa stoga nećemo otkriti identitet osobe koja je posvjedočila o događaju.

"Oba su udarca (Audija u Opel i Opela u betonsku polukuglu) odjeknula kvartom poput eksplozija bombe"

"Vjerojatno ste čuli da se u petak oko 21:50 na križanju Vukovarske i Velebitske dogodila teška prometna nesreća u kojoj je jedna osoba poginula na licu mjesta. Ono što vjerojatno niste čuli, jer u medijima nije objavljeno, jest da je nesreći prethodilo gotovo JEDNOSATNO DIVLJANJE NA CESTI!

Stanujem, naime, u blizini spornog raskrižja i čitav sam užas promatrao s balkona kao na dlanu, a o krajnje neodgovornom ponašanju koje je dovelo do nesreće, kao i o još nekim detaljima iste, doznao sam od susjeda i od drugih ljudi iz kvarta.

Dakle, nesreću je skrivio žuti automobil marke Audi koji je već od 21 sat viđen kako naizmjence juri Vukovarskom i Velebitskom brzinom od 90 km/h. Na dojavu građana, policija je oko 21:30 izašla na teren i počela patrolirati objema ulicama, ali očito u tu svrhu nije mobilizirala dovoljno resursa, ili čitavu situaciju nije shvatila dovoljno ozbiljno, tako da Audi nije uhvaćen, pa čak ni uočen.

I onda, oko 21:50, događa se sljedeće: automobil marke Opel dolazi Velebitskom iz smjera Žnjana i započinje polukružni okret oko semafora, a iz suprotnog smjera ogromnom brzinom (možda i većom od 90 km/h) dolijeće spomenuti Audi i zabija se u njega bočno ravno u suvozačeva vrata, nakon čega Opel odlijeće prema nogostupu i udara u betonsku polukuglu te je silinom udara odvaja od tla i odbacuje preko cijelog nogostupa!

Važno je napomenuti da na dotičnom raskrižju ne postoji zabrana polukružnog okretanja, a još je važnije da se na istom zeleno svjetlo za skretanje pali tek nakon što se upali crveno svjetlo za vozila koja prolaze ravno, tako da je Opel polukružni okret izvodio dok je na semaforu bila zelena strelica, a Audi je proletio na crveno! Nisam svjedočio samom trenutku nesreće, ali sam izletio na balkon niti 15 sekundi nakon iste jer su oba udarca (Audija u Opel i Opela u betonsku polukuglu) odjeknula kvartom poput eksplozija bombe.

Ljutit se žalio što Hitna nije prvo pomogla njemu

Dalje se sve odvijalo filmskom brzinom: mnoštvo ljudi s ulice sjurilo se prema Opelu i pokušalo pomoći nesretnoj suvozačici, a u rekordnom roku (rekao bih kroz 3, najviše 4 minute) pojavila se policija praćena vozilom Hitne pomoći. Liječnički tim iskače i pokušava pomoći unesrećenoj, ali uspijeva samo konstatirati smrt i pokriti njezino tijelo plahtom. Potom uz pomoć timova iz u međuvremenu pristiglih drugih vozila Hitne pomoći te dvaju vatrogasnih vozila izvlači teško ozlijeđenog vozača Opela i žurno ga odvozi u bolnicu.

Za to vrijeme monstrum koji je upravljao Audijem prvo izlazi iz automobila vidno okrvavljen, ali bez znakova težih ozljeda i potpuno pri svijesti, te ne pokazuje nikakvo zanimanje za stradale iz drugog automobila, već LJUTITO MAŠE RUKAMA PREMA OPELU I BUNI SE ŠTO HITNA NE PRISKAČE U POMOĆ NJEMU!

Uskoro pristiže i treće vozilo Hitne pomoći te odvoze njega, a policija sa pet, možda i više vozila, blokira gotovo sav promet kroz raskrižje te ograničava pristup prolaznicima i započinje očevid. Tada postaje vidljivo da Audijev trag kočnica započinje tek nakon ulaska u raskrižje, a usto bih se usudio reći da je taj debil za volanom i krivo reagirao, jer prema mjestu udarca vidljivo je da je Opel izvodio veliki polukružni okret, vjerojatno prema autobusnoj stanici gdje je smješten fast food (i to je njegova jedina greška), a Audi ga je prema tragu kočenja pokušao izbjeći s desne strane, slijedeći tako, zapravo, njegovu putanju, te ga je pogodio ravno po sredini"

"Jurio je mahnito gradskim ulicama sat vremena, sve dok nije usmrtio nesretnu ženu, a onda nije pokazao nikakvu grižnju savjesti niti želju da pomogne"

I sada, prosudite pa recite KAKVU KAZNU ZASLUŽUJE MONSTRUM KOJI JE UPRAVLJAO AUDIJEM?!? Jurio je mahnito gradskim ulicama sat vremena, sve dok nije usmrtio nesretnu ženu, a onda nije pokazao nikakvu grižnju savjesti niti želju da pomogne!!!

Što više promatram i slušam kakva se zvjerstva i zločini događaju u društvu, sve sam više mišljenja da bi nam Hamurabijev zakonik dobro došao! Naravno, bez kastovskih podjela i "naplate" zločina nevinim životima (npr. sin za sina) jer nitko ne smije odgovarati za zločine drugih.

Naš "demokratski" i "visokocivilizacijski" kazneni sustav osudit će U NAJBOLJEM SLUČAJU (ako ne bude političkih veza) vozača Audija na 2-3 godine zatvora, a on će nakon dvije trećine tog razdoblja izaći na slobodu nakon čega će mu, prije ili poslije, biti vraćena vozačka dozvola! Koja se poruka time šalje i što će natjerati druge maloumnike za volanom na razmišljanje i spriječiti ih da sutradan naprave isto?! Što će NJEGA spriječiti da napravi isto?! S druge strane, kada bi zakoni bili drakonski sročeni, a kazne provođene beskompromisno i okrutno, nitko se ne bi usudio napraviti išta što bi dovelo do zločina koji je jednom sankcioniran.

Pravilo "oko za oko, zub za zub" u ovom se slučaju ne može doslovno primijeniti jer bi vozača Audija trebalo podvrgnuti prometnoj nesreći koja bi ga vjerojatno ubila, a takvo bi što, naravno, bilo bezumno. Ali - pa slobodno recite da sam monstrum - mišljenja sam da onaj tko skrivi ovakvu nesreću na ovakav način mora biti podvrgnut patnji i fizičkoj boli, i to onoj vrsti boli koja bi uslijedila nakon nesreće koju je skrivio, možda čak do te mjere da mu se izazove neki oblik invaliditeta, jer jedino tako može shvatiti bol kroz koju prolazi onaj kojeg je svojim postupcima teško ozlijedio te kroz koju je prošla smrtno stradala osoba u trenutku prije smrti. Jedino je upitno treba li nakon mučenja usmrtiti i njega, ali zapravo je ostaviti ga na životu nakon mučenja svrsishodno jer tako može razmišljati o onome što je učinio, možda čak i popraviti se, a tako će i nastaviti patiti na ovaj ili onaj način pa će njegova kazna trajati duže.

Ako je već zatvorska kazna sve što imamo na raspolaganju, onda ta zatvorska kazna mora biti DOŽIVOTNA ili barem iznimno duga, npr. 30-40 godina uz pokorni rad i psihološku obradu koja ga tjera da se sa žrtvom poistovjeti do razine duboke psihičke boli i traume, pa nek onda iz zatvora izađe kao duhom slomljeni starac koji će ostatak života provesti u suzama i moliti se pravednom sudu u skladu s vlastitim vjerovanjima", napisao je svjedok događaja.

Pročitajte više